Zar već odlazite? - zapita me Cvijeta pošto se digoh na polazak, skršen i razočaran.

I zagrlivši majku, digoh uvis mog sina, i dok mu luči nebeske griju dušicu i otvaraju zadivljene očice, zemlja, voda i visina podrhtava, a zvijeri zemaljske i ptice nebeske slave mog Prometejevića, svog kneza.

Digoh se na vrijeme gore, na površje.

Ove grdne mase nesmislene pokorne su meni vazda bile i u svoju mračnu kolijevku na slomjene svoje kolovrate od vida mi strmoglav skakale; no njenijem mrtvijem pravilom češće bi se putah izvlačile, dokle digoh krunu nad prestolom.

Brže-bolje digoh roletne, otvorih vrata sobe i isteturah na terasu onako go (ok, ne baš sasvim) i bos.

A ja digoh, digoh kao da sam našao alem i cjelivao i stavio na srce.

Kad ti ono s Vrtirepkom kradom u Hercegovinu, ja od muke digoh vojsku prosjačku, da na Buško blato udarimo.

Dama S Njim, s početka devedesetih, naučila me kako voljeti još dok sam vjerovao da Svijet mogu pomjeriti čvrstom točkom i dugačkom polugom i da se srca osvajaju paklenim jurišem lake konjice, upoznah jedan predivni osmjeh i oči djeteta što se smijahu i što me gledahu sa sasvim običnog lica. nije bila ljepotica s naslovnih strana muških magazina, praznog pogleda i namještenog osmjeha, više onako, djevojka iz susjedstva. svojom je vedrinom i britkim humorom, tih dana s kraja ljeta, bila poželjno društvo na rođendanskim partyima, bezrazložnim slavljima i popodnevnim sjedeljkama po lokalnim birtijama. na muška je laskanja i poneka djetinjasta upucavanja glumila Trnoružicu u stoljetnom snu. promatrao sam je dugo, onako iz prikrajka, kao gladni leopard svoj plijen iz visoke trave savane, tražeći riječi kojima neću u trenu postati prošlost. moja je ljubav prema tom osmjehu i tim očima svakim danom njene nezainteresiranosti sve više rasla i bujala pretvarajući grm divlje ruže što je rastao pred vratima njenih dvora u ogromnu bodljikavu živicu što se dizala visoko u nebo. i kad mi je njena kolegica, skrivečki, gurnula u ruke ključ što otvara vrata tog dvorca u kojem sniva, kao onaj princ iz bajke, posjekao sam trnovito žbunje divlje ruže i triunfalnu ušao u njen život ne shvaćajući da ću, tu preveliku ljubav, nesmotreno pretvoriti u prokletstvo. vjerujući da voljeti znači bezgranično davati, postavio sam je na tron nedodirljivosti, poklopio staklenim zvonom ukrašenim zlatom i dijamantima, darivao ju sjajnim nebeskim tjelima, kao da su samo moji i kao duh iz uljane lampe ispunjavao želje na svaki njen mig. moja je ljubav, bez pokazanih snova i izrečenih želja, ubrzo za nju postao teret koji više nije mogla nositi. sve manje sam viđao taj osmjeh, sve manje su me gledale te djetinje oči, taj tron, na koji je smjestih, postajao je sve višlji, sve nedohvatljiviji. jedne mi je hladne sječanjske noći udjelila poljubac za zbogom. u danima samoće, što su slijedili, naivno sam zbrajao i oduzimao i nikako nisam mogao shvatiti kako se to pozitivni zbroj mogao pretvoriti u takav gubitak. prvi su znaci proljeća u moj život donjeli tog visokog bubuljičavog grmalja što se drznuo poljubiti je baš kad sam gledao. kad tuga i srđba preljevaju čašu, kad nemoć urla ko ranjena zvijer, kad glad vukove natjera da ne biraju plijen, pamet se, obično, skrije u neku duboku tamu. prišao sam njihovom stolu, on se ustao i pružio ruku, a ja sam mu, bez riječi, odvalio šamarčinu. samo je stajao i gledao me, onako velik, onako jak, onako bubuljičav, onako zbunjen, a u njenom je oku zasvjetlila suza. prvi i jedini put htio sam se potući zbog djevojke, htio sam da me udari najjače što može, da moje lice pretvori u krvavu masu, da cipelama išuta iz moje glave sve one nade danima kovane u tami sobe. a on je stajao i samo me gledao. uzela me za ruku i izvela van. - ti i ja znamo da to je bila ljubav, ti i ja znamo i kolika je bila, ali samo ja znam koliko je teško bilo imati je. - mogla si samo reći i promjenio bih se... - samo bi pokušao, ovako, sigurna sam, i uspjet ćeš. - samo se nadam da ti je s njim bolje - nije, drugačije je... i došlo je onda neko sumorno ljeto i raštrkali smo se svijetom bez traga. i došle su neke nove ljubavi, velike i veće, jake i jače, i veselije i tužnije i zrelije i sve sam ih volio, ne jednako, drugačije. stavih cigarete u džep, digoh se od stola čudaka, poljubih ruku Simpatičnoj Domaćici (onako sa smješkom, da shvati kao šalu) i uputih s k izlazu. zastao sam kraj njenog stola. - ispričavam se gospođo, mislim da se znamo... - naravno, lipa se sićanja ne brišu godinama ko đačkom gumicom. znaš, najutila bi se da nisi doša. - zato sam i došao, dosta sam te jednom naljutio za cijeli život... - malo te izilo vrime, sidi... ali obećaj da ga nećeš tući - hvala, samo sam Te došao pozdraviti... a Dama S Njim, na domjenku na kojem nisam želio biti, te zime, s početka devedesetih, naučila me kako voljeti.

Pih, digoh nos do neba (s obzirom na velicinu doticnog nosa i nije bas tesko).

Nije htio priznati da ju je bacio pa se ja digoh i više nikada ne zaigrah.

Digoh se i sjedoh kod stola kao da me je napala astma.

Ponadah se da ti digoh mrenu s očiju, a tebi kao da je i nažao što roditeljsku krv ne proli.

@moj sije oprosti, druze, sto ti digoh tlak, nije mi bila namjera. pokusao sam izbjeci ikakav animozitet postavljajuci teze u obliku pitanja. ne zastupam osobno gotovo ni jednu tezu u potpunosti, jer se ne mogu smatrati dovoljnim strucnjakom za to. zato dodatno pitam. medjutim mi je interesantno kako su ucestalije ovakve akcije u USA i njemackoj, dviju zemalja koje su pod najjacim utjecajem americke " pedagogije " (zivio sam u njemackoj, skolovao sam se tamo... jel znas da u njemackoj ni od jednog ucitelja, prijatelja ili znanca nisam dobio odgovor na jednostavno pitanje: tko je ispusio vijetnamski rat?) jedan ceski primjer u zadnjih 20 godina u odnosu na nekih pet njemackih u zadnjih deset je, grubo receno, iznimka koja potvrdjuje pravilo. analizirajuci svoja iskustva i saznanja o tom narodu, u pravilu imamo posla s vrlo indoktriniranim i povjesno opterecenim narodom. imam i jedan primjer iz telefonske prodaje. postoji trik koji se naziva " Stillgestanden ". koristi se kad se sugovornik razveze, a ti ga zelis efektno zaustaviti. samo zapovjedno izreces (pogotovo je uspjesno ako koristis " nas " kotrljajuci " r ") " Herr xy " i kod 85 % nijemaca ces izazvati, da u glavi napravi onaj toliko poznati pruski vojnicki pozdrav sa udaranjem peta. fakat funkcionira. u skladu s tim ide i jedna moja teza (koju metaforicki drzim na listi za odstrel, dakle, molim pobijte je) kako onakav uspjeh hitler nije mogao postici u nijednoj naciji. aj natjeraj nekog slavena na " blinder gehorsam ". pa i francuza, ili toliko ponosnog engleza. konacno, pogledaj djelovanje BND-a u zadnjih 50 godina... prikaži cijeli komentar

Digoh te se sjedoh na krevet koji je bio slican mome.

gle, kam po kam ja digoh sveto zdanje,

Ja prvi digoh ruku. Evo ga, Branko će nam kazati. Vuk je zelen okidoh ja ponosito.

Još samo malo... jeeee, uspijela sam, uhvatila sam se za stranicu i evo ga digoh se... tako, mogu ja to.. sada fino na nogice.. joj boli koljeno, auuuu prepone se raspadaju

Digoh se na koljena i vidjeh odmah, što je: ruka mi visjela o prelomljenom laktu.

Pristupih k njemu, digoh prevjes, poljubih ga u čelo.

I tad se digoh kao Prometej k o Ikar što htje jezdit nebom i viknuh glasno: Gospodine, gdje si? A eho mi samo, vrati iste rijeèi Gospodine, gdje si? Gospodine, gdje si? Gospodine, gdje si? Da li sam proklet kao Odisej, da lutam ovim svijetom besmislenim, da srce utapam u svjetovne laži, i bezuspješno v j e č n u l j u b a v tražim - O vjetre silni, daj ti mi kaži?

Skidoh kapu, digoh je uvis i zamahnuh njome.

Pritisnuh joj glavu na svoja prsa; digoh joj lice prema svome; spojih usta s njezinim.

I digni tog blesavog psa iz košare. " I digoh se, u kuhinju gdje sam ostala poprilično vremena lutajući virtualom dok su do mene dopirali krici i mumljanje iz sobe, a bome i poneka psovka.

Usput digoh desnu nogu, kao pas, ali sam zaboravio otkopčati šlic

Zapitah se koji mi je vrag, ali kako je poriv bio vrlo snažan ja se jednostavno digoh i napustih predavaonicu.

Moraš naći ženu svojih godina, a ne staru, onemoćalu babu »« Meni dobro », javi se baba, sva ozarena.« Kuš babo, nit ćeš dobiti kurac, nit sedamnaest zaostalih mirovina »Digoh se s babe, popravih frizuru, zagrizoh čačkalicu i stigoh u selo.

Takvo vjerovanje opisao je i William Shakespeare u Hamletu, kad Ofelija pjeva: Dobro jutro, Valentine/u ranu zoru kad se digoh,/ja djevojka na prozoru svom/i nek ' ti budem voljena...

Eto ovisnika o kofeinu Digoh glas i nos

Digoh se ja ujutro, ostavim ženici sto kunića za špeceraj, vani kiša pada, jebem je, ko da nikad padala nije, a ja niš, polako put pod noge.

Sjećate li se onog dana na Susjedgradu kad se rad vas digoh na bana, kad za vas vrgoh na kocku čast, imanje, da, i glavu?