Matica hrvatska Društvo književnika Hrvatske PEN-klub, Hrvatski centar Hrvatsko filološko društvo Odjel za filologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Odjel za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Institut za jezik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Institut za književnost i teatrologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zadru Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Katedra za povijest hrvatskog jezika i dijalektologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Katedra za jugoslavenske književnosti Filozofskoga fakulteta u Zadru Katedra za stariju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Katedra za noviju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Institut za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Za grebu Institut za nauku o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Staroslavenski institut u Zagrebu Društvo književnih prevodilaca Hrvatske

U Odjelu za dijalektologiju proučavaju se hrvatski narodni govori u Hrvatskoj i na područjima izvan njezinih granica na kojima žive Hrvati.

Studirao sam na Filozofskom fakultetu u Zadru gdje mi je dijalektologiju predavao veliki hrvatski lingvist, nedavno preminuli Dalibor Brozović.

Mnoge spoznaje bitne za srednjojužnoslavensku dijalektologiju iznio je Dalibor Brozović u radu ÂťO jednom problemu naše historijske dijalektologije ⠀ stara ikavsko-ijekavska granicaÂŤ (Zbornik za filologiju i lingvistiku, IV-V, 1961 - 1962, str. 51 - 57), međutim, mnogo je važnija monografija ÂťO problemu ijekavskošćakavskog (istočnobosanskog) dijalektaÂŤ napisana ljeti 1960., primljena za tisak u Akademiji 1963., objavljena u drugoj knjizi Hrvatskoga dijalektološkog zbornika 1966., str. 119 - 208. Tu je istočnobosanski dijalekt uspoređen s jugoistočnim i sjeverozapadnim govorima istočnohercegovačkog dijalekta, opisana su proučavanja toga dijalekta, iznesene su njegove osobine, poglavito, naravno, ijekavizam, šćakavizam i akcentuacija, definirano je prostiranje, pri čemu se sa stanovitim rezervama sada spominje i dolina Usore kao dio toga dijalekta; opisano je vrlo složeno stanje njegova stanovništva, povijest terena, kategorije pučanstva, unutarnja razvedenost dijalekta s obzirom na regionalne, vjerske i genetske razlike, geneza dijalekta; dana je osobito važna definicija stare zapadne štokavštine, objašnjene su stare genetske veze toga dijalekta, današnja struktura i mjesto među srednjojužnoslavenskim dijalektima.

Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, na Katedri za povijest hrvatskoga jezika i dijalektologiju bio je docent od 1946., a od 1955. do umirovljenja 1965. redoviti profesor.

Proučavanjem jezika u svim njegovim pojavnim oblicima bavi se posebna znanost jezikoslovlje ili lingvistika, razgranata na: povijest jezika, dijalektologiju, etimologiju, gramatiku, leksikologiju, semantiku i stilistiku.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Katedra za dijalektologiju itd.), dodaje se u pismu.

Sigurno da Senjski rječnik nije posljednje veće djelo dugogodišnjega profesora hrvatske dijalektologije, pročelnika Katedre za povijest i dijalektologiju hrvatskoga jezika, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ali uvjetno se može reći da je njegov dosadašnji dijalektološki rad zaokružen Senjom na početku i na kraju nezaobilazna su njegova djela o govoru njegova rodnoga mjesta.

Docent, neposredno pred profesurom, Kuzmanović je još od daleke 1968. godine bio sudjelatnikom na Katedri za povijest jezika i dijalektologiju u Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta, posvetivši se proučavanju i prenošenju znanja iz kajkavskog i čakavskog jezika/narječja te njihovih književnosti.

Interes za dijalektologiju u Hrvatskoj stalno raste, izdavanje rječnika iz malih mista duž jadranske obale i zaleđa gotovo je redovita pojava.

Ja bih rado vidio lingvistički atlas (ne kartu) jugoistočne Evrope, imenik pseudonima u hrvatskom javnom i umjetničkom životu, katalog tematike u književnosti, katalog (prvog) p o javljivanja riječi i fraza u jeziku, štokavsku dijalektologiju s atlasom koji bi bio izrađen na dobrom kvestionaru (dakle, gdje se što zaista govori) itd.

On je bio posljednji govornik tog krčkoromanskog jezika, ističe Lorger. Suočeni smo s velikim porastom zanimanja za dijalektologiju.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Katedri za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika radi od 1980. kao asistentica, od 1990. kao docentica, od 2006. kao izvanredna, od 2010. kao redovita profesorica.

Bila je predstojnica Katedre za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika od 1999. do 2008. i zamjenica pročelnika Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu u dva mandata: od 2002. do 2004. i od 2006. do 2008. Od 2008. do 2010. bila je pročelnica Odsjeka za kroatistiku.

Članica je Odbora za dijalektologiju i Odbora za leksikografiju Razreda za filologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na kojima, uz ostalo, sudjeluje u organiziranju trijenalnih znanstvenih skupova.

Član je Odbora za dijalektologiju Razreda za filologiju HAZU.

Na tom je fakultetu 1997. izabran za znanstvenog novaka na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo, a 2001. za znanstvenog asistenta na Katedri za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika.

Godine 2006. izabran je za višeg asistenta, a dvije godine kasnije za docenta na Katedri za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika.

- dr. sc. Mira Menac-Mihalić (šefica Katedre za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika i nbsp; nbsp; nbsp; Zamjenica pročelnice Odsjeka za kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu), - dr. sc. Jela Maresić (upraviteljica Zavoda za lingvistička istraživanja HAZU), - Mate Maras (prevoditelj, pjesnik, diplomat), - glumac Filip Radoš - autor Ivan Babić.

Rječnik je pregledan i čitak, a primjeri uvode čitatelja ne samo u govor nego i u život i običaje Studenaca.« Tako ocjenjuje Mira Menac-Mihalić, šefica Katedre za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te nastavlja: »Knjiga Ivana Babića Studenački rječnik osigurala je da se leksik do sada nedovoljno istraženoga govora kao dio opće i nacionalne kulture očuva.

Priprema osnivanje odsjeka (nakon katedara), koji počinje djelovati izborom novih kolega 1950: za hrvatski ili srpski književni jezik: Ljudevit Jonke, za povijest i dijalektologiju hrvatskog ili srpskog jezika: Mate Hraste, za narodnu književnost: Tvrtko Čubelić, za srpsku književnost: Vice Zaninović, za slovensku književnost: Anton Slodnjak, seminar za teoriju književnosti: Jure Kaštelan, za stariju hrvatsku književnost: Franjo Švelec (1951).

Znanstvenoistraživački interes prof. dr. Jembriha u temeljima je usmjeren na povijest hrvatske književnosti starijih razdoblja, dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika, leksikografije, hrvatske kulture i slavistike.

Molim da se uzme u obzir da radim na Odjelu za dijalektologiju te da nisam dovoljno upućena u pravopisnu problematiku da bih dala iscrpnije ili točnije komentare.

Kako povezujete dijalektologiju i poeziju, esejistiku, glazbenu i književnu kritiku?

Ovaj put u Brusju, rodnom mjestu profesora Mate Hraste, kojemu smo u zimskom semestru šk. god. 1964./1965. bili posljednji Mohikanci kojima je predavao (dijalektologiju).

- Potkraj prošloga stoljeća naš veliki onomastičar spominjao mi je ideju da kao prvi napišem cjelovitu hrvatsku dijalektologiju.

Katedra je osnovana 1. veljače 2007. godine nakon diobe Katedre za hrvatski jezik koja je osnovana 1997. (unutar Odsjeka za hrvatski jezik i književnost trenutačno postoje i sljedeće katedre: Katedra za hrvatsku književnost, Katedra za hrvatsku jezičnu povijest i hrvatsku dijalektologiju, Katedra za suvremeni hrvatski jezik, Katedra za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Katedra za metodike i metodologiju znanstveno-istraživačkog rada, Katedra za staru hrvatsku književnost, Katedra za teoriju književnosti i svjetsku književost).

Profesorica Vukša Nahod, zaposlena kao znanstvena novakinja na Odjelu za dijalektologiju, upoznala je naše gimnazijalce s radom Instituta, poslom dijalektologa, zadaćom dijalektologije, dijalektološkim istraživanjima, njihovom metodologijom i drugim zanimljivostima.

Otvoren je modernim teorijskim smjernicama, u vidokrug istraživačkih zanimanja uključio je širok raspon problema: staroslavenski, poljski i hrvatski jezik, poredbenu slavensku gramatiku, hrvatsku čakavsku i štokavsku dijalektologiju, jezičnu povijest, jezikoslovne teorije, fonologiju i fonematiku, akcentologiju, leksikologiju i leksikografiju, transkripcijsku problematiku, paleoslavenistiku, paleokroatistiku, povijest slavenske filologije, gradišćansko-hrvatsku jezičnu problematiku, književnu i kulturnu povijest i druge teme.

Osobito je proučavao čakavsku dijalektologiju i toponomastiku te povijest hrvatskog jezika.