U zaključku te analize Jonsen za bioetiku kaže da je znanstvena disciplina koja je na svom putu do interdisciplinarnosti posudila i usvojila neke dijelove teologije (nepovredivost osobe, potrebu sagledavanja ljudskog iskustva u svjetlu neke vrste transcendentnih vrijednosti te brige o provođenju tih vrijednosti u praktični život), filozofije (deontologiju, utilitarizam i suvremenu verziju teorije ugovora, ispitivanje o premisama koje se nalaze iza logičkih formi), prava i političkih znanosti (primjenu etičkih načela u donošenju zakonskih normi koje se tiču života, smrti, zdravlja i oblikovanje javnog mišljenja o tim pitanjima) i brojnih drugih društvenih i humanističkih znanosti koje u predmetu svog proučavanja imaju pitanja vezana uz život, bolest, zdravlje, dostojanstveno umiranje i smrt.