»Svi mi ovdje nazočni obilježeni smo Koncilom, i da se on nije dogodio, mi danas ne bismo na ovakav način živjeli i svoju vjeru i doživljavali svoju crkvenost.«

Vjerojatno je bila dragocjena i važna bliskost s blaženim Alojzijem Stepincem, od kojega se ta crkvenost mogla učiti i s njime zajedno izgrađivati.

»Svi mi ovdje nazočni obilježeni smo Koncilom, i da se on nije dogodio, mi danas ne bismo na ovakav način živjeli svoju vjeru i doživljavali svoju crkvenost.«

Današnji papa mladima produbljuje crkvenost, mišljenja don Marinko Mlakić.

Europska unija sa svoje strane ne njeguje crkvenost, nego slijedi svoje političke programe, kaža naša sugovornica, hladno upozoravajući da papini posjeti već odavno nemaju posebnu važnost, već su kurtoazni događaji, kao i državnički posjeti.

Jedna da nastavlja proučavati jesu li to ili nisu nadnaravna ukazanja ili objave, a druga da se skrbi za pravu i zdravu crkvenost međugorskih okupljanja.

Drugi vatikanski koncil priznao je stupnjevitu i distanciranu crkvenost unutar same Katoličke Crkve kada je u Lumen gentium, br. 14 istaknuo kriterije crkvenosti odnosno pripadnosti Crkvi.

Dr. Šimunovi? je govorio o Crkvenoj dimenziji vjerou? iteljske službe i nužnoj povezanosti sa Crkvom.? Crkvenost je bitna dimenzija vjernika, pa tako i vjerou? itelja.

Kroz molitvu, klanjanje, sakramentalno posvećenje, ispovjedno i pokorničko čišćenje, misnu Žrtvu, pričest i ostale proživljene sakramente, što će reći kroz Crkvu i crkvenost na lokalnoj razini (kroz Crkvu, a ne mimo nje) stiže se do cilja nove evangelizacije.

Tadašnji prefekt Kongregacije za vjeru Joseph Ratzinger iste je godine izazvao zaprepaštenje protestanata i pravoslavaca kada im je svojom dekretom Dominus Jesus osporio punu crkvenost.

Da bi se pokrenulo novo gibanje u pravcu pridavanja važnosti vjeronauku u školi i župnoj katehezi, a osobito da se otklone neki latentni i javni nesporazumi te zaživjele barem neke od navedenih i drugih inicijativa, također na crti pomaganja da vjeroučitelj autentično živi svoju crkvenost i iz nje djeluje, osjeća se potreba hrabrijih promišljanja i na razini biskupijskog katehetskog ureda i njegovih savjetnika.

U vremenu kada si čovjek sve više umišlja da je dostatan samom sebi i da nikome, a najmanje Bogu, treba za nešto zahvaljivati, željeli smo po slavlju Euharistijske godine jače dozvati u svijest i sebi i drugima da nam je ipak sve u biti darovano, i život i sve što je za njega potrebno, i da iza svega stoji veliki Darovatelj, naš Stvoritelji i Spasitelj, kojemu dugujemo ljubav i zahvalnost. Stoga je potaknuo vjernike na uključenje u programe Euharistijske godine u čijem je znaku Riječka nadbiskupija. Okupljene oko euharistijskog stola, Krist svojim tijelom i krvlju hrani naše zajedništvo, učvršćuje našu crkvenost, i osposobljava nas za putovanje na kojem nas on predvodi.

Crkvenost je, u liturgijskome smislu, već samim takvim isticanjem naslovnikā, znatno osiromašena.

Godina vjere iznimno je vrijeme milosti u kojemu su svi vjernici pozvani dublje upoznavati sadržaj vjere, obnavljati svoju crkvenost i jačati svjedočanstvo u svim životnim okolnostima.

Sinodom želimo vidjeti kako možemo biti snažnije svjetlo ljudima; kako živimo svoju crkvenost i kršćansko zajedništvo koje nam je darovano Radosnom viješću te kako možemo odgovoriti novim izazovima današnjice svojim kršćanskim identitetom.

Želim dakle da se zapitamo: kako živimo svoju crkvenost, svoju pripadnost Crkvi?

U ovoj knjizi autor govori o temama koje zaokupljaju naš javni prostor kao što su postmoderna, znanost, istina, solidarnost, uskrsnuće, reinkarnacija, crkvenost, odnos opće i partikularnih Crkava, sloboda vjerovanja, pozivajući se na radove mnogih značaj ih teologa, na razna...

Sve navedeno nepobitno govori o suvremenoj stupnjevitoj pripadnosti Isusu Kristu i njegovoj povijesnoj Crkvi i ukazuje na distanciranu crkvenost tolikih kršćana, a koja više nije manjinska pojava u Crkvi.

To je, uostalom, nedostatak svake statistike kada su u pitanju vjera, (ne) moralnost i crkvenost.

I zato, dok na jednoj strani čini brojne napore za bolje razumijevanje govora medija i svoj nastup u njima, Crkva ne smije zanemariti odgoj za crkvenost i duhovnost svojih komunikatora, jer će se po tome prepoznati njezina vjerodostojnost.

Ako Crkva nešto čini, organizira u određenom gradu, biskupiji, župi a članovi crkvenih pokreta koji djeluju na tom području se ne uključe u to, onda dolazi u pitanje crkvenost tih pokreta.

Osim u »Bogoslovskoj smotri«, objavljivao je i u isusovačkom »Životu«, u »Franjevačkom vjesniku«, dominikanskom »Duhovnom životu« i drugdje, što također pokazuje njegovu istinsku crkvenost i širinu duha.

Pritom je potrebno sa? uvati crkvenost teoloških fakulteta ", rekao je nadbiskup Ivan Dev? i? na kraju izjave za Hrvatski katoli? ki radio.

- Da li je on ekstremno konzervativni papa kurijalnog profila - kako ga optužuju mnogi u njegovoj Crkvi, osobito u njegovoj domovini, ili čovjek koji je pokušao očuvati crkvenost pred udarima sekularizacije - kako tvrde drugi, pokazat će vremenska distanca i sud historije - zaključuje se na portalu SPC.

S crkvenoga stajališta, uspostava nove biskupije, pa tako i Sisačke, znači stvaranje partikularne ili mjesne Crkve u kojoj je - kako je to u Sisku istaknuo kardinal Bozanić - »uistinu prisutna i djeluje jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva Kristova«, i dodao: »Ova je sisačka kršćanska zajednica urešena dostojanstvom Kristove Crkve.« Premda se nipošto ne bi moglo reći da u župnim zajednicama s područja Sisačke biskupije dosad nije živjela jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva Kristova - jer je to područje bilo u sklopu mjesne Crkve zagrebačke, ipak ustrojavanjem mjesne Crkve sisačke i postavljanjem joj na čelo apostolskoga nasljednika, ta crkvenost postaje prepoznatljivija, vidljivija, a trebala bi i djelatnija, životnija i bogatija.

Direktorij snažno ističe crkvenost vjere u kojoj se krste, potvrđuju i euharistijski preobražavaju Kristovi vjernici.

To znači i da neće zahtijevati od vjeroučitelja da »dokaže« svoju crkvenost na način na koji se to ne dokazuje.

" Došao sam i doživjeti njihovu vjeru i crkvenost kako bih iz tih iskustava mogao procijeniti koliko možemo očekivati od mladih.

Silna potreba osobne ispovijedi i doista skrušeno ispovijeda nje dokazuju da naša crkvenost nije ugrožena masov nim hodočašćima i drugim crkvenim skupovima koji bi navodno u velikom broju u bezimenosti gušili osobnu vjersku svijest i odgovornost.

Zatvarajući TPT, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Josip Oslić istaknuo je da je odabrana tematika ovogodišnjeg Tjedna u sudionicima probudila nova pitanja i nova traženja odgovora za odgovorno življenu crkvenost u kontekstu naše suvremenosti.