Danas, u vrijeme tržišne ekonomije, u vrijeme kad ljudi imaju odličan izbor i ne moraju uzeti prvo što im se ponudi, mi cvilimo kako na prvoligaškim stadionima (uz dužno poštovanje iznimkama) nema publike.

jedini pametan komentar u ovom cijelom moru sranja je da vasim mamicama i taticama nije u opisu posla placat vam faks, pa ako itko treba strajkat, oni trebaju, al nemaju vremena jer uzdrzavaju nezrele majmune kojima se nije dalo ili postici bolji rang na prijemnom ili zaradivati za skolarinu (sto se MOZE i jako je jednostavno jer je jedna od najmanjih za koju sam cula), vjerojatno bi ti posluzivanje mcmenua dobro i doslo, jer ako si ti kriticka svijest ovog trulog drustva, onda ne znam zasto mi kreteni koji placamo faks, trening, izlaske a da ne cvilimo po netu i ne zamaramo roditelje koji nemaju vremena ni novaca za sebe a kamoli za uzdrzavanje ovakvih " entuzijasta ", fino si ti entuzijasticno zabij masnu glavu u knjigu i odblokiraj nam referadu jer nemaju svi cijeli dan za cekanje, pa kad diplomiras i nades posao koji nece biti preprimitivan za tvoje visočanstvo, mjenjaj koji god sustav hoces, imas moj glas. idem naci neki bolji vic od ovog derista.

Ali tokom godine, uvijek se taj popis nekako negdje zametne i nestane s uma.. a život krene svojim tijekom.. jer za što su drugo pravila nego da se s vremena na vrijeme prekrše i da se osjećamo koma i o tome pišemo postove.. i cvilimo par dana.. i poslije opet nekako nastavimo dalje..

U sebi cvilimo poput šteneta, bijesno i jadno.

Kako god, ne spavamo nocu, vrtimo se, premjestamo po krevetu i okrecemo sto puta, cvilimo, stenjemo i uzdisemo...

Ru, ti si zakon, baš si mi nekak punokrvna preljubnica, feš, kak se šika. mi koje sam cvilimo i žalimo se na stanje doma... eh, neš ti mudrosti bit takva preljubnica. a ti si još uvijek " slobodna ", na preljubničkom tržištu?: cerek:

jesenija, zar mi koje ne cvilimo nismo podobne za ovakvu temu: confused:

Hrvamo se, vrištimo i cvilimo kao da smo zaposjednute demonima.

Još uvijek se privikavam na Zagreb.Tjedan dana kod dragog se činio ko godina na neki način.Kad sam se vratila sve mi je bilo neobično.Već sam pisala kako sam ja nostalgična osoba koja voli svoj dom čak i previše, ali nekako dom više nije isti od kad sam se vratila.Na neki način kao da sam ostavila svoj dom tamo da bih se vratila ovdje gdje živim.Nije isto bez njega.I dalje šnjofam njegovu majicu u krevetu.Onda kao da mi je blizu.Prijatelji i familija su me već sve ispitali o putu.Bili su jako znatiželjni što ću reći.Sve sam im ispričala i pokazala slike.U te slike i sama buljim svaki božji dan prisječajući se kako nam je lijepo bilo zajedno.Sad zajedno opet cvilimo kak si falimo i ostale sladunjave stvari koje su meni ipak jako slatke.Održavam kontak sa njegovim prijateljima za koje sam već napisala da su mi odlični tako i da sa njima uživam popričati.Jedan od njih čak zna i nešto malo hrvatskog pa nekad ubaci koju hrvatsku riječ u razgovor što je simpatično.Moj mali opet radi, ja sam se bacila dalje na posao, moram spremiti još jedan ispit za deveti mjesec, a tako mi se neda.U ovih 2 tjedna sam se dobro uljenila.Ova vručina me još više ubija.Sad je već stvarno prevruče.Čovjek se ne može ni normalno prošetati po danu već mora čekati da padne mrak i da bude ugodnije.Dosta mojih prijatelja se sad sprema na more pa mi ionako nema druge nego primiti se knjige.Jedva čekam da mi se mali vrati s posla predvećer da možemo pričati.

Oni ne razumiju naš lavež, ne boli ih kad cvilimo, ne shvaćaju kako iz straha režimo, ne zbog ljutnje.

slažem se sa svima vama. i mene frustrira kada vidim kako studenti u berlinu, parisu, drugim gradovima rješavaju svoje probleme naočigled ne cijelog grada nego cijelog svijeta, a mi cvilimo po forumima. ali u čemu je stvar, u čemu je problem? nakon izlaska iz socijalizma svaki scenarij je logičan - i duboka vjera u snagu naroda i njegovog nezadovoljstva, ali i opće razočaranje i osjećaj nemoći. kod nas je prevladalo ovo drugo, jedini koji se mogu organizirati i prosvjedovati su radnici neke tvornice (TDZ, Sljeme) i nitko više. ljudi nemaju povjerenja u demokraciju niti u njezine mehanizme. ljudi ne razumiju moć političkog pritiska. ali to što ne razumiju ne znači da ona ne postoji.

Nije problem šta mi cvilimo, kukamo, već šta samo mi cvilimo i kukamo, vi i svi ostali kada igrate ligu farskih otaka pa vas za sve boli neka stvar...

Vrlo često cvilimo o uvozu svega i svačega, pa valja primijetiti da je upravo takav slučaj i s NLO-ima.

Kričimo, cvilimo i plačemo od bola, stenjemo i jecamo, kukamo i jadikujemo, drhtimo i tresemo se, bol nam oduzimlje moć govora i goni nas na poigravanje, goni nas na očaj i razdire nas, izobličuje nas i - Heinrich je Heine to rekao - kadšto nas preobražava.

Ošli bi u kurac da ne jaučemo i cvilimo.

Mi cure cvilimo jer-plaža nam je bliže nego planina.

Imate cedevitu i cibonu... imate rk zagreb... imate medvešćak... imate sad i agregata u LP... po svemu se vidi da ste sportski grad... sportski uspjesi su kod vas normala... izvolite slavite onda... ko smo mi da se uspoređujemo sa takvim veličinama... mi smo antitalenti za sport... mi smo zavidni... mi samo kukamo i cvilimo jer ste za nas nedosanjani ideal... pa opet ti dolaziš na naš prostor reć meni šta da mislin...

Skvičimo, cvilimo, pravimo popis potrepština, ozarenih lica skakućemo....

Sudac pozelenio od zavisti, onaj trenutak agonije kad skidamo najlonku i pritom depiliramo svježu krastu s bolne rane, flasteri koji se odljepljuju dok cvilimo u izgaženim i udobnim ravnim čizmama i rane koje se lijepe za najlonke...

Svi jednako cvilimo, vapimo i tražimo.

Evo za taj zakon o drzavljanstvu cvilimo vec godinama a nikad se nece pomaci ni milimetra jer njima ne pada napamet da i oni sta zatraze kad prave kojekakve ustupke zarad " zajednicke buducnosti "

Stoga pusti nas da cvilimo u miru I ostavi nas same. (skraćeno

Eto, takva propaganda se dešava zato što bez razloga cijelo vrijeme cvilimo o stvarima o kojima se ne bi trebalo cviliti.

Većia nas Hrvata smo nažalsot takvi debili, da ne pamtimo povijesti i či mnešto ne ide cvilimo za nekim da nas drži pod čizmom, bili to Srbi, Nijemci ili Talijani..

Onda ona zatvori vrata, a mi, kad zaključčimo da nam prijeti opasnost od spavanja vani, ipak dođemo pred vrata pa ili malo očajnički lajnemo ili cvilimo tako da joj ne bi slučajno palo na pamet da nas ostavi vani