Nakon što je uredništvo časopisa riječkog Ogranka DHK Književna Rijeka pretiskalo dva Barčeva napisa o Rijeci iz 1919. i 1953, stupio sam u kontakt s uredništvom Književne Rijeke, pa je pismo Jelčiću bilo objavljeno u broju 3 (jesen) 2012, zajedno s trima prikazima Barčeva rada pok. akademika Dalibora Brozovića, tragično umrla pjesnika Josipa Pupačića i književnoga povjesnika, sveučilišnog profesora Nikole Ivanišina koji tematiziraju značenje djela Antuna Barca za hrvatsku književnost i kulturu.

Znanstveni skup na kojem će sudjelovati istaknuta imena poput Dalibora Brozovića, Ante Stamaća, Tihomila Maštrovića, Joška Božanića, službeno će se otvoriti u petak 20. svibnja s početkom u devet sati.

Akademik August Kovačec (recenzent knjige, uz akademika Dalibora Brozovića i akademika Radoslava Katičića) zbog bolesti nije došao na predstavljanje, pa je njegovu recenziju u cijelosti pročitao profesor Damjanović.

Riječ je o disertaciji neprežaljenoga Dalibora Brozovića (28. VII.1927. - 19. VI.2009.) napisanoj 1956., obranjenoj 13. ožujka 1957. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Više od 20 godina surađuje u međunarodnom projektu Općeslavenski lingvistički atlas (OLA) i Europski lingvistički atlas (ELA) glavnog istraživača akademika Dalibora Brozovića, kao članica hrvatskoga i međunarodnog povjerenstva Općeslavenskoga lingvističkog atlasa i Redakcije Općeslavenskoga lingvističkog atlasa.

Tu prvu varijantu kovanice od 2 kune prvi je opisao Renato Baretić u članku Kovači flore i faune objavljenom u Nedjeljnoj Dalmaciji 26.1.1994. Slike tih kovanica pojavile su se u knjizi Dalibora Brozovića, Kune i lipe novac Republike Hrvatske, u izdanju Narodne banke Hrvatske, 1994.

Sveučilište u Zadru oprostilo se od akademika Nikice Kolumbića, Ive Petriciolija, Dalibora Brozovića, te Muljačića i Glčavičića s kojima je danas oproštaj.

Nadalje, autor je velikog broja veterinarskih pojmova u Hrvatskom leksikonu I i Hrvatskom leksikonu II što su tiskani u nakladi Leksikon d. o. o. i Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža pod predsjedanjem akademika Dalibora Brozovića godine 1996. i 1997. g.

Zbog toga je tim osmislitelja likovnog sadržaja hrvatskog novca u Komisiji za pripremu prijedloga koncepcije monetarnog sustava i izradu novčanica Republike Hrvatske pod predsjedanjem akademika Dalibora Brozovića, imao pune ruke posla oko izbora motiva na novom kovanom i papirnom novcu, a osobito izbora motiva crteža zaslužnih ličnosti i značajnih mjesta u Hrvatskoj.

Butorac napada Dalibora Brozovića, piše protiv davnoga (tada već) " londonca " (hrvatskoga pravopisa), protiv Božidara Gagre.No, kako vrijeme prolazi, autori projekta i njihova primitivna baza na svoje zaprepaštenje shvaćaju da su povukli lava za rep.

U rječniku od 100.000 riječi, oko 40.000 je različito; po procjeni hrvatskoga jezikoslovca Dalibora Brozovića u korpusu od 500.000 riječi, hrvatski i srpski se razlikuju u 150.000 leksema) Grafički pokazatelj nepostojanja« srpsko-hrvatskog »jezika primjer je prijevoda djela švicarskoga psihologa C. G. Junga« Psihologija i alkemija ».

Stav je hrvatskih jezikoslovaca prema fenomenu« srpsko-hrvatskoga »oblikovan u nizu studija što su počele, moglo bi se reći kultnim djelom Petra Guberine i Krune Krstića:« Razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika », 1940., a nastavile su se člancima, tekstovima, knjigama i monografijama Ljudevita Jonkea, Bulcsu Laszloa, Radoslava Katičića, Dalibora Brozovića, Stjepana Babića, Branka Franolića, Josipa Silića, Ive Pranjkovića, Marka Samardžije, Branke Tafre, Mire Kačića, Mirka Petija, Nataše Bašić i drugih.

Najpoznatija definicija standardnoga jezika u kroatistici je nesumnjivo ona Dalibora Brozovića.

- Da, ima ih dosta u povodu smrti Glorije Rabac Čondrić, Nikice Kolumbića, Ive Petriciolija, Dalibora Brozovića, Žarka Muljačića i Branimira Glavičića, međutim, riječ je o ljudima koji su to zaslužili, koji su za Zadarsku reviju/smotru " mnogo dali, koji su mnogo dali Zadru i obilježili njegov sveučilišni život.

U rječniku od 100.000 riječi, oko 40.000 je različito; po procjeni hrvatskoga jezikoslovca Dalibora Brozovića u korpusu od 500.000 riječi, hrvatski i srpski se razlikuju u 150.000 leksema).

S tuđmanizmom je vrlo brzo pronašao komforan zajednički jezik, opstao u Leksikografskom zavodu i nakon Dalibora Brozovića - kao prirodan izbor - postao njegov ravnatelj.

S jedne je strane, dakle, ona opremljena znanjima iz suvremene lingvistike, a s druge su bili ili još uvijek jesu akademici poput Stjepana Babića ili Dalibora Brozovića, da spomenemo samo one najistaknutije.

Tako npr. u rječniku od sto tisuća riječi, oko četrdeset tisuća je različito; po procjeni hrvatskoga jezikoslovca Dalibora Brozovića u korpusu od petsto tisuća riječi, hrvatski i srpski se razlikuju u gz6 stotinu i pedeset tisuća leksema).

Monografija Dalibora Brozovića Govor u dolini rijeke Fojnice svakako je jedna od najvažnijih monografija dosad u hrvatskoj dijalektologiji, mnogo je kao rukopis citirana u znanstvenoj literaturi, pa je sigurno korisno da je u cjelini objavljena nemalo godina (potkraj 2009.) nakon njena nastanka.

Dr. sc. Josip Lisac napomenuo je kako je akademska zajednica u prošloj godini već ispratila velikane Nikicu Kolumbića, Ivu Petricciolija, Dalibora Brozovića i Žarka Muljačića, a sad im se pridružuje i Branimir Glavičić.

U Matici sam stekao prve svoje izvanškolske učitelje visokih znanja i umijeća: Radoslava Katičića, Danila Pejovića, Petra Šegedina, Miroslava Brandta, Dragutina Tadijanovića, susretao ljude poput Ranka Marinkovića, Vjekoslava Kaleba, Tomislava Ladana, Dalibora Brozovića, Ljudevita Jonkea, Veljka Gortana; često sam razgovarao s Ivom Tijardovićem, Grgom Gamulinom, Franjom Tuđmanom, Franjom Zenkom.

Služeći se riječima našeg uvaženog jezikoslovca akademika Dalibora Brozovića, napominjem: " Svaki narod ima pravo na materinski jezik, pa ga ima pravo i nazivati imenom naroda koji se njime služi ", stoga da Bošnjaci-Muslimani svoj jezik nazivaju bošnjačkim ili muslimanskim ne bi bilo većeg čuđenja, ali kad bošnjački čelnici odreda žele koristiti sintagmu bosanski jezik, oni to ne čine zbog osobitosti jezika nego radi unitarističkog nametanja političkog rješenja drugim narodima (Hrvatima i Srbima) kako bi ih tako jezikoslovno zatrli, nacionalno izbezumili, a kasnije i asimilirali, stvorivši " bosansku naciju u bosanskoj državi ".

Slaže se s mišljenjem Dalibora Brozovića da dijalekatna književnost započinje kada se hrvatski književni jezik u cijelosti standardizira na štokavskoj osnovici.

Cijela monografija Dalibora Brozovića pokazuje kako taj rođeni Sarajlija dobro poznaje Bosnu, kako voli tu zemlju i njezine ljude.

Naravno, to ne znači kako njihovu radu ne bi bilo ozbiljnih primjedbi, a u tom svjetlu poučan je primjer Dalibora Brozovića, koji je znatnim dijelom prihvaćao Ivićeva učenja, ali su i njegove drugačije koncepcije bile česte, u dijalektologiji poglavito zasnovane na što bolje odmjerenu doziranju genetskih i strukturalnih kriterija u klasificiranju srednjojužnoslavenskih dijalekata i uopće dijalekatnih idioma.

Ili na Književne sveske, ilegalno izdanje u organizaciji i pod pokroviteljstvom KPJ pri čemu se pridjev književne više služio za prikrivanje prave naravi zbornika..., potrošiti 40 redaka, koji redak više nego na naše teoretičare i jezikoslovce Vladimira Bitija (32) i Dalibora Brozovića (32), ali su zato vukovcu Tomi Maretiću posvećena 73 retka?

Zbog toga je i tim zadužen za osmišljavanje likovnog sadržaja hrvatskog novca u Komisiji za pripremu prijedloga koncepcije monetarnog sustava i izradu novčanica Republike Hrvatske, pod predsjedanjem akademika Dalibora Brozovića, imao pune ruke posla oko izbora motiva.

Sve u svemu, moramo pohvaliti i akademika Dalibora Brozovića i nakladnika koji su se potrudili da nam monografija Govor u dolini rijeke Fojnice bude lako pristupačna.

Kako tijekom života nije napravio dovoljno da njegovi rukopisi budu skupljeni u knjigama, bilo bi svakako potrebno da se priđe izdavanju izabranih radova Dalibora Brozovića, jednog od najvećih hrvatskih lingvista u drugoj polovici 20. stoljeća.

Veliku pomoć autor je dobio i od svojih troje recenzenata, dvaju akademika Dalibora Brozovića i Petra Šimunovica te magistrice Sanje Vulić, kojima Lisac nesebično zahvaljuje i u Proslovu svoje knjige.