Posve je, naime, pogrešno misliti kako postoji jedna književnokritičarska ladica u koju bi se danas mogle strpati, na primjer, Julijana Matanović, Milana Vuković Runjić, Vedrana Rudan, Sanja Lovrenčić, Sibila Petlevski, Daša Drndić, Rujana Jeger, Arijana Čulina, Jelena Čarija i dr. Priča oko hrvatskog« ženskog pisma »stoga nije jednostavna linearna priča o« ljepšoj polovici hrvatske književnosti », već postoje određena tematska i stilska obilježja na osnovu kojih se može govoriti o pripadnosti ili nepripadnosti određenih autorica (ali i autora)« ženskome pismu ».