Jedna je gozba tajna večera za uzvanike Saveza Bakove partije u vili Izvor posebno građenoj palači za Velikog Maršala na najnepristupačnijem mjestu u Parku Plitvice večeri na kojoj je »otežano disao zrak natopljen mirisima na ražnjevima ispečenih anđela od livada, a u slavu pobjednika nad poraženima, sitih nad gladnima...«; drugim riječima masovna žderačina janjetine s ražnja za odabrane; a druga je tiha i svečana gozba četvorice prijatelja na Ivanjsku noć, na obali jezera Kozjak, kad se oko njih čulo samo »disanje zemlje, vode i šume, daleke, lomne jeke, poneki znak lutajućeg života u tajnovitim uvalama planine Gvozd...« Dijametralno suprotni životni nazori, suprotne vrijednosti, suprotan odnos prema prirodi, čovjeku i svijetu izražen kroz ove dvije večere žderačinu i gozbu pod mjesečinom, stav su i stil kojim Prica pripovijeda svoju priču o vlastitim iskonima.