Uspješna defibrilacija moguća je i kasnije, ali sa svakom idućom minutom koja protekne od nastanka poremećaja, gubi se između 7 i 10 posto vjerojatnosti za preživljavanje i uspješan oporavak.

Potrebno je obrijati područja gdje će se postaviti elektrode, ali se ne smije odgađati defibrilacija ako britvica nije odmah dostupna.

Ako dođe do srčanog treperenja (fibrilacije), a temperatura tijela je ispod 28 C strujno oživljavanje (defibrilacija) na toj temperaturi je u pravilu bezuspješno.

Postupci koji su ograničeni na službenu medicinu su: kirurški zahvati, porodi, endoskopija, punktiranje i injektiranje, anesteziranje, uporaba radioaktivnih i ionizirajućih supstanci, kardioverziranje, defibrilacija, elektrokonvulzivna terapija, litotripsija i umjetna oplodnja.

Kroz tri radionice - Održavanje dišnih putova, Temeljni postupci oživljavanja i Sigurna defibrilacija - vrsni instruktori detaljno su polaznike proveli kroz osnovne hitne medicinske postupke.

Poznavati dijagnostičke postupke te znati interpretirati i objasniti rezultate dijagnostičkih postupaka u ginekologiji i opstetriciji. 14. Anesteziologija, reanimatologija i intenzivna medicina (15 dana) a) Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba znati dijagnostiku i intervenciju te posthospitalnu skrb kod najčešćih bolesti i stanja koja se zbrinjavaju u jedinicama intenzivne skrbi. b) treba izvesti: CPR kod djece i odraslih, uspostava i održavanje zračnih puteva: intubacija, upotreba Ambu maske, ventilacijska podrška, oksigenacija, vanjska masaža srca, defibrilacija, venepunkcija kod odraslih i djece i postavljenje venskog puta, postavljanje nazogastrične sonde, ispiranje želuca lavaža i vještina davanja injekcija svih vrsta, terapija kisikom, anestezija kože i sluznica, gingive c) naučiti osnove analgezije i upoznati se s anesteziološkim postupcima liječenja kronične boli 15. Medicinska dijagnostika (15 dana) a) Po završenoj specijalizaciji liječnik treba znati opisati indikcije za pojedine radiološke ili druge »imaging »pretrage te UZV pretrage, znati koje se greške mogu očekivati, kako pripremiti bolesnika za pretrage. b) znati izvesti venepunkciju i uzimanje krvi za hematološku i biokemijsku analizu, uzimanje brisa ždrijela, nosa, uha i nasađivanja na podlogu; uzimanje iskašljaja urina te stolice za bakteriološku analizu.

Slika 25. AVD (automatska vanjska defibrilacija)

Dokazano je da kardio-pulmonalna reanimacija i brza defibrilacija mogu dovesti do uspostave normalnog srčanog ritma.

Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, pojavili su se automatski vanjski defibrilatori (AED, eng. automatic external defibrillator) a istraživanja su pokazala povećani postotak preživljavanja osoba koji su doživjeli srčani udar a na njima je primjenjena defibrilacija.

Dokazano je da kardiopulmonalna reanimacija i rana defibrilacija mogu uspostaviti organizirani srčani ritam kod osoba sa srčanim zastojem.

Defibrilacija je isporuka električne struje srčanom mišiću dovoljne jakosti da omogući prestanak ventrikularne fibrilacije i povratak spontane cirkulacije.

Defibrilacija je ključna karika lanca života i jedan je od postupaka koji dokazano poboljšavaju ishod srčanog zastoja.

Jedini djelotvoran tretman kod ventrikularne fibrilacije je defibrilacija.

Potrebna je rana defibrilacija jer ako se VF ne liječi prelazi u asistoliju.

Najčešći »uzrok« IZS je fibrilacija klijetki (VF), a učinkovito zbrinjavanje je rana defibrilacija.

KPR, AVD i trauma za vatrogasne timove, učitelje i rendžere, a za medicinske timove još i napredno održavanje života i defibrilacija i zbrinjavanje ve dišnog puta sa intubacijom.

Zaključno, možemo reći da su temelji kardiopulmonalne resuscitacije, na kojima treba neprestano inzistirati, kvalitetna masaža srca i rana defibrilacija, sa što manje prekida zbog bilo kojeg razloga, uključujući i primjenu lijekova.

2. Defibrilacija Nema izmjene u broju i količini energije (3 x defibrilacija sa 200 J, 200 - 300 J, 360 J).

Neposredna i čvrsta vanjska masaža srca, rana defibrilacija i hlađenje ključni su čimbenici reanimacije u ERC-ovim smjernicama iz 2010. godine.

DEFIBRILACIJA SRCA - primjena kontroliranog električnog šoka (300 - 400 Ws) u svrhu uspostavljanja normalnog ritma u slučaju fibrilacije ventrikula.

Po potrebi se provode i druge mjere: kardiopulmonalna reanimacija (oživljavanje), defibrilacija (vanjska električna stimulacija srčanog rada), zbrinjavanje zatvorenog (tenzijskog) pneumotoraksa (stanje pojave slobodnog zraka u prsnoj šupljini zbog pucanja plućnog tkiva).

Prema smjernicama European Resuscitation Council (ERC) lanac preživljavanja čine četiri karike: rano prepoznavanje i pozivanje pomoći, kardipulmonalna reanimacija, rana defibrilacija te zbrinjavanje pacijenta nakon reanimacije.

Rana defibrilacija može, uz vanjsku masažu srca, biti postupak koji spašava mnoge žrtve srčanog zastoja.

Pedijatrijska jedinica intenzivne terapije optimalno je mjesto prijema teško otrovane djece jer je moguć kontinuirani monitoring, uz primjenu uobičajenih mjera intenzivnog liječenja (kontrolirano disanje, defibrilacija, peritoncalna dijaliza i dr.).

Najbolji su rezultati kad reanimacija započne u roku od četiri minute, a defibrilacija najkasnije 8 minuta od početka aresta.

Masaža srca je važna kao i defibrilacija, a neki puta čak i važnija. (Ako AED ne dozvoli defibrialciju, ali preporuči masažu srca.)

U svim drugim slučajevima treba odmah nakon ustanovljenog aresta ići po pomoć, jer je najčešće srce u pitanju, a tada je jako važna što hitnija defibrilacija.

Ako nije indicirana defibrilacija, radi KPR 1 minutu i ponovo provjeri cirkulaciju

Ako je indicirana defibrilacija nakon analize srčanog ritma AED sam izvrši električni udar (kod poluautomatskog defibrilatora potrebno je ručno aktiviranje)

Ova znanja iznimno su korisna budući da upravo zbog srčanog zastoja timovi hitne medicinske službe najčešće izlaze na teren, a za spašavanje ljudskog života ključan je postupak oživljavanja i rana defibrilacija (unutar 3 - 5 min.) koje započinju građani prije njihova dolaska.