Sam slavenski etnički korpus u Danteovo vrijeme, jednako kao i čitav europski kontinent, bio je raspolućen na dvije oprečne eklezijastičke polovice: na onu koja je postala nešto više europska i latinska te na onu neeuropsku i ortodoksnu kojoj je središte bilo najprije u Carigradu pa se nakon njegova pada 1453. premjestilo u Moskvu, koja je tako barem u svojoj optici preuzela naslov Trećeg Rima.