Taj napad ima historijski kontekst koji je opisao grčko-sicilski historičar Diodor i po kojem su domorodci sa Hvara pozvali svoje sunarodnike sa kopna da im pomognu istjerati Farane.

Plutarh (ca. 46 - 120 CE) spominje tu praksu, kao što učinili Tertulijan, Orosius i Diodor Siculus.

Iako mnogi misle kako je tehnologija uzgoja biljaka bez tla - u hidroponskom sustavu, suvremena tehnologija, korijene zapravo vuče još iz doba Mezopotamije i čuvenih Semiramidinih visećih vrtova u Babilonu, koje su iscrpno opisali grčki povjesničari Strabo i Diodor Sicilijski.

Važne podatke o društvenoekonomskim uvjetima u kojima je ustanovljena funkcija pretora, o pretorovu imperiumu, uvođenju nekih pretorskih postupovnih sredstava daju grčki povjesničari Dionizije Halikarnaški u djelu Antiquitares Romanae i Diodor Sicilijanski u Bibliotheca historica, Apijan u Građanskim ratovima; dragocjene obavijesti o promjenama u položaju državnih organa, posebice pretora nalaze se u Tacitovim Analima, te u djelima Plutarha, Aula Gelija, Plinija Starijeg i drugih rimskih povjesničara, gramatičara i pisaca.

Slijedi priča o poznatom Pankration borcu Dioxippusu koju nam donosi Diodor Siculus u svojoj knjizi " Knjižnica i povijest " i Quintus Curtius Rufus u knjizi " Aleksandrova povijest ": Dioxippus iz Atene, bivši Pankration borac, prisustvovao je gozbi koju je priredio Aleksandar Veliki, a koji je volio i poštova tog atletu.

Ove vrtove su opširno opisali starogrčki povijesničari Strabon i Diodor sa Sicilije.

Krista, Diodor Sicilski, 1. st. pr.

Diodor Sicilski ili Plinije stariji smatraju piramide veoma starom zagonetkom, nitša manje nego današnji autori pseudoznanstvenih tekstova.

Diodor Sicilski, koji je na prijelazu iz stare u novu eru pisao veliku povijest svijeta, u njoj spominje da su nakon što je završila 99. Olimpijada Parani poslali ljude na otok Hvar da se tamo nasele.

Diodor piše da su Parani, nakon što su na Hvaru utemeljili grad Faros, došli u sukob s domorocima, da je izbio rat te da je sirakuska flota intervenirala na strani Grka Parana.

To je pošlo za rukom Edipu i Kreont je održao obećanje, oženivši ga pri tome svojom sestrom Jokastom [ 2 ] (Diodor je pisao da je ona zapravo bila Kreontova kći [ 3 ], ne znajući da je ona Edipova majka.

Robert Schadewald je pisao (1999) o tome da su mnogi rani crkveni oci vjerovali u ravnu Zemlju: Teofil iz Antiohije, Irenej, Tertulijan, Metodij, Teodor od Mopsuestie, Ivan Chrysostom, Ćiril Jeruzalemski, Efraim Sirus, Atanazije Aleksandrijski, Diodor iz Tarzusa, Epifan iz Salamisa, Hilarij od Poitiera i Severijanus od Gabale.

Apolodor i Diodor Sicilski također to tvrde.

Arijan, Diodor i Plutarh u svojim djelima spominju ovu bitku, no Arijan je opisuje najdetaljnije.

S druge pak strane, oni su imali itekako razloga da se u to vrijeme povlače na istaknuta i nepristupačna mjesta, kako nam to izričito potvrđuje Diodor, bilježeći kako su se Iliri na Hvaru povukli pred Grcima, koji su došli da koloniziraju otok, na jako utvrđena i nepristupačna mjesta.

Diodor Sicilski je na prijelazu iz stare u novu eru pisao veliku povijest svijeta.

Poslije ovih redaju se rimski pisci, kao Apian oko 200. g. pr. n. e., Strabo (63. g. pr. n. e. - 20. g. n. e.), Diodor (oko 50. g. pr. n. e.), Livije (oko 60. g. pr. n. e.), Plinije Stariji (23 - 79. g. n. e.) i Gaj Julije Cezar, koji je u svojih 8 knjiga opisao 6 godina ratova (58 - 52. pr. n. e.) za osvajanje Galije i priključenje Rimu. (1)

Diodor sa Sicilije navodi kako je bilo 1.000 Lakedemonjana i 3.000 drugih Peloponežana, što ukupno čini 4.000 trupa.

Znam da danas nije politički korektno govoriti da je sveopšta naklonost gomile besprekorno utaban put koji vodi ka tiraniji (Plutarh), i da uvek i svuda, gde se događa preraspodela zemlje i oproštaj dugova, gomila brzo nalazi sebi vođu, i takva se stvar redovno završava tiranijom (Diodor), ali ja zaista mislim da će vlast politčke korektnosti završiti slično kao i vlast od naroda biranih papa.

- Grci su od 8. do 5. stoljeća prije naše ere osnovali oko 700 naseobina na Mediteranu, a za osnivanje Farosa se zna jer ga Diodor u svojoj Povijesti spominje upravo zbog te bitke.

I iz sačuvanih fragmenata Ktesije Knidskog, autora dela Persica, te Troga (Pompeius Trogus: Historiae Philippicae, I, 1 - 5.8; cp.: Augustinus: De civitate Dei, XVI, 17), naziremo Nina kao (prvog) velikog asirskog osvajača, koji je osvojio svu Aziju, od Tanaisa do Nila (Diodor, II, 2, 1).

Prema izvorima koje nudi Diodor na jednoj su strani Spartanci sa svojim saveznicima (Atenjani, Ahejci, Mantinejci kojima zapovijeda Agesilaj II., te broje oko 20 000 pješaka i 2000 konjanika), a na suprotnoj strani su Tebanci sa svojim saveznicima (Agrivljani, Mesenci, Tesalci kojima zapovijeda Epaminonda, te broje oko 30 000 pješaka i 3000 konjanika).

Diodor Sicilski kaže da je među Galima bilo pjevača, filozofa i proroka koje su nazivali druidima, a koji su poznavali umijeće proricanja sudbine, i još dodaje kako je " Pitagorino učenje imalo utjecaja na njih ", misleći pritom na učenje o seobi duše.

Sirijski tiranin Antioh IV Epifan (vladar Seleukidske države od 175. do 163. g. se.), raspeo je mnoge Judejce (čak i žene sa malom decom na grudima) koji su se suprostavili njegovoj tiranidi i brutalnoj helenizaciji (' Judeske starine ', XII, 5, 4; Diodor Sicilijanski: ' Biblioteke ', XXXIV, 1, 3 - 5)

Diodor sa Sicilije u svojim ' Historijskim Bibliotekama ' izveštava za surovost nadmenog robovlasnika Demofila, koji je živeo u Heni, na Siciliji: »Kupivši veliku količinu robova, on se prema njima ponašao svirepo, udarajući usijanim gvožđem žig u tela onih koji su se u svojoj zemlji rodili kao slobodni ljudi, ali su doživeli da ih zarobe i pretvore u robove.

Još Diodor sa Sicilije (I stoleće stare ere) u svojoj Historijskoj biblioteci (vol.

Diodor Sicilski govori da su Kniđani imali motiv za osnivanje kolonija u prvoj četvrtini šestoga stoljeća prije Krista zbog svojih loših odnosa s Alijatima, a što ih je i navelo da spase dječake.O knidskoj koloniji Crnoj Korkiri ili Kerkiri pisali su Plutarh i Pseudo-Skimno na temelju Anterove Kretske historije i spisa " Osnivanja " Dionizija Halkiđanina, koji je vjerojatno i autor izgubljenog spisa o Korkiri Melaini.

O tome je pričao Diodor kojemu je kao stariji izvor najvjerojatnije poslužio Antioh iz Sirakuze.

Svoju verziju legende o Atlantidi iznosi istoričar Diodor sa Sicilije u svom delu ' Historijska biblioteka ', a nalazimo pomena o njoj i kod enciklopediste Plutarha.

Spominju ih grčki i rimski pisci (Diogen Laertije, Gaj Julije Cezar, Plinije, Diodor Sicilski i Tacit).