Nije tomu davno da se u nas čuo glas, u tom pitanju vrlo autoritativan, glas akademika Stjepana Babića, da lektore doista ne trebamo, da pisac mora preuzeti svu odgovornost za jezičnu dotjeranost svojega teksta i neka ono što napiše i objavi bude zrcalo njegove pismenosti.

U nastavku donosimo izlaganje akademika Stjepana Babića održano na temelju opsežnoga članka koji će biti u cjelini objavljen u jednome od budućih brojeva Jezika.

dakako, sam novosadski dogovor je kolosalan dokaz koji pobija tvoju tvrdnju da su hrvatski i srpski izjednačavani samo u leksiku, već sam spomenuo notornu činjenicu da se ta dva jezika uopće pokušalo učiniti jednim jezikom (samo u leksiku?) i to ne treba posebno dokazivati znajući da se jezik zvalo hrvatskosrpskim ili srpskohrvatskim. unatoč jasnoći situacije proučit ću knjigu stjepana babića: Hrvanja hrvatskoga: u koštacu sa srpskim i u klinču s engleskim (2004.) i vidjeti što o tome kaže stručnjak pa se javim.

Šta se netko drznuo javno raspravljat o Hrvatskom školskom pravopisu Sande Ham, Stjepana Babića i Milana Moguša, čiju je neupitnost potvrdio i bivši ministar znanosti, obrazovanja i šššššššššššporta Dragan Primorac, preporučivši ga za uporabu u školama?

U blizini crkve, valjda na njenoj sjevernoj strani na zemljištu Stjepana Babića, stajao je nekad, sudeći po mnogobrojnim votivnim žrtvenicima, hram Jupitrov.

Tijekom 1986. objavljene su prve dvije knjige nacrtâ za veliku gramatiku - Tvorba riječi Stjepana Babića i Sintaksa Radoslava Katičića - kao Akademijine publikacije, uz napomenu da su izrađene " u organizaciji Zavoda za jezik ".

Minutu prije odmora svoj drugi zgoditak postiže Pohulek, kada na odlično proigravanje Stjepana Babića rezultat postavlja na 3:0.

Novo izdanje ' ' Hrvatskoga pravopisa ' ' nosi naslov kao i nekoliko prošlih izdanja autora Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša, ali je novo izdanje ipak novo djelo, posebno u onim dijelovima koje je prije bio napisao Božidar Finka.

dosadašnja besplatna pravna pomoć, kanalizirana putem gospodina odvjetnika Stjepana Babića odnosi se isključivo na problematiku vezanu uz Ministarstvo unutarnjih poslova RH, te konkretno se odnosi na pitanja vezana uz državljanstvo osoba.

Usporedbom tekstova zaključaka Vijeća i tekstova Hrvatskoga pravopisa Stjepana Babića i Milana Moguša (2010.) te Hrvatskoga školskog pravopisa Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša (2008.) zamijećeno je da su spomenuti pravopisni tekstovi samo djelomice usklađeni sa zaključcima Vijeća, a gdjekad su njima posve suprotstavljeni.

Tako Njujorčanin i njujorški od New York, Lajpcižanin i lajpciški od Leipzig. Takvo je rješenje u našoj radnoj inačici Hrvatskoga pravopisa, dok pravopisi Stjepana Babića i Milana Moguša (2010.) te Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša (2008.) imaju samo newyorški i leipziški.

Kao što inače pretežno biva u polemikama o jeziku i/ili oko jezika, pogotovo u nas, i u ovoj su knjizi u prvom planu ona jezikoslovna pitanja koja su izrazitije politički obilježena, i to najviše pravopisna pitanja (uglavnom vezana za prijepore oko novih izdanja« Hrvatskoga pravopisa »Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša), zatim pitanja odnosa između hrvatskoga i srpskoga standardnog jezika te općenito pitanja vezana za standardizaciju hrvatskoga jezika, za jezičnu politiku u Hrvatskoj nakon 1990. godine i za promjene koje su se od te godine naovamo događale u hrvatskome jeziku ili u vezi s njim.

Naziva ga jezikom Stjepana Babića i Dunje Brozović kako bi malo zabašurio inicijalni antihrvatski impuls.

Poklepovićev kolega sa suprotne strane Ilija Lončarević nije se pozivao na veliku šansu Stjepana Babića u trenutku kad je bilo još 0:0 i kad je Babić sam pred Subašićem pucao neprecizno.

Pravopis Stjepana Babića, Božidara Finke i Hrvoja Moguša izdan je po prvi puta u Londonu (Londonac) jer je u Jugoslaviji njegovo izdavanje bilo zabranjeno zbog izraza hrvatski u nazivu.

Ovih dana došla mi je u ruke nova knjiga akademika Stjepana Babića pod naslovom Hrvatska jezikoslovna prenja (Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2001, 323 str.).

Za Slavonce Stjepana Babića (Hrvatska jezikoslovna čitanka, Globus, 1990) i Martina Jakšića (Divanimo po slavonski, Pergamena, 2003) rodinjak je još obična riječ iz njihova djetinjstva.

Moguša, te ono naslovljeno Uporaba hrvatskog jezika Stjepana Babića.

Nacrt za gramatiku Stjepana Babića i Sintaksa hrvatskoga književnog jezika.

Ne treba nam najnoviji sukob dviju struja oko službenoga pravopisa koji je izazvala preporuka Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa da se u osnovnim i srednjim školama odobri Hrvatski školski pravopis Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša.

Ogranak Matice hrvatske i Gradska knjižnica Slavonski Brod predstavili su Babićev zbornik, opsežnu knjigu filoloških članaka i rasprava s međunarodnoga znanstvenoga skupa održanog 5. i 6. svibnja 2006. u Slavonskom Brodu, u povodu 80. obljetnice života i 54. obljetnice znanstvenoga rada akademika Stjepana Babića.

Slovenci su (i u tome) bili sretnije ruke od Hrvata: njihova je zamjena grenivka sasvim obična riječ koja ima komunikacijsku vrijednost među izvornim govornicima, dok zamjena za grejp akademika Stjepana Babića limunika nije bila te sreće.

Akademika Stjepana Babića, akademika Moguša, dr. Sande Ham itd.

Iz tiska jeizišao i javno predstavljen Hrvatski pravopis Stjepana Babića i Milana Moguša u izdanju Školske knj ige.

Stav je hrvatskih jezikoslovaca prema fenomenu« srpsko-hrvatskoga »oblikovan u nizu studija što su počele, moglo bi se reći kultnim djelom Petra Guberine i Krune Krstića:« Razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika », 1940., a nastavile su se člancima, tekstovima, knjigama i monografijama Ljudevita Jonkea, Bulcsu Laszloa, Radoslava Katičića, Dalibora Brozovića, Stjepana Babića, Branka Franolića, Josipa Silića, Ive Pranjkovića, Marka Samardžije, Branke Tafre, Mire Kačića, Mirka Petija, Nataše Bašić i drugih.

Dadali bismo ovomu ulomku i riječi akademika Stjepana Babića koji je upozorio: Jezik je i štit naroda kojemu pripada, a to ne mora biti vidljivo onima čiji jezik nije u pitanju. (Jezik, sv. 5., str. 195., Zagreb, 2008.).

Tvrtka je tako 2009. godine donijela dokument u kojemu je kao pravopisni standard prihvatila rješenja iz Hrvatskoga pravopisa autora Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša iz 1996. godine.

Filigranski precizna duga lopta Stjepana Babića Matku je otvorila priliku za prodor po lijevoj strani.

Objavljujemo izlaganja akademika Stjepana Babića i dr. Marija Grčevića, a kada budu redigirana izlaganja prof. Milana Bošnjaka i prof. Staše Skenžića objavit ćemo i njih.

S odlukama i pravopisnim načelima Vijeća za normu usklađene su, kako napominje Jezikovo uredništvo dvije pravopisne knjige - Hrvatski školski pravopis i Hrvatski pravopis Stjepana Babića i Milana Moguša.