U narativnom obliku on se u medijima svakodnevno koristi, ali u pravom, živom jeziku kojim razgovaramo, dijalekti nude mnogo više mogućnosti za izražavanje.

Skok u Terminologiji (1933.) napominje da na apeninskom poluotoku znaju za riječi madira ili madera samo Bologna i još neki sjevernotalijanski dijalekti, a u književnom se jeziku veli madiere (rebrenica).

S obzirom na činjenicu da je u najnovije doba predložen termin srednjobosanski dijalekt (Miloš Okuka, Srpski dijalekti, Zagreb, 2008, str. 296) za tu dijalekatnu jedinicu, zanimljivo je vidjeti kako Brozović tumači svoj termin: ÂťIješć. dijalekt pokriva najveći dio istočne Bosne i najveći dio njegova terena nalazi se u istočnoj BosniÂŤ (str. 208).

Dijalekti kineskoga jezika ponekad su toliko različiti, da se ne mogu međusobno razumjeti.

Dijalekti su mu chang (suai chang), nheu i kuay u Tajlandu, kuy antra, kuy anthua, kuy may (kuy ma ay) i kuy mlor u Kambodži i antra i na nhyang u Laosu.

Ti dijalekti nisu imali ništa zajedničko.

Fonetika i dijalekti, te njihov međusobni utjecaj su za te i takve u nekoj drugoj sferi.

- On brka kajkavski sleng i govor i traži da se crtići sinkroniziraju na kajkavski, štokavski ili čakavski, a to je nemoguće jer ti dijalekti faktično ne postoje.

Služi se sveta misa, čuju se različiti dijalekti, sajam jezika.

Poglavlja u knjizi, koja se odnose na pojedine dijalektne pisce i govornike, čine privlačno štivo za svakog čitatelja kojega zanimaju dijalekti ili posebno splitski govor, kazao je dr. Kalogjera, istaknuvši pritom kako smo dobili prvi kvantitativni opis jednoga našega gradskoga govora koji je utemeljen na sociolingvističkoj teoriji urbane dijalektologije

Dijalekti i mjesni govori su na sceni kao neka vrsta muzike.

U vremenu kada dijalekti i mjesni govori izumiru, njihovo očuvanje u pisanom obliku važnije je nego ikada, stoga je hvalevrijedna inicijativa održavanja manifestacije i tiskanje prigodnog zbornika. (V.

Da bi se dobro klasificirali i opisali dijalekti nekoga narječja valja sastaviti kriterije za klasifikaciju koji omogućuju odvajanje jednih od drugih.

Standard teži za logikom, te kategorično propisuje kvantitetu iza akcenta; no dijalekti posjeduju vlastite zakonitosti koji narušavaju ustaljene kanone, pa nam je naići na brojne realizacije prednaglasnih duljina sloga, odnosno kombinacija kad se ostvaruju i akcent i obje kvantitete.

Ako ste pomislili da je ovaj sociolingvist skrenuo u vode veterine ili radnog prava, niste na dobrom tragu: tema su dijalekti kojima se kod nas sinkronizira govor u crtićima.

Prvo - dijalekti u području Dubrovnika, ili Zadra, ili Jajca,.. najhrvatskiji su dijalekti jer su posvjedočeni onda kad jezičnih spomenika u Hrvatskom zagorju nije još bilo (bednjanski i nije zagorski dijalekt, nu očekivati od velikosrpskog agitpropovca da to zna, ipak je previše).

Unatoč integrirajućemu značaju svakoga jezika, unutar svakoga od njih podjednako su značajne i sinkronijske varijacije: razlikuju se jezične razine (familijarna, njegovana, tehnička, pučka itd.) svojstvene određenim društvenim podskupinama (obitelj, profesionalne skupine i sl.), čemu valja dodati i različite tipove argoa (šatrovačkoga) i žargona, zatim zemljopisne varijacije (narječja, dijalekti, mjesni govori) te, napokon, i razliku između pisanoga i govornoga jezika, od kojih svaki raspolaže nekim specifičnostima i vlastitim zakonitostima.

U današnje vrijeme dijalekti, a posebice dijalektalne mješavine vezane uz manja područja, velikom se brzinom povlače pred štokavskim književnim standardom.

Dijalekti su došljačkoga stanovništva: pretežno ikavski čak. dijalekt na kraškoj visoravni, ikavsko - - južnočakavski dijalekt, štokavsko-čakavski prijelazni dijalekt tzv. Slovinaca.

Ili - štokavsko narječje i njegovi dijalekti etnički ili nacionalno ne pripada, niti je ikada pripadalo samo jednomu narodu (po tomu, štokavsko bi narječje bilo slično Hindustaniji ili Plattdeutschu), dok je standardni jezik nešto što nastaje svjesnim oblikovanjem pisaca i lingvista pojedinoga naroda, i već se time ne može podvesti pod hrvatski i srpski jezični kišobran.

U prvom slučaju jezik izumre, ali jezici (ili dijalekti) koji su se razvili iz njega dalje se koriste.

Zbog njega postoje regionalni dijalekti i formiraju se, tijekom dužih vremenskih razdoblja, zasebni jezici.

Hoce li i drugi dijalekti biti zastubpljeni, ili samo kajkavski: zubo:?

Hrvatski i Srpski (pa i novopeceni Bosnjacki) su DIJALEKTI JEDNOG JEZIKA, svidjalo se to ili ne hrvatsko-srpskim nacionalistima, ustasama, cetnicima i ostaloj bagri

No, meni svejedno.. bitno je da je jezik i dalje isti, samo su dijalekti različiti...:) I za to nam je trebalo, brat bratu, tri strane.:) A vjerojatno nas čeka još...

Početkom 20. stoljeća, u gradu se više služilo talijanskim od portugalskog jezika, te su talijanski dijalekti puno pridonijeli oblikovanju današnjeg dijalekta São Paula (dialeto paulistano).

Pojedini arapski jezici i dijalekti se međusobno djelomično toliko razlikuju, da se teško ili gotovo nikako ne razumiju, naročito ako govornici žive u područjima koja su prostorno jako udaljena (n. pr.

Južni talijanski dijalekti zadržali su capo kao uobičajenu riječ u značenju " glava ".

Narodni romanski dijalekti pojavili su se kao zasebni jezici i počeli su razvijati vlastite gramatičke i pravopisne norme.

Koji su to jezikoslovni kriteriji prema kojima se temeljem rečenoga ne uspostavija hrvatskoslovenskosrpski jezični dijasistem.5 Ako je to zato što se slovenski odvaja od hs. j. kao dijasistem osobinama koje su navedene, zašto se ne ide u daljnju razredbu temeljem futura će dođem kojim bi se onda odvojili tipični srpski dijalekti?