Lopta je savršena stvar... kugla, kotrlja se i to može biti beskrajno... ona se kotrlja, još ako je šarena, to je efektno... kao hipnotiziran, ti trčiš za njom i to je jače od tebe... ajebate, uvijek su mi bili zanimljivi frikovi... i to je kao legitimno, normalno ta vrsta zanimacije... a meni to čudno... e sad sam se sjetila priče o jednom čovjeku koji je cijeli život hodao kotrljajući kotač od bicikla pored sebe... kao neka opsesija... i bio je čuven po tom kotaču.. a jebate, svi su mislili da je debil, budala... i onda nameće se pitanje gdje je ta fina granica kad se nešto proglasi normalnim i čak poželjnim a nešto debilizmom... eh znala sam da ne smijem potezati teške teme jer me to nagoni na razmišljanje ovako rano ujutro....