Općenito, ponašanje diferencijskih jednadžbi proučavat ćemo korištenjem diferencijalnog računa.

No, kako bilo, plediram na prijedlog koji za autora karte može nominirati osobu iz krugova Ilirskog kolegija koji u to vrijeme djeluje u Loretu pod vodstvom isusovaca, a naučava, između ostalog, sakralnu umjetnost i astronomiju, osnove analitičke geometrije i postavljanje diferencijalnog računa.

Da bismo bolje razumjeli odgovor na ovako postavljeno pitanje, prisjetimo se elementarnih tvrdnji iz diferencijalnog računa kao što je tvrdnja da \ it zbroj svakih dviju neprekidnih funkcija mora opet biti neprekidna funkcija, ili da je \ it zbroj dvije derivabilne funkcije opet derivabilna funkcija, ili još jače tvrdnje da \ it zbroj svakih dviju m - puta derivabilnih funkcija, m \ in \ mathbb N, mora opet biti m - puta derivabilna funkcija. I sinus i kosinus su i neprekidne i m - puta derivabilne funkcije pa vrijedi i da je svaka njihova konačna suma takva.

Zamisli ti to da je tajna ovog univerzuma da se više vrednuje vedro i otvoreno djetinje povjerenje (jer takovo je kraljevstvo nebesko) nego velike moći, smicalice razuma i znanje njemačke filozofije i diferencijalnog računa.

No, kao što rekoh gore, nemam vremena podučavati tablicu množenja, ako trebaš nešto oko analitičke geometrije ili diferencijalnog računa javi se.

A na web stranici Zorana Pusića može se pronaći i njegovo nastupno predavanje (valjda na mjesto višeg predavača), Primjena diferencijalnog računa na ispitivanje toka funkcije.

Iako su obojica otkrila analitičku geometriju, sukob Descartesa i de Fermata nije bio vezan uz analitičku geometriju, već uz jedan od problema koji je prethodio otkriću diferencijalnog računa: problem tangente.

U stvarnom izračunu obično se, umjesto ogromnog broja diskretnih sastavnih čestica, zamišlja kontinuirana razdioba tijela na sve sitnije dijelove, koji se graničnim procesom prevode u diferencijalne elemente mase, pa se sume iz gornje formule prevode u integrale, što omogućuje korištenje poznatih metoda diferencijalnog računa.

Rješavanje navedenih zadataka sastavni je dio rješavanja mnogih problema koji se javljaju u inženjerskim primjenama pa je stoga potpuno poznavanje diferencijalnog računa nužno za svakog inženjera.

Daju se i osnovne primjene integralnog računa i diferencijalnog računa funkcije više varijabli.

Možeš u matematici geometrijski izvoditi neku formulu dva sata, a možeš preko diferencijalnog računa je u sekundu dokazati.

Zato što je bitan smisao diferencijalnog računa, budući da ste upravo njega, tj. diferencijalni račun upotrijebili u raspravi u svrhu dokazivanja nečega, ali bode u oči činjenica kako ga neki od vas ne razumiju.

Netko tko je filozofirao da ispadne pametniji, kako ti sada toga nazivaš, je to napravio pomoću diferencijalnog računa.

Batt_X, Ne znam zašto se hvataš za smisao diferencijalnog računa, kada je isti dat samo kao primjer vezan za potencijalnu beskonačnost, te je daljnja rasprava o njemu na pdf filozofija kranje nepotrebna.

Npr. (tako nekako su meni pri-povijedali, ako nisam pogrešno zapamtio) Newtonovo razvijanje diferencijalnog računa je doista bilo pokušaj opisivanja prirodnih pravilnosti, ali je istodobno Leibniz došao do istih pravilnosti čisto iz matematičkih razmatranja, neovisno o fizici.

Von Leibniz 1684. objavljuje Nova Methodus pro Maximis et Minimis, itemque Tangentibus... s detaljima svog diferencijalnog računa, a 1686. članak o integralnom računu.

Sažetak predavanja: Problem efikasne raspodjele dohotka na izdatke na pojedina dobra širom je otvorio vrata primjeni diferencijalnog računa u teoriji ponašanja potrošača kojeg subjektivni doživljaj ugode ili boli određuje kardinalnu vrijednost dobara.

Potencijalna i aktualna beskonačnost ne mogu se dovoditi u vezu sa integriranjem i deriviranjem, budući da je oboje dio diferencijalnog računa.

Priča je sasvim jasna, posebno za pojedince koji se još nešto malo sjećaju diferencijalnog računa iz srednje škole.

Egzaktno rješenje jednadžbe (20) nalazi se pomoću diferencijalnog računa.

Newtonovih zakona) i Newton-Leibnitzovog diferencijalnog računa (derivacije i integrali).

Osobno, najveći znanstvenik, i genije je Newton, koji je prvi dekodirao gravitaciju, dok ju Einstein unaprijeđuje, Newton je osnivač diferencijalnog računa, izuzetno korisne grane matematike, itd itd.

U praktičnom se računu, umjesto na ogroman broj diskretnih čestica, tijelo dijeli na diferencijalne elemente volumena (ili se njegova ploha dijeli na diferencijalne elemente površine, kod kontaktnih sila) da bi se iskoristile prednosti diferencijalnog računa.

Nije smisao diferencijalnog računa uklanjanje drugih utjecaja.

Tek tu i tamo nađe se poneki primjer iz linearne algebre (npr. vektorski prostori), ili iz diferencijalnog računa kojega srednjoškolac može preskočiti.

Ja sam po prirodi sklon optimizmu jer pesimizam nije tako izazovan, a jedina dobra stvar koju sam naslijedio od cijelog svog nekadašnjeg prkosno-pasivno-agresivnog emocionalnog ustroja upravo je to okretanje drugog obraza hladnim činjenicama poražavajuće okrutne inercije cijelog entropijom pogonjenog pesimističkog univerzuma pa sam siguran da ću, nakon što ponovo naučim kompletnu matematiku, od analitičke geometrije, diferencijalnog računa, trigonometrije, vjerojatnosti, matrica, integrala, neeuklidovske geometrije i kabalističkih tumačenja raznih konstanti, bez puno problema moći stvarati tako uvjerljive modele ekonomskih pojava da će ministri financija mahati sa njima zaklinjući se u privredni rast od 5 %, brisanje proračunskog deficita, uravnotežavanje platne bilance, jedva zamjetnu inflaciju, strukturalne promjene u privredi koje će biti motor za ubrzanu prekvalifikaciju radne snage koja na tavanima još uvijek ima zavidan arsenal automatskog oružja dugih cijevi te razna eksplozivna sredstva koja bi u najgorem slučaju mogla odraditi ako dođe do poznatog ekonomskog fenomena ' bubble ' koji na koncu uvijek pukne.

Pokušavam surađivati s njima, ali umjesto osnova diferencijalnog računa dočekaju me tupi pogledi tupe ekonomistice sa plavim pramenovima i sjajnim lakiranim noktima

Leibniz je u isto vrijeme kada i Newton, drugačijom metodom došao do diferencijalnog računa.

Zato su svi gledali u Newtona kao otrkivača diferencijalnog računa, iako je Leibniz u isto vrijeme, samo na malo krivom mjestu, isto to objavio

Ako postojoji naprednija civilizacija od naše jesu došli do diferencijalnog računa? jesu postavili matematiku tako da ime ne treba broj PI?..