Tako da dolazimo do toga da iako kapital povećava proizvodnu moć društva, on nije nastao sam od sebe ili od pojedinca već upravo od društva.A ako se uprevljanje tog da ga tako nazovem društvenog kapitala omogući pojedincu, gubi se društveni značaj taog društvenog kapitala, zašto društvenog pa prost primer fabrike ne rade same već radnici rade, znači da je veći deo društva angažovan u prizvodnji sve većeg kapitala.Kako se to gubi društveni značaj u proizvodnji kapitala gde kapitalom upravlja pojedinac kao vlasnik kapitala iako je opet ponavljam kapital društveni.Gubi se tako, jer kao prvo pojedinac ne vidi kao svoj, inters celokupnog društva u smislu unapređenja života celog duštva, on pre svega želi da unapredi svoj život kao pojedinac, a privatnim kapitalom mu je data i moć da svoj život predpostavi ispred života drugih ljudi.Sad svako brani prvo svoj život, to je jasno, ali čovek nije tako jednostavna, prosta životinja, pa čak i životinje brane svoj čopor do izvesne mere dok u nekim retkim slučajevima podređuju i svoj život u odbrani svojeg potomstva.Međutim mi smo svedoci da su mnogi ljudi ginuli braneći ideje društvenog uređenja, bilo fašizam komunizam pa i kapitalizam sve jedno je, svoja sela, svoje porodice, prosto mi ljudi smo ljudi samo kao delovi društva nikako kao pojedinci, jer kao pojedinci a kapitalom se uvećava ta mogućnost individualizma do ekstrema, nije ovo atak na slobodu ličnosti već ukazivanje na anomalije koje se javljaju kod takvih ekstremnih individualizacija, gde više nije bitna svrha društvene egzistencije, već ličnog hira, a svedoci smo mnogih hirova, da nastavim, kao pojedinci smo ništa nemamo moć pravog društvenog kapitala, imamo samo moć nad veštački izdvojenom novčanim ili virtuelno vrednosnim kapitalom sa koji možemo da koristimo na koji god način hoćemo, možemo da zadovoljavamo svoje kompleksima izvitoperene želje, ili svoje nagoske želje isturene u svetsi pojedinaca kao amisao jer su se od pravog smisla drutvene egzistencije udaljili.I tako ti idividualci se i takmiče u zadovoljavanju svojih veštačkih ili kompleksima prenaglašenih želja i nagona, i u tom takmičenju drušzvo gubi smisao, a evolucija društva se zaustavlja i vraća unazad.Ipak se okreće, mislim na istoriju.Šalu na stranu.