U nekom paralelnom univerzumu - Danilo Kiš je živ i od ovog incidenta stvara komad dostojan Grobnice za Borisa Davidoviča.

Autor bloga je Miloš Krneta, a ovdje vam nudimo na uvid i kratki esej Danilo Kiš i tradicija.

Onda se čuje zvuk: kao da je ptica udarila kljunom o zemlju " Danilo Kiš

Pariz je svugdje zanimljhiv, Danilo Kiš je govorio: Na periferiji Pariza osjećate centar Pariza. S tim galeristom spojio me Dado Đurić, također Cetinjanin.

Pripadali ste beogradskoj kulturnoj eliti, jednako kao i David Albahari, Mirko Kovač, Danilo Kiš.

Na ovim se stranicama, kao u životu, kao u kavani, susreću Kovačevi najbolji prijatelji, Danilo Kiš, Borislav Pekić, Miro Glavurtić, i mnogi drugi suvremenici od Živojina Pavlovića preko Ranka Marinkovića, Meše Selimovića ili Ive Andrića pa sve do Milovana Đilasa i Vuka Draškovića.

Ako ostanem bez Bunarine, ostaje mi - Monte Ghiro« Drugi je pak kazao: »Niti jedno mjesto na Jadranu nije izbacilo autohtone građane iz njihove lučice«, a treći: »Za što ću sada dobiti dozvolu, za ' korpomorto ' van Fratarskog ili van Kanjona?« - U što smo se ovo pretvorili, ostalo je te večeri najbolnije pitanje, a novinaru je automatizmom na pamet pao veliki pisac Danilo Kiš i njegova - krmača koja proždire vlastiti okot.

Kod onog potonjeg načina poimanja, u kojem istaknuto značenje dobiva forma, lako se prepoznaje ona presudna značajka koju je formulirao Danilo Kiš (a koju je i sam primjenjiva o), po kojoj Âť svjesnost oblika jedna je od zajedničkih karakteristika pisaca srednjo-europskog opredjeljenja, forme putem koje žele dati smisao životu i metafizičkoj tajni, forme koja podrazumijeva mogućnost izbora, oblika koji nije drugo nego pokušaj pron alaženja Arhimedove fiksne točke u kaosu koji nas okružuje, forme koja je suprotnost iracionalne anarhije barbarskog nereda i narodaÂŤ. 7

Godine 1976. Danilo Kiš objavio je Grobnicu za Borisa Davidoviča.

U Koprivičinom timu, tako, nastupaju zajedno Bobby Charlton i Witold Gombrowicz, Bernard Vukas i Danilo Kiš, Zinedine Zidane i Franz Kafka; tu se šalje ' pas sa horizontom ', lob je ' milimetarski duhovit ' a gol ' kao šifra čitanja prostora '.

Danilo Kiš je pisao pripovjetke, romane, drame, pjesme, eseje i polemičke rasprave, a prevodio je s ruskog, mađarskog, francuskog i engleskog.

Onda kad čitamo o starom željezničaru koji pred sobom ima rastvoren mađarski rječnik i vozni red, pred čitateljem se nepogrešivo raskriljuje veliki djed ove knjige, čovjek koji je kod Jergovića potisnuo Carvera, Sidrana, Čehova i Andrića: Danilo Kiš...

I voditeljice su to izgleda bar djelomično shvatile, a srećom stvari se, bar kada je Kovač u pitanju, spasiti mogu nekim anegdotalnim pitanjem tipa ' Vi ste poznavali mnoge velike pisce; možete li nam reći da li je, na primjer, Danilo Kiš imao svijest o sebi, je li znao da je klasik?

' Borislav Pekić, Danilo Kiš i ja smo se uvijek smijali i raspravljali tko će dobiti koju ulicu

Danilo Kiš jedan je od najvažnijih i umjetnički najsnažnijih autora u generaciji koja početkom šezdesetih godina uspostavlja djelotvornu vezu s novim tokovima u svjetskoj književnosti.

Ova činjenica govori mnogo o tome zašto je Danilo Kiš bio toliko popularan među kulturnim pregaocima, ne samo u Srbiji, nego na čitavom prostoru bivše Jugoslavije.

Pa tako i Danilo Kiš piše o svom pokojnom pretku, austrougarskom činovniku koji u osami piše velebni vozni red ugarskih željeznica, koji se u Kiševoj literarnoj mitologiji pretvara u velebni Aleph, tekst-svijet neodredivih rubova.

Zato nije James Bond nikakav heroj našeg vremena nego je to samo jedno lice iz romana Braća Karamazovi: lice zvano Smerdljakov, kao idealni i idealizirani mali egzekutor u ime velike ideje 12. MORALNO I INTELEKTUALNO NIŠTAVILO NAŠE SJAJNE EPOHE Ova mala rasprava o Smerdljakovu otvara pogled koji svezuje i tako naizgled udaljene autore kao što su Mandeljštam i Danilo Kiš.

Druga je solucija: smrt političkog života, dakle politička despocija kao nova forma političke represije nad vlastitim građanima. 18. JOŠ JEDNO SVJEDOČENJE, DANILO KIŠ Na ovo aludira i Danilo Kiš u više svojih pripovijesti.

Ne može se Danilo Kiš eksploatirati.

O njegovim knjigama napisani su neki pametni i neki ne tako pametni tekstovi, a vrijeme pokazuje da većinu onoga što je Danilo Kiš napisao još uvijek stoji kao izvrsna literatura.

U Parizu Danilo Kiš imao je svoj omiljeni bistro u kojem je radio konobar Japanac.

Bilo je, u onih prvih zatvorskih jedanaest mjeseci, svega onoga što su tako zorno opisali Solženjicin, Danilo Kiš i mnogi drugi vrsnici pera.

Učio ih je od modernih i postmodernih znalaca na koje referira u svojim djelima: Mishima, Franz Kafka, Danilo Kiš, Italo Calvino...

Eseji i memoari jednog od najvećih svjetskih pisaca uzbudljivo su svjedočanstvo o vlastitom životu, o vlastitom odnosu prema književnosti i politici, o umjetnosti kao načinu da se prevladaju iskušenja stvarnog svijeta, o velikim umjetnicima s kojima je bio prijatelj (piscima kao što su Danilo Kiš i Carlos Fuentes, Gabriel García Márquez i Jozef Škvorecki, o velikim muzičarima kao što je Janaček, o velikim slikarima kao što je Francis Bacon, o velikim djelima Rabelaisa, Anatolea Francea ili Curzija Malapartea).

Taj priručni Danilov estetski kriterij (imao je on mnoge; recimo, drugi je onaj o kome govori Kovač: " Danilo Kiš bio je osjetljiv na lošu upotrebu priložne riječce kao; bio je gotovo razradio neku vrstu estetskog testa inteligencije za provjeru pisca i njegova dara upravo na tomu kako rabi riječ kao za gradnju usporednih figura i pojmova ") primenimo na Vladu nam Bulića.

Bitno pitanje je zbog čega je Danilo Kiš u kanonu savremene srpske književnosti amblem njenog kosmopolitizma, amblem njene evropske širine, itd.

U prvom dijelu programa prikazan je dio dokumentarnog filma Dragomira Zupanca: Danilo Kiš: uspomene, sećanja koji pored njegova umjetničkog stvaranja, kroz prisjećanje njegovih prijatelja i suradnika, također naglašava i autorovu društveno-političku angažiranost.

" Partija bridža " je fantastična groteska s neodoljivim zapletom: u raju (valjda je to raj, u svakom slučaju drugi svijet) se na redovnim kartaškim seansama sastaju Knut Hamsun, Gabriel Garcia Marques, Danilo Kiš i Salman Rushdie, a sekundira im sam Mlinarec.

Svi Âťetički čudaciÂŤ koji se ne mogu kategorizirati sustavno su neuskladivi, kako bi Danilo Kiš kazao, mnoštvo čistokrvnih centaura, kojima Âťnije pronađena krletka u zvjerinjakuÂŤ. 25 Premda je golema zabluda pomisliti da se kvalifikacija ÂťHrvat u MađarskojÂŤ (pomurski, podravski itd.) odnosi samo na pojedinačne prostore kretanja prema pravilima pravnih propisa, prema prebivalištu i njegovu zemljovidnom i upravnom položaju.