Na kraju krajeva u svakodnevnom životu svi pomalo i psujemo i to može biti vrlo simpatično, ali sam sigurna da bi bilo užasno kad bi se rijeći poput " jebi se " i " odjebi " počele pojavljivati u TV dnevniku.

Još se nisam zagrijao i dosta mi je glupe nizbrdice, ali ubrzo prestajem o njoj razmišljati jerbo mi misli počinje zaokupljati prva obavezna ultra točka, koju je Šimun postavio na lovačku čeku ispod staze do koje vodi okomita pogibeljna nizbrdica, zbog čega ga, uobičajeno, psujemo

Često puta ih opisujemo pogrdnim riječima, nazivamo ih nekim nakaradnim imenima, vrijeđamo ih, psujemo, prozivamo ih, jer u određenom trenutku kad nam je trebala njihova pomoć njih nije bilo.

Kada nas ljubimac na startu padne u poretku na sredinu, psujemo je.. o sve zivo i mrtvo, a kad ga pocnu sve vise prikazivati kako obilazi i penje se ka vrhu bude nam drago, full smo hepi.

Ako mrzimo, svađamo se, preziremo, osuđujemo, ogovaramo, psujemo, ne znamo opraštati...

No, najgore je kad naši grijesi i nemar za Boga i Njegov dolazak vrijeđaju Njegovu dobrotu, kad činimo zlo, kad mirno psujemo Božje ime, kad se oholo imenujemo ateistima i neprijateljima Boga i Njegovih djela na zemlji.

Slavni sužanj traži iz tamnice Da istočno širimo granice, Od Jadrana pa sve do Japana, Da Kozaci u Srbiju dođu, Da Srbija nađe ruskog vođu, Da nas brusi i da nas izbrusi, Da budemo pravi mali Rusi, Da punimo srpske kazamate, Da psujemo papu i Hrvate, Uvedemo prinudne radove Za potrebe državne obnove, Sirotinji dajemo bonove.

U početku nam paara uši kad psujemo, a onda se pomalo navikavamo i postaje nam kao nešto što treba biti.

Vjeroučiteljica Matilda Budimir nas uči da čiinimo dobra djela, na primjer, da uvijek budemo poslušni, da ne psujemo i da pomažemo drugima.

Možete si zamisliti sigurno ste barem jednom prisustvovali tom prekrasnom kulturološkom okupljanju pod isprikom gledanja nogometa, a budimo realni, koristimo nogometne tekme da se napijemo kao svinje i psujemo suca te možda i porazbijamo nešto pod isprikom bijesa i tuge jer naši gube.

Pa da svi skupa psujemo i plačemo, svi osim životnog suputnika moje susjede koji bi se nezainteresirano okrenuo na drugu stranu i posvetio se tepanju svojoj imaginarnoj ljubavnici.

Mi odrasli, koji od ranog jutra ispijamo naše pelinkovce, travarice, lozovače, koji im dajemo primjer paleći cigaretu za cigaretom, koji izvaljeni pred televizorima u jeftinim iznošenim trenirkama češkamo dlakave trbuhe i psujemo za vrijeme Dnevnika?

Psujemo, lajemo, vrjeđamo, krademo, 21 stolječe, sada če reči a kako je u srbiji, ma boli me k kako je u srbiji, oče li umrt od gladi ili ne, mi čemo na zapad, ma mičemo takim ponašanjem u p. m.

Uza sve to što smo mi katolici, i jesmo, i nas papa jako voli, ali mi psujemo, mi proklinjemo...

Pripovijedala mi je o dragom Bogu, o svetom mome andelku čuvaru, o mojoj dušici, kojom dišem, vidim, čujem i osje - ćam, mirišem i kušam; o nebu gore, gdje sunašce, mjesec i zvjez - dice sjaju i gdje dragi Bog prebiva, kamo ćemo svi doći poslije smrti, ako budemo poslušni ocu i majci i svakomu starijem, ako ne psujemo, ne kunemo, ne lažemo i ne činimo nikakvo zlo.

Lijepo je rečeno - nismo osjećali potrebu da psujemo Tita

Svi oni koji su ljubomorni na naše društvo i uspjehe neka malo razmisle u kakvom su oni društvu i s čime se bave u životu jer kratica KUD jasno govori da se radi o KULTURNO UMJETNIČKOM DRUŠTVU (za one koji neznaju) i da druženjem u ovom društvu svi mi svoju kulturu podižemo na veću razinu i tome učimo mlađe članove i ne deremo se i ne psujemo na njh mi koji smo i sami članovi a kamoli da bi to napavio čovjek kojeg svi jako cjenimo i poštujemo I morao mu biti zahvalni na svemu šta je napravio za nas i KUD JOSIP BERTOVIĆ.

Dovoljno je što odvratno psujemo, ne moramo biti glupi.

Komentar od: aubagne @ 30. studeni 2011 18:16 Normalno sada gospoda dok mi tipkamo i psujemo po kući na Plesu čekaju avion za Split i boli ih uvo za ovo danas.

Ništa ljepše, bolje i zdravije od malo pozitivnog ludila, u ovim kriznim vremenima kad stojimo na šalterima burze u kilometarskim redovima, ispisujemo dosadne formulare i psujemo sve: državu, političare, vlast, onak.. sve po...

Sad nam je stvarno svima svega dosta i psujemo sve te dvojke, i sebe, i kamenje koje pada, i pristup, i sve...

Mi ne psujemo doma tak da mala ne zna psovat na hrvatskom, ali pokupi njemacke na cesti.

Znači supač smo si s psima, ali zašto onda kada psujemo koristimo ih spominjemo?

Mi odrasli nismo lijeni ni zavidni, mi ne ogovaramo i ne psujemo, mi ne podmećemo jedni drugima, mi ne varamo, mi se ne napijamo, ne tučemo se, ne ubijamo, mi smo besprijekorni, a današnja djeca nisu nimalo nalik djeci kakva smo mi bili, kakva su djeca navodno bila u nekoj nedefiniranoj prošlosti, mi koji smo poštovali oca i majku pa nam je dobro bilo na zemlji, mi koji smo poštovali roditelje i starije, i bili vjerni i dobri drugovi: i u školi i izvan nje mi smo bili anđeli, a neki živahniji među nama bili su živo srebro.

Od sutra će biti izložena različitim utjecajima u interakciji s drugom djecom, čut će što dosad nije čula (mi npr. doma nikad ne psujemo, ja malo na blogu, muž na poslu, ali doma pred djecom ne) od djece čiji roditelji ne polažu baš puno na odgoj, vidjet će što nije vidjela i doživjet će i nepravdu, i tugu, i bol, a dosad smo je maksimalno štitili od svega.

Pomalo gadljivi, ali i dobrano pijani, odbijamo sestre i ono što je moglo biti ostavljamo za drkatorske kratke filmove, uzimamo šunku, jedemo s njima, pijemo s njima, stapamo se s njima, i sami postajemo Cigani, psujemo i širimo ruke dok selom ori

Naravno, u intimnosti svi se ponašamo kao Prochazka, ogovaramo prijatelje i psujemo; različito ponašanje u javnosti i u intimi iskustvo je svih nas, to je temelj na kojem počiva život svakoga pojedinca; čudno je da ta očitost ostaje podsvjesna, nepriznata, neprestano skrivena lirskim snovima o prozirnoj staklenoj kući i rijetko je shvaćena kao vrijednost koju treba braniti.

Orjentir nam je bio naš kućni odgoj, a svi koji samo radili ovu predstavu imamo dobre mame koje su nas učile da pomažemo, ne vrijeđamo, ne psujemo i govorimo Istinu.

Ali, razumimo mi to jer smo razumna bića iako ponekad psujemo u prometu, a bome i van prometa.

Ja sam išao u OŠ metropoli Dardi, i nama nije nikad palo na pamet da bježimo sa satova, da pijemo za vrijeme škole, da psujemo profesorima i slično, dok iz saznanja nekih ljudi iz mog sadašnjeg razreda to se događalo u Osijeku...