Kada vidim da se oko nogometa vrte toliki novci i da nogomet sve više postaje igra bogatih, izgubim volju za tim i malo se distanciram od prijenosa (kojih je puno, možda i previše na televiziji ili na interenetu, ali svatko može izabrati onu utakmicu koja njega najviše zanima).

Malo se distanciram od svojih rečenica.

- vidi, on je opsjednut nezemaljskim stvarima, veliki je vjernik, kršćanin ali to ga ne ometa da vjeruje u vanzemaljce... pomalo je morbidan u pričama vezanim uz mrtve... u autu ima pramen kose, neku relikviju za koji sam sigurna da pripada mrtvoj osobi... u svojim postupcima oslanja se najviše na intuiciju... fasciniran je Amerikom, potpuno nerealno, kao da tamo teče med i mlijeko... republikanac je i podržava svjetsku politiku pod Bushovom palicom... za Dan nezavisnosti na njegovoj kući u Zagrebu vijori američka zastava... ima poremećaj hranjenja i spavanja: hrani se sa svega nekoliko namirnica u životu i spava nekoliko sati na noć i tvrdi da je to odličan režim... mrzi svoj posao i smatra da je kazna što svaki dan mora radit '... užasno je inertan i nekad samo sjedi i bulji u jednu točku... kad treba negdje otići on jednostavno ne ode, bez obzira što se to od njega očekuje i što će svojim nedoslaskom izazvati posljedice... fan je od brzih automobila al ' kad vozi, vuče se ko zadnji penzić i uopće nije neki vozač... al ' to ga ne brine... obožava zafrkanciju i ima pomaknut humor... jednom rječju Antun Tun... u njega je malo neobičan um... već dugo, dugo balansiram između osjećaja koje imam prema njemu i potrebe da mu dam nogu, distanciram se od njega... za mene cijela stvar je jako iscrpljujuća...

Fizički se distanciram od problema, barem na početku dok me cijelog ne zarobi.

Distanciram se za sve ovo nenetično dizanje ruke.

Recimo da je većina istina, kad ne mislim nešto s nekim distanciram se dok se ne sredi situacija, i kad postane očito što je i kako je onda se sve vraća u normalu...

I previše je špekulacija o tome koja se osoba krije iza broja 666, tako da se distanciram od osobnog komentara svega iznesenog.

Moj veliki prijatelj Predrag Goll za sebe često kaže: Kao akademski slikar i umjetnik s Predragom Gollom sam u odličnim odnosima, ali od Golla kao uspješnoga poslovnoga čovjeka strogo se distanciram.

Ipak, kad ulazim u kazalište, spontano se otklanjam i distanciram od razmišljanja o temi: privatno-javno, osobno-kazališno.

U drugom koraku dopuštam svoj bijes kojim se distanciram od onoga koji me ranjava.

Distanciram se od ovog neetičnog dizanja ruke.

A ja se sada distanciram od svih blogera koji će ovo koristiti.

uglavnom pero, distanciram se od tebe, jer em vrijeđaš em jer nisi u stanju prihvatiti nečije mišljenje i to nisi učinio prvi put. niti neznaš tko sam ni što sam ni šta radim, tako da je pomalo imbecilno me nazivat srboturkom ili što ja znam kakvim imenima ali ako je tebi lakše ispucat svoje frustracije na meni, sam daj

Nećeš joj moći pomoći ako dopustiš da te povuče za sobom. »« Ali, ako se i ja distanciram, tko će joj preostati? »« Nitko.

Je li se moguće zaljubiti u nekog... iako ne smijemo?? u nekog u koga nije primjereno jer nije pošteno? je li moguće? I kako to prepoznati? Mislim da sam se zaljubila u nekog tko me obasipa " lažnim " komplimentima.. a duši godi.. ali ranjenoj duši što-šta godi... Ne zavaravam se i ne padam na riječi a niti na djela.. Slušam, gledam.. čitam ali distanciram se gotovo ignoriram... Ne želim probleme... Usamljenoj duši svašta godi.. a hvala Bogu imamo razum

Često ponavljam da se distanciram od naziva političke autorice ili intelektualke iz razloga što ne nudim svoje tekstove kako bih stvarala izvjesno mišljenje ili stav.

ima jedna stvar koju sebi nikako ne mogu objasniti. jedino što mi se u svemu tome javlja kao logičan odgovor je fizika i fizički zakoni. one fore minus i plus se privlače. ma ja, ko da se lipim na ' pogrešne ' ljude. evo prekjučer bio u svatovima. i ja odma uz tamburaše. a tamburaši su bili osječani, i kad sam im otpiva ' grad na dravi, danas slavi... ' bilo je gotovo. neraskidivo prijateljstvo koje je trajalo do 5 ujutro, kad su odlučili da neće svirati više. a ja bi samo zbog njih svira do podne. bilo je frendova u mom životu, za koje sam ostavlja sve svoje poslove i užitke, zbog jedne riči. zbog toga jer su bili u potrebi. ne moram ni pisati, da sam zauzvrat, u situaciji kad sam ja bio u takvom stanju, dobio ništa. ali sve to ide u službu prijateljevanja. i tako sam ja to sebi objasnio. ali isto moram priznati, da nakon toga više nisam bio isti. davno čuh usporedbu ' ljubav i prijateljstvo su poput konopca. prekineš li ga i ponovno pokušaš spojiti, ostat će čvor '. tako to nekako kod mene ide. ispadam zlopamtilo, znam, ali to nije svjesno. jednostavno distanciram se unaprid, a onda ostalo je sve po logičnom slijedu. gledam ja i blog. i nevjerojatno da po n-ti put kod pozoya vidim ' jajduk ', i da se uznemirim. odem kod trill, a ona stavlja link na taj tekst i onda me malo boli. onda čitam gaju u komentru i spominje onaj transparent o zagrebu kao najvećem ratnom profiteru. i ja kakav jesam već sam krenuo osuditi to sve, ali onda, zapitah se ' zašto? ' kad svi moji blog prijatelji, koji navijaju za dinamo, nisu imali potrebu komentirati ono prase. nitko, pa barem zbog mene, nije pokuša staviti jednu crticu objektivnosti. sad se sigurno pitate, ' a zašto bi? ' pa ovo su vaši trenuci sriće zašto sad misliti na druge? e, pa tu se razlikujemo. ne dižem ja sebe u nebesa, niti mi je to cilj, ali ima ljudi zbog kojih razmislim prije nego što nešto napišem ili kažem u njihovom društvu. pa mi je brandnewgirl, bila korektivni faktor kad sam htio napisati nešto o srbima, jer nisu svi isti, a zašto se onda uvik ravnati po lošijim? pozoya se uvik sitim kad pričam o dinamu. mislim, da i on može reći koju o mojim stavovima i komentarima o svim onim utakmicama što smo ih gledali ili posli analizirali. postoje vrlo važni ateisti u mom životu, zbog kojih neću biti toliko tvrd u nekim izjavama vezanim uz crkvu. ovo se sad može protumačiti kao licemjerstvo, jer kažem jedno, a možda mislim drugo. želite tako misliti? mislite. neko se osjeća prozvanim? ma nek bude slobodno. uopće me nije briga. pa mogu ja biti i ko svi ostali dosta mi je više moje matere i one ' sine, nikad ne zatvaraj vrata guzicom '. i da slobodno možete prekopati arhivu i uhavtiti me u laži. da, sićam se onog svog opisa doživljaja zadrove proslave prvaka nakon 19 godina i ljut sam zašto nisam pisa o tome kako su božo miličiveić i ekipa krali prvenstva zadru svih prijašnjih godina? zašto nikad nisam priča o franjinoj croatiji? zašto metković nije posta prvak hrvatske u rukometu? zašto je sav kapital u zagrebu i u njegovoj okolici? zašto je ' tuga s juga '? zašto... zato jer među ostalim, znam i vas, i znam da vam ne bi bilo drago da vas strpam u neki ružni koš.

Zato se potpuno distanciram od bilo kakvog jugoslavenstva u bilo kojem obliku i bilo kojem pogledu.

ajme, znači nacistički se ne smiju progonit, a komunistički da? ajme, percepcije. da se distanciram, djeca nebi trebala za ono što su bili njihovi predaci al fkt čudno što nisi spoemnu jovanku, koja maltene nema ni za kruh.; D i nisam mislio da ih netko progoni, pobogu, nego da im zasigruno nije lako stat pred ljude koji prstima ukazauju vidi, ova je titova ili titov. blabla živi ti s tim etiketama

Ja slavim samo pozitivne strane naše povijesti i distanciram se od loših.

Ja sam " simpatizer " zivotinja i zivotinjskih prava, al kad vidim kakav " PR " koristi Oman dodje mi se da i ponasanjem i uvjerenjem distanciram od takvih " perofmera ".

Distanciram se od politike i mislim da se tako ne može pogriješiti, što ne znači da nisam spreman podržati neka politička rješenja koja će donijeti opće dobro.

Mislim da je to zato što se izgubila nježnost u vezi pa imam osjećaj da svaki dodir mora završiti seksom te se unaprijed distanciram.

Ipak, teško mi je i trenutno nezamislivo da se od posla potpuno distanciram.

Nacionalna kultura i njezini reprezentanti su taj drugi fantom koji je bio otpočetka predmet moje kritike i od kojega se eksplicitno distanciram.

No, da se odmah distanciram, ja sam i dalje poklonik tržišnog uređenja i kapitalističke tradicije, ali ona, poput dobre stare nam Njemačke, mora doći pod efektivno državno uređenje.

moj je pokusavao sve od 100 % paznje do ignor i vidi da mi je svejedno, meni uvijek dobro. kad je, sto ću. problem je u tom sto mi funkcioniramo oko svega osim u sexu a on od tog pravi problem. mm kaze da se nismo sexali 2 mjeseca, meni se čini 1 al ' nisam ja ta koja broji tako da mi svejedno. znam da i on ima potrebe ali mu tu pomoći ne mogu. dobro se on i drzi kad ja pogledam malo bolje, pa tko bi me trpio takvu. četiri godine ga distanciram a on se " trudi ", u međuvremenu sazna da postoji netko i opet se trudi. ali moji ožiljci jos nisu zarasli i tko zna kad će. da, u svemu tom imati lj tu ni malo ne pomaže, ali ja ni ne zelim povrat na staro.

Zato što, nakon osam godina potpredsjedništva u PEN u i još nešto dodatnog mandata u njegovoj upravi, osjećam potrebu ne da se distanciram od osnovnoga stava iskazana u priopćenju ove udruge, nego od nešto meni suviše ironije i sarkazma u ranijim tekstovima izašlim u ovom povodu iz PEN ova izvora.

" Spretan čitatelj lako će razaznati moja raspoloženja čitajući pojedine stihove posvećene upravo tom dijelu, u kojem se distanciram od ljubavnog odnosa sarkastično se obrušavajući na sve ono čime sam nezadovoljna.

natječaj za cinestar je bio otvoren do 22.5., za H M su još početkom ljeta tražili ljude. http://www.blitz-cinestar.hr/zaposljavanje to da će u coloseumu raditi oni koji već rade u nekim trgovinama je nešto najnormalnije - ljudi imaju iskustva u tome i raditi će to bolje od nekih koji iskustvo nemaju. da se odmah distanciram od svega, nemam nikakve veze s coloseumom, niti bih tamo radio niti trošio novce, osim možda dva puta godišnje. samo mi nije jasno zašto ljude čudi da se poslovi dijele po babi i stričevima i još u privatnoj firmama?