Ova malenost je dar i plod kontemplativnog života.

Sanjam o europskom posvećenom životu koji prihvaća poziv na malenost, kako s osobnog stajališta, tako i s institucionalnog.

Malenost je temeljna komponenta evanđeoskog siro maštva i franjevačkog pokreta.

Bog koji prilazi čovjeku, čini prvi korak, Bog koji dolazi svakome. (Mt 1, 23) On koji je Veličanstvo i Svemoć ulazi u krhkost i malenost samo da bi bio bliže nama.

66. Moramo brižljivo bdjeti kako bismo sačuvali udio u lijepoj baštini uzvišenog siromaštva koju nam je ostavio Franjo i čiji su nerazdvojni dio malenost, materijalno siromaštvo i solidarnost.

Postajanje čovjekom mukotrpan je proces koji traje cijeloga života i koji nas dovodi u kušnju da zaniječemo sve čime smo pokušali osmisliti svoj bitak i prikriti svoju malenost i neznanje.

Spoznaj svoju malenost i ništavnost jer bez Boga ništa ne možeš učiniti.

Jasno shvaćajući tu hijerarhiju vrijednosti te združujući rad s malenošću i siromaštvom, Franjo nas uči da franjevački rad teži tome da konsolidira bratstvo utemeljeno na biti, tj. na kvaliteti života, u kojoj veliku važnost imaju malenost i siromaštvo i gdje je dobro, od kojega sve proizlazi i kojemu se sve vraća Bog, sve naše bogatstvo do zasićenosti (usp.

Tako je jednostavnost i malenost, zanosnost i dosljednost, postojanost i vedrina postala temeljna misao i ideal franjevaštva što bi trebalo biti i danas.

58. Među znakovima života vezanim uz malenost, siromaštvo i solidarnost možemo naznačiti činjenicu kako posljednjih godina dolazi do izmještanja braće prema rubnim područjima, graničnim područjima, prema« zaboravljenim i nehumanim samostanima », napuštanja struktura koje su nas predstavljale kao velike (a što je u suprotnosti s našim biti manji), moćne (što je u suprotnosti s našim opredjeljenjem da živimo u siromaštvu) i kao gospodare (što je u suprotnosti sa solidarnošću s posljednjima).

Malenost, služenje, skromnost, navika da se sve ne mjeri novcem, franjevački duh - to su »metode« pomoću kojih je danas, u konzumističkom okružju, moguće govoriti - najprije djelom a onda riječju - o vjeri i stvarnim duhovnim i društvenim vrijednostima.

56. Malenost (nutarnje siromaštvo, poniznost srca), siromaštvo (živjeti sine proprio) i solidarnost (odgovornost za sudbinu drugih) karakteriziraju i kvalificiraju naš bratski život u zajednici jer opisuju način na koji mi jesmo braća, naš osobiti način življenja i naviještanja Evanđelja u srcu Crkve i po napuštenim područjima svijeta.

Svoj put ostvarenja i služenja Bogu ona je opisala u svojoj autobiografiji gdje se vidi kako je ona veliki naglasak stavljala upravo na poniznost i malenost pred Bogom, a u služenju svojim bližnjima.

Poniznost i malenost oblikuje prepoznatljiv život u milosti križa.

Budi ti onaj, ona koji će odražavati Božju prisutnost, Božju malenost.

Provincijal je naglasio kako malenost, nemoć i zbunjenost nije spriječila apostole da šire Radosnu vijest i ispišu najznačajnije stranice ljudske povijest.

S druge strane, od časa u kojem se Bog u osobi Isusa Krista očitovao kao malen, bez ikakvog vlasništva i solidaran sa svima, malenost, život bez vlasništva i solidarnost postali su povlaštenim mjestima susreta s Bogom te će prema tome samo onaj tko ništa ne zadržava za sebe (usp.

Zato je potrebna malenost a ne oholost i uznositost.

U takvu ambijentu ističe se, na svojevrsnoj Gestalt - podloz malenost čovjeka. (Glede tog Gestalt priziva, jedan se od važnijih protagonista filma zove Lik) Mitološko-biblijske implikacije Neprijatelja neprijeporne su.

Bog se rodio kao maleno i bespomoćno dijete, i njegovog rođenja se spominjemo svake godine, slaveći iznova malenost u koju je Bog sišao na ovaj svijet.

Zato ponizno krenimo i večeras k malom Božiću s onim jedinim što mu možemo pružiti i pokloniti svoju malenost, grešnost, lomljivost i jednostavnost.

Spoznao si da si gol, spoznao si svoju malenost, izgubio si veličinu.

Svijet želi čast i slavu, a Bog je se odriče, izabirući poniznost i malenost.

Riječima: Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš započinje Izaijina Knjigu utjehe (kako se naziva drugi dio knjige Izaije proroka). Početak evanđelja, Radosne vijesti, početak je i utjehe za kršćanina kojeg vlastito ljudsko iskustvo uvijek podsjeća na malenost, nesigurnost i lomljivost.

Nisu uspjeli poći korak dalje, nisu shvatili da govori o Božjoj ljubavi koja prelazi sve da bi nas dotakla, oni ostaju samo uvrijeđeni Isusovim riječima koje prokazuju njihovu malenost.

Ah ta krepošćina, ta nenametljivost, poniznost, malenost, samozatajnost.

Franjini plodovi vjere ispoljavali su se kroz propovijedanje Evanđelja, malenost, siromaštvo, željom za mučeništvom, rad.

Njegove glavne značajke mogle bi se sažeti u sljedeće riječi: minoritas (malenost), paupertas (siromaštvo), fraternitas (bratstvo).

Koja je to " malenost " koja dovodi čovjeka do sinovske prisnosti s Bogom i prihvaćanja njegove volje?

Teme su pritom sljedeće: kontemplacija, siromaštvo, bratstvo, malenost te poslanje, a cilj im je pomoći okupljenim novacima i post-novacima u shvaćanju dara bratskoga zajedništva te međusobnoga dijeljenja i prihvaćanja.