Grb sa crvenim i bijelim kockama prvi put se pojavio na talirima Ludovika I, a na pisanom dokumentu nalazi se prvi puta na izbornoj ispravi, kojom su hrvatski velikaši 1. I 1527. na saboru u Cetinu izabrali Ferdinanda I Habsburgovca za hrvatskog kralja.

Bio je osobni kapelan hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika II..

Kraljica Elizabeta Kotromanić, žena kralja Ludovika Anžuvinca naručila je škrinju za tijelo Sv. Šime.

Godine 1358. u sakristiji franjevačke crkve u Zadru sklopljen je mir između hrvatsko - ugarskog kralja Ludovika i Mletačke republike.

O ugledu glagoljične knjige među Hrvatima svjedoči i knez Novak Disislavić iz plemena Mogorovića, magistar i kraljevski vitez na dvoru Ludovika I.

Freske prikazuju mučeničku smrt Sv. Petra iz Verone.Freske su tadašnja donacije kralja Ludovika I. koji se navodno pojavljuje na samoj freski u liku donatora.

U svojoj osnovi to je konačni obračun zasigurno najvećeg hrvatsko-mađarskog vladara Ludovika Anžuvinca i najmoćnije pomorske sile Venecije koji se vodio oko Dalmacije. "

Samo 20 - ak minuta nakon oružane pljačke u kojoj srećom nitko nije stradao, policija je na parkiralištu Ulice Ludovika Zelenke na Knežiji pronašla automobil kojim su pljačkaši pobjegli.

Najvaznija medu njima je povelja kralja Ludovika I.

Nakon smrti kralja Ludovika upućuje se žalba Splićana kraljici Elizabeti, Ludovikovoj udovici, da se Poljičani pokoravaju samo svojim zakonima.

Spominje se prvi put u ispravi iz 1376. godine kao knez i vjerni vitez hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I.

Nakon smrti kralja Ludovika I. sudjelovao u dinastičkim borbama kao protivnik kralja Sigismunda Luksemburgovca i bio pristaša Ladislava Napuljskoga, koji mu je povjerio na upravu banovine Dalmaciju i Hrvatsku (1391).

RAZVOJ I IZGRADNJA SISKA OD 16. STOLJEĆA DO DANAŠNJIH DANA Utvrđivanje obrambene granice na Kupi i izgradnja sisačke utvrde na Angielinijevim planovima iz 1566. Bitka kod Siska i njeni odjeci u grafičkim listovima i renesansnim vedutama - Sisak kao simbol pobjede kršćanstva Stierov nerealizirani prijedlog dogradnje sisačkog kaštela iz 1657. godine Krajiški pokušaj prisvajanja sisačkog kaštela i njegova dogradnja u vrijeme Souchesa (1672 - 1681) Tragovi antike i ranonovovjekovna razgradnja Siscije na Marsiglijevom planu iz 1726. godine Revitalizacija kupskog plovnog puta i početak gradnje žitnih magazina po projektu Maksimilijana Fremauta 1762 - 1765. Otkup južnih kaptolskih posjeda i pripreme za gradnju Vojnog Siska na hidrografskoj karti iz 1783. godine Osnutak Vojnog Siska na projektnom planu nastalom oko 1785. Prvi posjednici kuća u Vojnom Sisku na planu nastalom oko 1790. godine Sisak u vrijeme početaka razvijene kupske plovidbe i Pongračev projekt hidroregulacije iz 1793. Sisačka naselja u vrijeme francuske vladavine (1809 - 1813) na topografskoj karti iz 1813. godine Posljednja slika Starog Siska i ideja Fistrovićeve regulacije na planovima Ludovika Zelenke iz 1824. godine Realizacija Fistrovićeve regulacije na planu iz 1829. - prva slika novog Starog Siska Vojni Sisak kao ishodište Knežićeva projekta krajiške željezničke pruge iz 1838. godine Trgovište Sisak u Sanfermovom projektu pruge Sisak - Karlovac iz 1842. godine Slobodno trgovište Sisak u vrijeme dolaska željeznice na katastarskom planu iz 1861. Vojni Sisak uoči razvojačenja na katastarskom planu iz 1860. godine Uređenje teretnog kolodvora i luke Starog Siska na planu iz 1869. godine Slobodni i kraljevski grad Sisak na topografskoj karti nastaloj oko 1885. Jačanje centralnih funkcija grada i borba za rješenje komunalnih pitanja na planu iz 1901. Regulacijska osnova Lavoslava Hanzlowskog iz 1909. - prvi pokušaj regulacije grada s obje strane Kupe Sisak u zamahu industrijalizacije na planu iz 1925. godine Gradnja gimnazije i detaljne regulacijske osnove istočnih dijelova grada (Kontroba i Misletine) Ponovni gospodarski uzlet nakon velike gospodarske krize Sisak u Drugom svjetskom ratu Poslijeratne obnove i prve vizije budućeg razvoja Siska u Direktivnoj regulacijskoj osnovi iz 1948. Daljnji industrijski razvoj i intenzivna društvena stanogradnja 50 - ih godina u Generalnom urbanističkom planu Siska iz 1956. Osvajanje novih prostora izgradnje i drastični zahvati u povijesnoj jezgri šezdesetih i sedamdesetih godina Osamdesete godine - stagnacija i prvi znakovi krize Razaranja Siska u Domovinskom ratu Sisak na pragu novog milenija Sisak danas - grad na prekretnici

Petrov sin Nikola III Zrinski kovao je denare sa svojim grbom još u vrijeme Ludovika II.

Poslije novca što ga je kovao Nikola Zrinski u Gvozdanskom srebrnih denara u doba Ludovika II, te denara, groša i talira, u doba Ferdinanda I, u sjevernoj Hrvatskoj nije bilo domaćeg novca već je kolao novac zajedničkih hrvatsko-ugarskih kraljeva a kasnije novac austrijskih careva.

U vrijeme borbi za prijestolje Ugarsko hrvatskog kraljevstva nakon smrti kralja Ludovika I Anžuvinca (14. st.) zbog ustanaka plemstva njegova udovica Elizabeta i kći Marija napadnute su prilikom putovanja i odvedene u Ivanić, potom u Gumnik (nekadašnja utvrda u današnjem Bosiljevu kod Čazme) te su zatim premještene u utvrdu Svibovec (u blizi današnjeg mjesta Narte).

On je osobno svojim« naivnim »stilom na pročelje dodao reljefe: 1. grbovi Riječko-senjske nadbiskupije, krbavskih knezova i Ludovika Perovića (između ulaznih vrata i prozora iznad njih, 2. zagrljaj pape Pavla VI. i patrijarha carigradskog Atenagore 1964. u Jeruzalemu (unutar nadvratnog luka) i 3. lik Marka Mesića (pokraj sv. Pavla) koji je svojevremeno obnovio crkvu.

Najznačajnije su naušnice s tri jagode kakvih je 20 - ak, brončano prstenje te novčići raznih mletačkih duždeva i nekoliko primjeraka novca Ludovika Anžuvinca.

Međutim, sredinom 14. st., u vrijeme Ludovika I.

Medjutim dodje ista udova Turijeva, po zapovjedi kralja Ludovika, g. 1519 s nova u vladanje grada Samobora i naumi sa svojim zetom Ivanom Ungnadom i njega ženom Anom, kćerjom svojom, utemeljiti u Samoboru samostan Fratarah reda sv. Franje države bosanske, dobivši od pape Klementa VII. godine 1525 dne 6. Srpnja pismenu dozvolu za to. 10 Ovomu samostanu darovà rečena Jelena crkvu sv. Marie na polju, s potrebitim zemljištem, sa spravom itd.

U to isto vrime udari na Ljutovida neizbrojena vojska cesara Ludovika, kojoj ne mogući Ljutovid odoliti, pobiže u srbsku zemlju i bi primljen od vojvode srbskoga u dvor svoj; ali se Ljutovid ukaza nepoznan i žestoko neharan, jer pogubivši svoga dobročasnika učini se gospodar od njegova grada i svega bogatstva.

U vrijeme hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I poznati su srebrni denari bosanskih banova; Stjepana II Kotromanića (1322. - 1353. god.) i Stjepana Tvrtka (1353. - 1377.) Stjepan Tvrtko postao je kralj Bosne (1377. - 1391.) i kralj Hrvatske i Dalmacije 1385. godine.

Njegov novac je bio imitacija denara akvilejskih patrijarha Antonija II Pancijere de Portogruara i Ludovika de Tecka.

U borbama za ugarsko prijestolje nakon smrti Ludovika I.

Sve učestaliji osmanski prodori u trećem desetljeću 16. stoljeća na prostor Ugarsko-hrvatskog Kraljevstva i nesposobnost kralja LUdovika II. da organizira djelotvoran sustav obrane protiv Osmanlija uzrokovali su okretanje hrvatske vlastele prema Habsburgovcima, od kojih su očekivali djelotvornu obranu hrvatskog kraljevstva.

Relativan mir i jačanje kraljevske vlasti tijekom duge vladavine Ludovika Anžuvinca (1342 - 1382) pogoduje razvoju obrta i trgovine što je u uzročno-posljedičnoj vezi s gradnjom novih tj. revitalizacijom starih cestovnih pravaca.

Spominju ga isprave kao kralja Ludovika I. castrum.

Nu jur sljedeće godine 1399 protegnu isti kralj svoje darovanje i na najstarijega i najmladjega sinove Hermanove, Friderika i Ludovika i njih potomke od mužke krvi, te potvrdi ovo svoje darovanje godine 1406 sa privoljenjem svojih velikašah i boljarah rečenomu Hermanu mladjemu grofu Celjskomu i Zagorskomu. 1)

Ne tako daleko od Mikanovaca, kod Gorjana, pristaše Karla pod vodstvom Horvata zarobile su 1386. godine kraljice Elizabetu i Mariju (udovicu i kćer Ludovika II.) Elizabeta je kasnije zadavljena u zatvoru.

Posjedi vitezova ivanovaca postojali su na našem području sve do katastrofalnog poraza ugarske vojske kralja Ludovika II.