To nije nikakva izolirana teologija koju sam ja smislio, nego se ona široko otvara, i ulazi u zajednički način promišljanja o vjeri. [ ] Stoga je moja teologija obilježena Biblijom i učenjima crkvenih otaca [ ].

Fra Marijanovo bavljenje prevođenjem djela crkvenih otaca za nas je bilo blagoslov.

Rad na prevođenju crkvenih otaca je beskrajno naporan, iscrpljujući i zamoran, kazao je predstavljajući značaj fra Marijanovog znanstvenog rada dr. Josip Sopta.

Anselm Grün dobiva iz mudrosti crkvenih otaca i starih redovnika saznanja koja su nužna za uspješan post.

Zato ovakvi ekscesi, pa ako su i predizborni, pokazuju se krajnje neozbiljnim i kontraproduktivnim, pa bi primarni zadatak crkvenih otaca u Hrvata trebao biti da jasno i glasno priopće domaćoj i svjetskoj javnosti svoje stavove oko ovih neurotičnih tema.

Jedan od crkvenih otaca, Origen prezbiter, u homiliji o Luki, kaže: Htio bih pronaći razlog radi kojega naš Gospodin drži vijaču i koji to vjetar laganu pljevu raznosi amo-tamo, dok teško žito pada na isto mjesto.

To učimo u školi Krista učitelja, tome se nada duh vjerna učenika, to je posve sigurna nagrada koju pruža Spasitelj (Iz knjige: Razmatranja crkvenih otaca za nedjelje i svetkovine).

Mi to vidimo iz spisa crkvenih otaca, npr.

Svoju životnu snagu i nadahnuća nije crpio samo iz znanstvene i stručne literature, nego i iz Biblije i brojnih djela crkvenih otaca.

A prijezir toga donosi nam da sa sigurnošću očekujemo onaj dan na koji nas Gospodin poziva da ga očekujemo sa strahom (Iz knjige: Razmatranja crkvenih otaca za nedjelje i svetkovine).

U njima do izražaja u prvom redu dolazi autorovo dobro poznavanje Biblije i crkvenih otaca, kao i kristološka orijentacija, u kojoj eventualno možemo gledati Glavinića kao franjevačkog teologa.

U ušima mi još odzvanjaju riječi iz Biblije, kao i riječi crkvenih otaca, koje oštro osuđuju pastire koji su poput nijemih pasa što uzimaju otrov kako bi spriječili sukobe.

Neka se prilepi jezik moj uz nepca moja ako se tebe ne setim, ako ne istaknem Kosovo i Metohiju kao početak veselja moga. Ako ste pomislili da su ovo reči Vjerice Radete zbog stilsko-estetskih elemenata prožetim hrišćanskim tonom kletve, grešite, jer su ovo reči crkvenih otaca napisane u cilju utvrđivanja svete kosovske humke i iznajmljivanja novih grobnih parcela u carstvu nebeskom.

To pokazuju propovijedi crkvenih otaca, koji su tumačeći Bibliju govorili o biti kontemplativne molitve.

U postranim poljima podijeljenim u vertikalne nizove smještene su figure četiriju crkvenih otaca, četiriju evanđelista i dvanaest svetica djevica mučenica.

PAUZA: Studij spisa ranih crkvenih Otaca zove se Patristika.

Samostani u kojima su postojale škole i učilišta morali su, ovisno o njihovu nastavnom planu i programu, kako za profesore tako i za studente nabavljati sve potrebne knjige, poglavito razna gramatička djela, djela Aristotela i drugih starih filozofa, Bibliju, djela crkvenih Otaca, povijest Crkve, Sentencije Petra Lombarđanina, djela sv. Tome Akvinskoga i dr.

Dvije temeljne karakteristike toga razdoblja su poučavanje germanskih naroda latinskome jeziku, što je omogućilo proučavanje crkvenih otaca koji su pisali na latinskom jeziku (najstariji sačuvani primjerci rimske književnosti potječu iz IX. st., upravo su ih karolinški učenjaci spasili od zaborava), i pronalazak karolinške minuskule, pisma koje se je moglo relativno lako čitati i pisati. Karolinška minuskula, koju su razradili redovnici Katoličke crkve, bila je ključna pri stvaranju književnosti zapadne civilizacije.

U nišama kamenih pilastra, koji nose trijumfalni luk svetišta, nalaze se kipovi dvojice crkvenih otaca i naučitelja: sv. Jeronima i sv. Augustina.

Posebnu aktualnost nalazimo u ovim posljednjim tečajevima, koji su izgovoreni usporedno s pisanjem i dovršavanjem zadnjih svezaka Povijesti seksualnosti, recimo od Hermenuetike subjekta (1981 - 1982), preko Vladanja sobom i drugima (1982 - 1983.) do Hrabrosti istine (1983 - 1984), s kojima dijele isti referencijalni materijal (okvirno antička filozofija od Sokrata do crkvenih otaca), ali s posve drukčijim pitanjima i zaključcima.

Kontemplativan se, dakle, život ne će nikada oduzeti, nego će se usavršiti kada ugasne svjetlost sadašnjega svijeta (iz knjige: Raznatranja crkvenih otaca za nedjelje i svetkovine)

Galilei je tvrdio da iako je većina crkvenih otaca smatrala da je Zemlja nepokretna a da se Sunce giba, da oni nisu smatrali da u to treba vjerovati kao dokazanu istinu.

Crkva je oslikana s mnoštvom slika (od autora spominje se i talijanski slikar Leonardo Marotti), u stilu eklekticizmu (elementi od neobaroka do secesije), a ikonografijom je obuhvatio prizore iz evanđelja, Starog i Novog zavjeta, Kristova života, prikaze crkvenih Otaca i apostola.

Prispodoba o suhim kostima (Ez 37,1 - 14) u tradiciji kasnog judaizma i ranoga krščanstva, uključujuči i tradiciju crkvenih otaca, bila je vičena kao anticipacija vjere u uskrsnuče mrtvih, shvačena u tjelesnom i individualnom smislu.

I primijetio sam da se u tekstovima od prije petnaest stoljeća, onima crkvenih otaca, osobito grčkih, stalno ističe činjenica da, iako je ljudska duša predodređena za uskrsnuće, ne treba zaboraviti da u kršćanskoj doktrini postoji i uskrsnuće tijela.

Upravo tu sukladnost dvaju Zavjeta podrazumijeva Gospodinova vazmena kateheza, a za njom kateheza apostola i crkvenih otaca.

Oni su nasljedovali primjer Majke Božje, apostola i slavnih crkvenih Otaca, te su iskazivali svoje klanjanje, zahvalnosti i ljubav presvetoj Kristovoj naravi, a posebno ranama, kojima je njegovo Tijelo bilo izmrcvareno u njegovim spasonosnim mukama.

Jedan od drevnih crkvenih Otaca ovako ih je sažeto prikazao:« Tijelo se pere da bi se duša očistila; tijelo se pomazuje da bi se duša posvetila; tijelo se opečaćuje da bi se duša osnažila; nad tijelom se nadvijaju položene ruke, da bi duša bila prosvijetljena Duhom; tijelo se hrani Kristovim tijelom i krvlju da bi se duša nasitila Boga »(Tertulijan, O uskrsnuću, 8).

A ta zajednica zvana Crkva, ima ulogu brinuti se i pomagati međusobno (na žalost Crkva u pravom smislu riječi je šačica ljudi naspram svih koji se smatraju dijelom te crkve), biti uporište, oslonac, temelj, učiteljica (preko svećenika, duhovnika, crkvenih otaca)...

Slijedi kratak biblijski tekst koji se ovdje čita iz mariološke perspektive, zatim autorova meditacija i na kraju prikladna molitva iz baštine crkvenih otaca o Mariji.