Drugi kašteljer u tom području je onaj Sv. Dionizija (pokraj groblja Nove Vasi), no s vrlo malo ostataka.

Euzebije, otac crkvene povijesti, donosi jedan dio pisma sv. Dionizija, aleksandrijskog biskupa, upravljena Fabiju u Antiohiju.

Najveća je, pak, svečanost bila u proljeće i iz tih Velikih dionizija nastala su i mnoga dramska djela Eshila, Euripida, Sofokla i Aristofana.

I ma koliko u početku filozof veličao Dionizija, pokušavajući u liku sicilskog tiranina utjeloviti svoj ideal vladara, sve češće je među njima znalo zaiskriti, ponajprije zbog Dionizijeve sklonosti užicima svih vrsta, pa i onima za stolom.

Doba sljedbe grčkog mitološkog boga Dionizija i njegovih nagonsko životinjskih osjećaja i potrebe za ispunjenjem što podrazumijeva seksualnu impulzivnost, ujedinjenje obijesti i hedonizma, a da time krši našu osnovnu percepciju savjesti koja ne dozvoljava ponašanje ovog tipa. Jelena Huzjak

Riječ je o tekućem blagu vareniku uz pomoć kojega su još u antičko doba slavili boga Libera, Bahusa, Dionizija, a niti u kasnijim dobima, dolaskom kršćanstva nisu se odrekli ispijanja i priprave jela u kojem je slatki nektar imao presudnu ulogu.

Crkva sv. Dionizija je opet sjajno opremljena po srijemskom biskupu Oliverijusu 1250. godine.«

Misu su, u poslijepodnevnim satima, slavili u katedrali sv. Dionizija.

Lijepo veli današnja pričesna u misi sv. Dionizija: Kažem vam, moji prijatelji, ne bojte se onih koji vas progone, a sv. Pavao (Gal.6, l4-18) stavlja se za uzor govoreći: Braćo, hoću da se hvalim samo Križem našega Gospodina Isusa Krista, radi kojega mi je svijet raspet i ja svijetu.

Jahanje će početi u 11 sati, a jahači će se kretati Ulicom Matije Gupca, Šetalištem Dionizija Švagelja, ulicama Josipa Kozarca, Ivana Kozarca i Dugom do pješačke zone gdje

Natjecanje je održano po toplom, i sunčanom vremenu na Bosutu u Šetalištu Dionizija Švagelja.

Nikić je u suslavlju sa župnikom fra Marinkom Vukmanom predvodio misna slavlja u nedjelju 10. ožujka u crkvi Sv. Križa u Bad Homburgu, Sv. Dionizija u Kelkheimu i u crkvi Sv. Katarine u Bad Sodenu.

Ova u mramoru, zlatu i boji oživjela priča iz istočnih strana, ova velepjesan samoga Dionizija u svojoj nedoglednoj ogromnosti i čisto bajoslovnom sjaju gotovo je kao trublja jerihonska u svijet gromorno i glasno trubila veličinu, sjaj i moć rimskoga bazileja-autokrata.

Aleksandrov učitelj Aristotel u ditirambu, koji su pjevale pjevačice pokrivene tek okrvavljenim kožama žrtvovanih životinja, vidi podrijetlo tragedije od riječi tragos, jarac, a u strašnom pijanstvu sudionika makedonskih Dionizija filozof uočava uzrok velike sklonosti Filipa II. i njegova sina Aleksandra posvećenom kozlećem mesu, vinu i pijankama.

Kako je zapisao Plutarh, Aleksandrova majka bila je vatrena pobornica Dionizija: Olimpijada je više od ostalih bila zanesena božanskom opsjednutošću... na odveć barbarski način uzimala je u svoje svečane bakantske ophode velike pitome zmije... Jednu takvu zmiju, velikog pitona, vidjeli su kako sklupčan i nepomičan spava uz kraljicu.

Biblija spominje, tri arhanđela: Mihaela, Gabrijela i Rafaela, te anđeoske vojske, no u kršćanskoj tradiciji među raznim njihovim podjelama, ustalila se ona iz kraja 5. stoljeća Dionizija Aeropagita.

On je jedan od prvih kršćanskih predstavnika »negativne« ili »apofatične« teologije koja kreće od Starog zavjeta pa preko evanđelista Ivana44 dolazi do Augustina, Dionizija Areopagita i Sv. Ivana od Križa.

Dionizija je, prema svjedočanstvu franačkog povjesničara i biskupa Grgura Turonskoga, sredinom III. stoljeća papa sveti Fabijan poslao u Galiju da bi ondje naviještao Evanđelje.

Naša časna Dionizija je godinama bila voditelj kućanstava, bila je u Samostanu sestara srca Isusova, put ju je odnio i u Karlovac gdje je radila u istoimenoj osnovnoj školi i zahvalni smo što je konačno došla k nama da bi donijela posebnu blagost koja zrači ovom školom još od 2006. god.

»Mi smo praktično došle iz Ukrajine, i to na poziv biskupa Dionizija Njaradija.

Karamzina) počinje kada je Židov Šarija došao iz Kijeva u Novgorod godine 1470, »obrlatio dva svećenika, Dionizija i Alekseja« da je Mojsijeva vjera jedina Božja, da je priča o Spasitelju izmišljena, da se Krist još nije rodio, da se ne treba klanjati ikonama i slično.

Ali to nije bilo kakvo neznanje, več ono uzvišeno, učeno neznanje koje dosiže božanske visine u kojoj mistična teologija (misli se na djelo Pseudo-Dionizija, op.a.) vodi do ispražnjenja i tišine u kojoj biva vičenje koje nam omogučuje učeno neznanje nevidljiva Boga a koja je kao shvatljiva neshvatljivost jedini put za transcendenciju uma. (7)

Nakon Josipa Kazmira Draąkovića koji je u ratovima s Francuskom i Pruskom stekao čak i čin podmaršala i koji je bio veliki župan križevački, carski komornik i tajni carski savjetnik, posjed je bio u vlasništvu Josipa II., Karla i Dionizija koji se posebno brinuo za perivoj i koji je osnovao Gospodarsko društvo za kotar Ludbreg.

Spojivši u sebi dva antička božanstva Apolona i Dionizija, ona je u suzdržanosti svoga bića plesala dionizijski zanos svojih osjećaja.

Preko svete mise u prepunoj crkvi sv. Dionizija u Franjevačku mladež primljeno je 17 mladića i djevojaka.

Potajice ja, kažu, čak i za vrijeme velikih jesenskih Dionizija, kad se bere grožđe i tiješti nogama prvo vino, uz zvuke pastirskog aulosa, frule, svirala satira i silena, a bog nosi sveti tyrsos, štap ovjenčan vinovom lozom, gutao omiljene punjene srdele koje bi sakrio u naborima svog obrednog ogrtača.

Jednu, drugu, treću, svaki put naginjući dobro mladog vina, sve dok ga ne bi oborilo, a sudionici Dionizija u božjem pijanstvu vidjeli nesumnjiv znak da je vrijeme za još razuzdanije svetkovanje.

Kako je Pariz kasnije sve više dobivao na značenju, sve se više širio i kult njegova biskupa sv. Dionizija.

Spomendan je sv. Dionizija i nakon obnove kalendara ostao kao neobvezatan u Kalendaru opće Crkve.

U Knežama je u 15. st. postojala crkvica sv. Dionizija (Dožnija) koje više nema.