Znanstvena karijera prof. Riđanovića svakako je obilježena doktorskom disertacijom nakon koje je dobio stipendiju Humboldtove zaklade s kojom je boravio akad. godine 1966./1967. na znanstvenom usavršavanju iz hidromorfologije u Würzburgu kod čuvenog profesora Büdela.

Doktorirao je filozofiju disertacijom Neki problemi logike šahovskog mišljenja. (>)

Doktorirao je 1984. disertacijom Svjedočanstvo za vjeru: život i pastoralni program kardinala Alojzija Stepinca.

Godine 1959. stekao je doktorat filoloških znanosti disertacijom Pitanje jedinstva indoeuropske glagolske fleksije.

Ti su interesi rezultirali tekstom magistarskog rada i nekolicinom znanstvenih radova, a potom sam započeo s dugotrajnim i opsežnim istraživanjem zadarske renesansne kiparske i klesarske produkcije koje je rezultiralo doktorskom disertacijom.

Doktorirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2006. godine disertacijom na temu " Upravljanje nekreditnim rizicima hrvatskih banaka ", a magistrirao 2000. godine na sveučilištu Kentuckv u Lexingtonu uz stipendiju američke vlade " Ron Brown Fellowship ".

Ružička doktorira 1910. s disertacijom naslovljenom Über Phenylmethylketen i kao osobni asistent nastavlja raditi uz Staudingera na ispitivanju aktivnih sastojaka insekticidne biljke Pyrethrum cinerariifolium (dalmatinski buhač) do 1916. U tome istraživanju su Ružička i Staudinger izolirali piretrin iz cvjetova buhača i odredili mu strukturu, ali je članak o tome objavljen tek 1924. Piretrini i njihovi sintetski analozi i danas se rabe kao insekticidi.

Na Filozofskom fakultetu u Zadru doktorirao je s disertacijom o goranskim kajkavskim govorima.

Dr. sc. Viktorija Car doktorirala je na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za društvene znanosti s disertacijom Mythical Structures and Narratives in Croatian TV News.

Njegov rad na maglicama kulminirao je doktorskom disertacijom Fotografije dalekih maglica, određujući tako područje kojim će se aktivno baviti i cijeloga života s prekidima tijekom dva svjetska rata, kada bi privremeno ostavljao astronomiju i služio domovini.

Bitno su obilježena njegovom doktorskom disertacijom o poimanju autonomije i heteronomije u Immanuela Kanta i Rudolfa Launa.

Doktorskom će disertacijom biti obuhvaćen i rasvijetljen segment multidisciplinarnog djelovanja dr. Ivana Merza usmjeren na interesno područje tjelesne kulture kao jedne od sastavnica kulture u širem smislu.

1989. doktorira na FSB u Zagrebu s disertacijom Buka na manjim brodovima.

Silan istraživački trud uložen u njezinu izradu koji je rezultirao uspješnom disertacijom svrstali su mladog doktora povijesnih znanosti Odjela za povijest zadarskog sveučilišta među najbolje naše stručnjake za noviju povijest.

U svojoj ocjeni dr. sc. Željka Fink-Arsovski ističe kako je mr. sc. Tomislav Levačić " svojom disertacijom pokazao da, u prvom redu, poznaje literaturu iz područja morfemike, ali da je u stanju i kritički pristupiti nekim prihvaćenim pogledima i stavovima.

Stupanj magistra znanosti stječe 1971. godine u okviru poslijediplomskog studija Eksperimentalna biologija - smjer biomedicina na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu, a 1972. godine je doktorirao na Medicinskom fakultetu s disertacijom: Terminalna degeneracija u limbičnom sustavu štakora nakon lezije tegmentuma srednjeg mozga.

Zatim je dobio prigodu da ode na poslijediplomski studij, pa je tako u Innsbrucku 1970. diplomirao teologiju s posebnom disertacijom iz liturgije.

Pišući o nastanku, ustroju i radu jugoslavenskih tajnih službi, Vukušić se nije poslužio doktorskom disertacijom Josipa Jurčevića, u velikoj mjeri objavljenom u Političkom zatvoreniku.

Doktorirao je disertacijom " Gospodarska povijest antičke Istre: arheološki izvori za poznavanje društveno gospodarskih odnosa u Istri u antici, I-III st. " na Zavodu za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u siječnju 1994. godine.

Disertacijom Rendere testimonianza alla fede: Vita e programa pastorale del Cardinale Alojzije (Luigi) Stepinac (Svjedočanstvo za vjeru: život i pastoralni program kardinala Alojzija Stepinca), izrađenoj pod vodstvom dr. sc. Tomaša ŠPIDLIKA, obranjenoj na raspravi 24. svibnja 1984., postigao je diplomu doktorata teoloških znanosti sa specijalizacijom u moralnoj teologiji u Republici Hrvatskoj i stečenim akademskim naslovom doktor teoloških znanosti sa specijalizacijom u moralnoj teologiji.

Doktorirao je 2006. disertacijom ' Rabsko plemstvo v poznem srednjem veku '.

Nakon dodiplomskog studija primljen je na doktorski studij politologije na sveučilištu Yale sa stipendijom Sterling. Doktorirao je službeno prije godinu i pol s disertacijom o zapadnim politikama prema raspadu Jugoslavije.

Profesorica filozofije na Sveučilištu u Hamburgu, glavna urednica ÂťSabranih djelaÂŤ Ernsta Cassirera i predsjednica Njemačkog društva za estetiku Birgit Recki (1954) doktorirala je 1984. na Westfalskom Wilhelmovu sveučilištu u MĂźnsteru disertacijom ÂťAura i autonomija.

Doktorirao 1965. disertacijom Opis današnjeg istrorumunjskog temeljeći se na strukturalističko-funkcionalističkoj metodologiji i na uvjerenju da svi mjesni govori (ovdje istrorumunjski) funkcioniraju kao potpuni i živi sustavi za komunikaciju.

Tijekom akad. god. 1969./1970. pohađa specijalna predavanja iz moralne teologije na Sveučilištu u Münchenu gdje disertacijom Opća vojna služba u moralnoj teologiji 19. i 20. stoljeća postiže doktorat iz moralne teologije.

Pod vodstvom Josefa Fuchsa, profesora moralne teologije na Gregoriani, 1964. postiže doktorat iz teologije disertacijom o teološkoj antropologiji i teološkim pogledima na ženu i brak kod teologa Mathiasa Josefa Scheebena (19. st.).

Ovom doktorskom disertacijom upravo su i postavljeni temelji za buduća istraživanja o prostoru Južne Hrvatske i razinama prostorne identifikacije stanovništva regije budući da se radi o jako složenoj i neiscrpnoj temi.

Doktorat postiže 2004. godine, također iz moralne teologije, disertacijom pod naslovom The Legitimate Use of Force: The Search For a New Approach to International Conflict Resolution in the Writings of John Paul II.

Uz gostujuća predavanja na sveučilištima u Beču, Parizu, Varšavi, Pragu, Udinama i Münchenu, profesor Batušić držao je i kolegije iz starije hrvatske književnosti (s naglaskom na kazališnim elementima) studentima kroatistike, te teatrološke kolegije na poslijediplomskim i doktorskim studijima zagrebačkog Filozofskog fakulteta na kojem je studirao francuski, njemački i komparativnu književnost, a već 1965. s dvadeset i sedam godina doktorirao disertacijom Uloga njemačkoga kazališta u Zagrebu u hrvatskom kulturnom životu (1840 1860) koja je objavljena tri godine kasnije.

Već ranih šezdesetih godina prošloga stoljeća Šimundić je disertacijom Govor Imotske krajine i Bekije, kasnije i tiskanom znanstvenom monografijom, sustavno protumačio sve jezične razine ikavskoštokavskih govora, također i govore triljskoga sela Jabuke, zabiokovskoga sela Kotezi, govore Zaostroga u Makarskom primorju i neretvanskoga sela Vida.