Franjino obraćenje i njegov životni put plod je susreta s Bogom i stalnog Božjeg djelovanja u njegovu životu.

200 najbogatijih bilo je u FRANJINO vrijeme.

Tako siromašni i gubavi postaju Franjino omiljeno društvo.

Franjino tijelo jednako je tako navijestilo Božju radost, jer je ovaj čovjek u ljubavi predao svoj život Bogu.

Ili možda tvoj Wiki ima neke konkretnije informacije Ta konstrukcija je bila poznata još u vrijeme Franjino, kao navodno rješenje stabilizacije, a trebalo se postići izjednačavanjem krivnje, no je li i danas tako?

Iznad njega, spušta se Isus na križu u obliku šesterokrilnoga Serafina, koji sunčanim zrakama, kao ubojitim kopljem, obilježava Franjino tijelo, ruke, noge i rebra, svojim ranama.

Sada već ozbiljno zabrinut po Franjino zdravlje, upitam.

Ubrzo je uslijedilo Franjino liječenje kemoterapijama u KBC Zagreb, a Franjo ih jako teško podnosi ", ispričala je Marijana Ivoš, Franjina majka.

Franjino štovanje euharistije proširili su prvi franjevci cijelom Europom.

Tako strastvenost koja izvire iz duboko zaljubljenoga srca (kao što je to, između ostalih, bilo Franjino i Klarino srce) daje smisao i vidljivost onome što jesmo i upravo činimo, te nas ujedno ohrabruje da s povjerenjem pripravimo našu budućnost.

Franjino svjedočanstvo životom, više nego riječju, postala je voda koja pročišćava za one koji su dolazili k njemu da sačuvaju život u svome staležu.

Franjino se pouzdanje prema Bogorodici vidi iz poznatog načina kako je njezinim zagovorom isprosio porcijunkulski oprost.

Donat Fabijanić zadarsku predaju vezuje uz prvo Franjino putovanje 1212. koje je uslijedilo nakon kapitula reda o blagdanu sv. Mihaela kojem je prisustvovao i Sveti Otac.

Gianantonio Bomman se opredjeljuje za Franjino putovanje Dalmacijom na povratku iz Svete zemlje 1220. g. u koje istraživači vjeruju.

Za to drugo Franjino ostvareno putovanje 1219/20., za vrijeme kojeg se Franjo susreo sa sultanom Malikom al-Kamilom, svi istraživači nisu jedinstveni o liniji njegova povratka; neki misle da se vratio preko Ancone odakle je i krenuo, no većina smatra, što je vjerojatnije, da se vratio istočnom jadranskom obalom i stigao u Veneciju.

Čelano, opisujući Franjino stanje, neposredno nakon njegove bolesti, piše ovako:

Možda ponekad i sami volimo predstavljati Franjino obraćenje kao neki čudesni događaj, koji je odjednom promijenio Franju od rastrošnog mladića u sveca.

Ako kažemo da je Franjino obraćenje u potpunosti plod Božjeg čudesnog za hvata u njegov život, i da to običnom smrtniku i nije moguće, onda se unaprijed ograđujemo od poziva na obraćenje.

Pri tomu je posebice podsjetio na Franjino preobraćenje, odnosno njegovo iskustvo pred križem gdje mu Krist s križa kaže: Franjo, idi i obnovi moju Crkvu, kako vidiš urušava se, a Franjo počinje popravljati tu ruševnu Crkvu.

Franjino tijelo bilo je pokopano ispod oltara nove Bazilike podignute u čast toga velikoga Sveca u Asizu.

Očito da se lustracija nije mogla odraditi, ni u jednoj fazi, u Franjino doba samo zato što se nije htjela odraditi....

U kontekstu unutarnjih odnosa, u početku zbunjujućih i jedinstvenih, isplivalo je na površinu Franjino razumijevanje da život nije realiziran, nego je postojao čitav misterij kojega je trebalo stalno i iznova ispitivati kako bi znao tko je on sam.

Važan je jedan detalj: Klara često ujedinjuje ime Božje i ono Franjino, kao da nam želi reći da Božju nazočnost prepoznaje u svemu onom što joj malo po malo pokazuje Franjo.

Večeras sam se molio za Franjino obraćenje.

U Franjino vrijeme i neposredno poslije njega to su bila braća i sestre koji su željeli živjeti po primjeru sv. Franje, ali ostajući u svijetu.

Tako je dječak iz Zatona s osamnaest godina obukao Franjino odijelo.

U Franjino doba, u 13. stoljeću, ta smeđa ili siva vreća s rukavima i s kapulja čom bila je znak siromaha i lutalica, ljudi koji ničeg svog nemaju i koji su uvijek u pokretu.

Za nas franjevce privlačno je Franjino evanđeosko iskustvo koje u nama raspaljuje duhovnu sposobnost djelovanjem Duha Božjega.

Uzeti u analizu upravo Pohvale Bogu one odražavaju Franjino stanje duše (Franjo je shrvan različitim nutarnjim kušnjama i trpljenjima, gotovo i razočaran) doživljava Boga dalekoga, a istovremeno i Boga neizrecivo bliskog.

To značajno Franjino putovanje i susret sa sultanom opjevao je slavni Dante Alighieri u XI. pjevanju Raja.