A VEĆ DANAS " CVETE CVETJE I U NAŠE PREDUZETJE "
A VEĆ DANAS " CVETE CVETJE I U NAŠE PREDUZETJE "
NE CVETA CVETJE NI U NAŠE PREDUZETJE...
Ve probaj s pajdašicom iti v Bereke cvetje brot.
P. S. interesantno ja nemam problema koje Mika ima: moj Zagreb je meni uvijek bio najdraži iako sam sve obišla uvijek se osjećam sretno kad se vraćam doma, imam ljubav, zdravlje-realativno dobro, nikad bolesna, hvala opet najdražem Bogu, radim posao koji volim, obitelj, ljubimci, Otok, friško cvetje itd.; ništa nije savršeno i nitko, ali moj Bog jest
Tamburaški orkastar pratio je folklorni ansambl, ali je pri kraju koncerta izveo i skladbu " Cvetje moje " pokazavši i ovoga puta iznimne sviračke kvalitete kako na tamburama tzv. srijemskog štima tako i na tamburama Farkašicama, koje su se nekada svirale u ogulinskom kraju.
denes me je mama pak zbudila v osem vjutro. a ja veđ dugo nesem nikaj natipkval jerbo stalno nekaj delam i nigdar nemam čaz. ja sem si taman mislil da pak moram iti k meži al je mama denez preobrnola ploču. i veli ona meni mam se diž brankena jerbo moramo iti na groblje a ja sem baž najlepše spal. onda sem joj rekel mama pak el nemremo iti zutra na groblje a ona je rekla nemremo nek denez. onda sem lepo speljal traktora i zakapčil sem onu malu prikolicu vu kojoj se svinje prevažaju jerbo ja mamu nemrem voziti na blatobranu. ja na nju brigu nebum imal jerbo malko pocuknem i dam gaza a ona opane na azvalt i glava joj pukne načetvorički a toga mi baž i ne treba kaj bi odgovaral za nekoga pa makar i nebil kriv. i tak si je ona onda nanosila sega vraga vu tu prikolicu i vodu i motiku i zubačice i cvetje kaj bu slagala aražmane na groblju. a ja sem nadolejal jož malo nafte nebili mi traktor zastal na pol puta i polevko sem krenol. a hiže su samo prebežavale pret menom i to ja bila prava milina. zataj čaz smo bili na groblju jerbo to nema niti dva kilometra. onda si je mama to aražirala groba i sadila mačuvice a ja sem se dosađival na groblju i imal jenu veliku dozadu jerbo mene takovi posli ne zanimaju kat su ženski. i tak se ja pomalko prešetaval po groblju kat ti otjemput samo nekaj prehujalo kre mene. a to nekakov dečec na biciklinu se zvetril kake nori. meni je mam prekipelo ot nemogučega. a dečel lepo došel do ograde i okrenol se i pak na biciklinu i nazaj. e reko nebuž dečec. i ja stal pret njega i samo digel ruku v zrak kake pravi milicajec i velim ja njemu čujež dečec a kaj se navažaš zotim biciklinom tu po groblju el ti neznaž da je to jeno sveto mezto i biciklinima tu opče neje mezto el su te tak doma otgojili. a veli on meni nisu. a velim ja njemu e onda lepo odi z biciklina dole i šeči se po groblju kak i saj drugi požteni svet. onda je dečec samo rekel dobro i zišel je z biciklina dole i dalje ga je lepo rival kak bog zapoveda. a veli mama meni em branko a kaj zajebavaž dečeca el ne vidiž da je on jož mali. a velim ja njoj je mama em se red mora znati a da se z biciklinima po groblju ne navaža. nek se jož zatera i nekome križa ftrgne il opane na lampaže i vužge se kak i deda ot davorice ono jemput na groblju. el vidiž kak sem ga lepo nafčil da se po groblju ne vozi na biciklinu nek se biciklin lepo rivlje. i ja se okrenol kaj pokažem mami kak dečec rivlje biciklina kadli imal ja kaj za videti. to je bila jena prava neverovatnoča al se je dečec nazaj vozil na biciklinu po groblju. e onda mi je mam pukel film i samo mi je v glavi zakipelo. e mislil sem si ja nebuž se ti z brankom poigraval nek te bum ja nafčil pameti. i samo sem se lepo otšuljal za jenu cimpresu i onda sem ga čekal jerbo sem znal da bu tu prešel. i tak sem se lepo nalukaval kake pravi indijanec i samo se ga očekival dok se kre mene prepelja. i kadli otjemput ja samo ugledal kak ide pravac na mene. i onda dok je došel blizo a ja samo zaskočil otzač cimprese i skočil pret njega i samo sem digel ruke v zrak i zavriščal sem kake pravi zombi i mrtvac dok ga z šarafcigerom potpičiž pot rebra kaj su se si ljudi na groblju okrenoli pravac utom prafcu. a dečec se je tak splašil kaj je mam z biciklina prek guvernala preletel pravac na beton. tak sem ja jako zavriščal kaj bi se i vrak splašil. a dečec je sigurno mislil da je čudo se spuztilo na zemlju i da su si mrtvaci počeli z grobov iti vun i njega napadati. samo se je naglo zdigel i prijel za lakt i tak je pobegel kak da ga cucki i to vučjaki naganjajo. i biciklina je ostavil i kapu i se. samo je otzujal kak eroplan. a ja sem samo zaviknol za njim esem ti rekel dečec da se z biciklinima po groblju ne navaža i točka uskličnik nebili ja dva put ponavljal jerbo je to jeno sveto mezto i gotovo. jerbo i tu decu mora nešče nafčiti pameti ak neče nišče drugi. onda je mama zgotovila svojega pozla i lepo smo došli doma. baž sem ju malo pre čaz nagovoril kaj mi speče diganoga kolača ot oreji i onda bum samo užival za ovo sesvecko vreme. pozdrav prijateljzki ot branka.
Pozableno cvetje; Popevke; Međimurska zemlja. (>)
Nikola Pavić (1898. â 1976.) je svojim zbirkama Pozableno cvetje (1923.) i Popevke (1940.) postao pjesnik Međimurja.
»Vu Turopolu zelenem moja mama vsaku bogu večer cvetje zalevle, čaka da dojdem« zapisala je u svojoj najnovijoj zbirci Slavica Sarkotić, rođena 1951. u obitelji Komar u Vukojevcu kod Siska.
Je ste li čitali danas: ne cveta cvetje ni u Šabanovo preduzetje
bili slabi na cvetje; i već okićene i meke tama ih dublje stegne stearinke namignu staljene i slabe i konobari kao poručnici s izgubljenih azijskih postaja, napokon izađu u kaznenu ekspediciju u trope, mašući bijelim mačetama i
Vinovu lozu ne špricaju kemikalijami (za koje još početkom 20. stoljeća Steiner razmel da su loše i štetne za Zemlju i čoveka), neg gnoje stajskim gnojem od krav, travu v vinogradu im pasu ovce, a navek ostaje jeden red v vinogradu za poljsko cvetje, i korisne kukce koji uništavaju štetočine, a vino dobi dodatnu aromu - miris ljeta kroz poljsko cvetje i kukce.
Smotra je održana u župnoj crkvi, a u kategoriji malih folklornih sastava, Đurđevčice su izvele pet pjesama a capella, a jednu uz pratnju tamburaškog sastava KUD-a P. Preradović; Ko j ' za kolo nek ' ide u kolo, Lijepa se Mare udala, Grad se beli, Nisam dugo pjevala kroz selo, Rosna trava i Cvetje moje ja bi tebe brala.
Oni koji svojom pojavom više nisu s nama ostali budu živeti tak dugo dok ima nas koji pamtimo njihova imena i to je važnije nego se isprsiti i z novčanika spljunuti debelu cifru za cvetje koje je već tu noć mraz pofuril.
DEVOJČICA CVETJE BRALA, PAK JE ZASPALA.
i zivotinje imaju znanje. znaju koji grm i koju biljku jesti kad su bolesne. znaju kak doletiti do Afrike i nazad. znaju gde ima najvishe mineralnih soli za lizanje. znaju objasniti drugim pcelama gdi se nalazi cvetje. itd itd
Od nastupa koji su obilježili prošlu godinu treba svakako ubrojiti nastup na manifestaciji " Pivo in cvetje ", Laško, Slovenija, Križevačko veliko spravišće, " Splavarenje ob Savi ", Radeče, Slovenija, Proslava 100 - te godišnjice orkestra " Zidani most ", Slovenija, Maskenbal u Senju, Međunarodna smotra puhačkih orkestara sjeverne Europe, Zlin, Češka te mnogi drugi.
I trusi se cvetje i siplje na put, Da mehko bu hodit, da ne bu nas čut.
A meni vidlo se, da sunce to sveti, Da vrnulo se pak, da cvetje bu dišeće, Osipalo ves vrt i plavi da metulj Pred očmi mojimi leti vre i trepeće.
kaj se djece tiče, vidi ovo.... mila dactylorhiza latifolia, dok te prebiram s kurčevom glavom i motam se s njom oko tvoje " lude čerešne " koja te do ludila dovodi. vele gospoda, " klitoris " i " kunilingus ". ja ništ ne velim. ja ti kružim jezikom. ja ti cekam. ja te čekam. ti grmiš vu sebe i javčeš kak ponorela, kakgda bi nekam vu tajni svet zamišlanja tonola, gde baš nećeš biti gospodarica (kao recimo M) nego oćeš biti lomna i ponuđena za Ljubav (a kad to tražiš ne vidiš druge, ne?). ponuđena za jeb. za tesanje, drago moje. za ludovanje naše.za spajanje. za svršabaaaaa dok se šprica topla magma, tebe se šprica i - ti si ta koja rado vu tom času noge stišće i kapči me, nesem to ja. vrhunsko ožmekavanje tvoje vroće mokre blazinice, ne li? koja ti pod čerevcem dršće i koja cmuže dok ti dojo orgazmini-materini-konvulzini, dok me kapčiš zamišlena vu Nas, vu Dvoje (dakle, kako djeca, a sad ti to ništa nije bitno, nemrem to skužit, jer iz veze su sa njim, nisi ih na ulici našla). ja sem z ptičoki malemi za tvoje žgance se jagmil. ja sem z grlicami strplivo čekal tvoje krušne mrvice i kap vode s tvoje roke. onda sem ti od silne radosti popeval. a i ti znaš na kurcu zajodlati. se so se srake vu te vrgle, si deteli. a jastrebi i gladne vrane vu me (volim soundtrack iz " vrane ", divno je), jer znaš kak sem te klucal i čehal (a gdi je sad ta strast nestala, M), ono perje toplo koje vu srcu imaš, dok išćeš svoja nebesa za svršavanje, za da-ti-doje, da te zažegla, da ti karlico spumpa, da ti ruškico med nogami stepe. negda ti doje da popovo modo rušćeš, euonimusa evropskoga, ili frangulo otrovno, jer me plašiš s tem da si za ljubav veliku (svi to traže i više je imaterijalno nego materijalno stanje vezivanja) sakaj vu stanju napraviti, i vmreti. ali onda se svenak predomisliš pak si poželiš na kurcu si vmrti, više pot za redom. i onda spiš kraj mene, i ni bog ne zna kak si se samo-rešila, ali vidim da se jesi i da si mirna, i samo bog, morti ni on, ne zna kaj ti je vu te čase v glave i v duše, dok tak smirena počivaš zagrljena z menom. jer samo bog bi znal kaj Žena zaprav je, on si jo je stvoril. drugi den si rekla da boš viburnumsko lantano žvakala, ali si se samo malo z bršlanom i virđinijskem duvanom bila premazala, pak so ti se malko fleki i diznice poitali po lepe kože, a to bi trebalo bilo reći da samo za me trpiš, i da boš još i cvetje rododendronovo žvakala i cekala, alpsko ružo, ako te ja ne bom štel, žvakal, cekal i čekal. zanavek. neje mi bitno kaj znaš sakaj o cvetju i živlenju. važneše mi je kaj me voliš, iskreno. kaj se na te morem zanavek oslanjati. jer nesmo suvo lišće na poto. mi imamo i drugo jesen. ali svejedno znam da jesi cvet, dok ti napravim tak da počneš cvetati i dok čekaš seme da doje, da te vnutre jako zatopi, jer to ti je veliš lepo osetiti, ne li... a i muškoga mleko peče, to je tak... i dok se to kaj smo skupa prešli premišlaš vu svoje glave, neje mi jasno, kak samo tak moreš z drugem otiti, a znaš da te rada imam i da mi bo žmeko. vu tebe je beteg, znači, neje vu mene. to je on beteg dok nesi smirena kak treba, ali ne zato kaj te muško neje stisnolo kak treba, nego zato kaj mu nesi rekla se kaj te muči i to stalno tajiš kak nekakva zmija betežna, kak vrag koj nekaj zlo smera. naj ništ skrivati - rekel sem ti da te volim. ah, draga, micika, ti jedino vu gluve noći bečiš do kraja i ne sramiš se pokazati da za pravo ljubavboš i plazala v blatu veprinskom, vu svinjske grabe, i z blatom se kitila (a zašto nemaš potrebu to mužu napraviti?) (zato jer ste mnoge prodane za bogate igrače i tako ste i odgojene, pa ti je kurvanje poslje kao nadoknada za poniženja, ali to je zapravo rasprava sa tvojim i njegovim roditeljima, ne s njim). samo vu gluve noćo pametna ženska glavo diže prema nebu, dok se nasađa na kito, i dok si išće slobodo i velika stanja srca. imaš na to prav, imaš bogme, nesem rekel da nemaš.vu megle i pod zvezdami, med paprati i ivančicami z mekote cepetove mi smo imali našo mešo i našo spoved i liturgije, daleko od sveta, od sega daleko, PAK NEJE NI BILO NEKOGA NA KOGA BI SE TI OGLEDALA, KOMU BI GLUMILA ELITO, S KEM BI KURVALA ILI PREMIŠLALA, I NEJE BILO DRUGI ŽEN DA IM PRKOSIŠ S TEM KAJ TE BAŠ JA TE NOĆI I TIH DANA JEBEM BOLJE OD HEKTORA, KAJ JE ZNAČILO DA SI JAKO VREDNA.
To su: šetano kolo, grizlica, vuzmeno kolo, ples s ropčecom, na kraj sela kolo igra, te pjesme Snočka sam ti draga, Cvetje moje i Major komendira.
denes je ranko došel po mene kaj bi mu išel pomoči zalepiti pločice. on je majztor kaj sve zna napraviti kaj god kome kaj teba. od igle do lokomotivu zavariti il kaj slično. i onda gda koji put dojde po mene dok baž ima jako puno pozla kaj mu ja idem malko pripmoči. zbudil me je šest vjutro i rekel je branko jer bi mi štel iti pomoči pločice zalepiti dam ti sto kuni i ja sem rekel more. ti penezi baž dok krenu onda krenu. taman sem si lepo na moru zaslužil i sat pak eto ti nofci. denes bum zel ti sto kuni i bum otižel po davoricu. aj kaj se bumo pivi napili morti i kojega bambusa spijemo. do sedem vur smo več bili pri tome čoveku kaj smo mu lepili pločice. al smo imali jebadu. to su bile tak glumpave pločice kaj jih ni dragi bok nebi pozsložil. rekel je taj čovek da su diregt z amerike došle i to z avijonom. a na njimi je bila nekakova okolamda il nekavi slični cvet naslikan. i se bilo puno nekakovoga lišča i cvetje. dal nam je sliku kak to mora izpasti na kraju. i onda smo mi to tak polako lepili i poslagivali kak je god trebalo i taman dok smo dožli do kraja a kat tam eto ti jebade. veli meni ranko dodaj sat jož tu jenu pločicu kaj je oztala da i nju prikeljim. a ta je pločica trebala bit skroz na skroz bela jerbo smo tu okolamdu celu nalepili a okolo je trebalo biti se belo il nebo il sneg kak si ko zamisli. a kat tam eto ti vraga. ja zdignem pločicu a na njoj lizt. pravi zeleni list kak da bi ga što narisal il baba miškinina na steklo. a ja ju podignem i velim ranku. ranko ti boga nekaj smo zajebali i to fezt. a veli on a kaj. a velim ja pa tu je lizt naslikan. a veli on jebež mu mater kad je lizt je lizt bumo njega nalepili. i on ga nalepi. i taman je došel taj čovek jerbo je moral iti v dučan po jož pivi jerbo smo celu gajbu rešili do poldan. a veli taj čovek dečki pa kaj je to. a ranko se napravil onak malko bedazt i veli a koje. a veli čovek pa idijoti jedni pa kam ste tu počicu zalepili pa to nejde tu. i čuda nam je jož nazdeval. a veli njumu ranko čujte gozpon nemojte vi meni predavati konjsko pismo kak se pločice lepe pa ja sem več takvi pločic z cvetom mali miljon pokeljil. a ovaj je onda natotal popizdil i počel se derati kak sponoren i vikati da takvi pločic nema nigdi jerbo je to nekakov unikad. onda sem mu ja rekel čujete gozpon nemojte se vi tu na naz zderavati jerbo mi nizmo mala deca. i kak morete reči da takvi pločic nema nigdi kat moja mama ima takovih isti okolamdi pun vrt. a veli on pa vi nizte normalni kaj bum rekel dok me neko zapita kak je taj lizt tu dozpel. onda sem mu rekel. joj gozpon kak ste vi bedazti pa jenostavno rečete da ste oztavili obloka razprtoga i da je toga lizta veter odnesel jerbo je bil velki propuv. onda je rekel ranko eto vižte gozpon kak je dečko pameten jenostavo tak rečete. onda je gozpon zvadil nofčanika i dal je ranku nofce i rekel je ajte van z moje kuče i da vas više nikad ne ugledam. mi smo zeli si se stvari i otižli nabrzinu kaj si nismo stigli ni putne spiti. al je ranko platil jož dve pive v birtiji pa smo malko utažili žeđ. lepo pozdravljam jerbo sat nizem napisal kak je bilo na moru al bum drugi put pozdrav prijateljski uskličnik
Gradski puhački orkestar sudjelovao je na tradicionalnom festivalu Pivo in cvetje u gradiću Laško, najvećoj slovenskoj kulturno-turističkoj manifestaciji koju je, prema procjenama organizatora, u pet dana posjetilo oko 145 tisuća ljudi.
U znak pohvale i zahvalnosti dazđahu proslavljenoj umetnici i domorodki iz najotmenijih lozah nebrojeno cvetje i venci na susret nu lepše jošte cvetje cvate joj u ushitjenim sarcih svih domorodacah cvetje večne uspomene.
NI MED PASIM NI PRAVICE...... (veli za cvetje. Krleža)
Gosti malim Riječanima bili su i Osnovna škola« Vič »iz Ljubljane te« cvetje »iz Ilirske Bistrice.
Jedna od njih je cjelovita, ili u fragmentima, zapisana naviše strana, a poznata je i drugim Slavenima: Crleno cvetje i modro, Brala ga Mara djevojka Za onom gorom visokom; Meče ga jočku 71 a krilce, Jočko ga s krilca na zemlju: Ni Mara moja ni cvetje, Mara je tuđa za mene. Crleno cvetje i modro, Brala ga Mara djevojka Za onom gorom visokom; Meče ga majki na krilce, Majka ga s krilca na zemlju; Ni cvetje moje ni Mara, Mara je tuda za mene. Crleno cvetje i modro, Brala ga Mara djevojka Za onom gorom visokom; Meče ga dragu na krilce, Dragi ga k sebiprivija: 7 cvetje moje i Mara, Ja sem Maru zaljubil, (Podravina) U Lici se vijenac plete od zimzelene biljke zvanzpavenka, a plete ga dobra pjevačica uz pjesmu: Lipa Mare vime plela, Oj divojko, ojjabuko, oj (pripjev iza svakog stiha) Od pavenke zelenike, Ksebi svoje druge zvala: Dođite mi, druge moje, Pomoz ' te mi vinaeplesti, Sutra ću vam odlaziti, U tuđicu u daljin u, Tuđu majku majkom zvati, Svoju moram ostavljati, Tuđeg rodu rodom zvati, Svoga moram ostavljali, Tuđu sestru sekom zvati, Svoju moram ostavljati, Tuđeg brata bracom zvali, Svoga moram ostavljati.
Iris je svoj ople? ek ukrasila irisima, neke su žene izvezle rože, ali i neko drugo cvetje o? emu su na kraju ove neobi? ne modne revije i zapopevale Protuletje, modro cvetje
Na kraju programa svečane sjednice vokalni sastav Kušlec izveo je skladbe " Nemam rada belo cvetje ", " Stiha noći " i " Moja Konjščina ".
Nu, i do našega konačnoga cila, levo i desno cvetje
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com