Kako smo mi muški u biti jadni, ginemo za pičkama, gledamo ih i uzdišemo sa misli kako bi ih kresnuli, samo kada bi mogli, čudimo se što nas ne pozdravljaju kada im na ulici dobacujemo

Šalter ovaj, šalter onaj, pa iznova... Čekamo red, babe šalterke brbljaju umjesto da rade, ljudi se bune, mi dobacujemo kroz smijeh: tako je, da, da...

Dobacujemo se kraj vode, trčimo bosonogi, šljapkamo i ostavljamo tragove u hladnom vlažnom pijesku.

Kad se ja sa svojom ekipom - većina će nas napuniti četiri banke kad nam domovina bude primljena u Europsku uniju - nađem u čoporu, a to je uvijek u birtiji jer mi za bolje ne znamo, svaki put rokćemo, škrgućemo zubima na svaku imalo zgodnu ženskicu koja prođe, svlačimo je pogledima, dobacujemo, zviždimo, uglavnom, dno dna

Mi se već dvadeset i dvije godine dobacujemo uvredama.

Joj, nešto me zadnje dana čapava mala tugica i osječaj samoće što se ljubavi tiće.Moj slatkić ovaj tjedan radi intenzivno pa ne stignemo razgovarati baš.Zato se onda dobacujemo sa porukicama na MSNu ili na mobitelu.Ne znam kako da opišem osjećaj kad dobim tak neku porukicu.Odmah mi se razvedri dan i postanem sretna ko malo dijete Moj slatkić je isto takav.Ponekad se pitam dali su dečki takvi kad su takve stvari u pitanju ili je briga za takve mushy stvari?

Drugo: kazao sam da je bošnjački narod utopljenik, a mi mu, umjesto čamca ili barem pojasa za spasavanje, dobacujemo dječiju igračku, neka se zabavi.

Jos samo fali da se spustimo u Apce s karavanom starih auta i moto ergelom, da komentiramo " uuuff, reze " za bozu, da dobacujemo curama iza sanka, da vrtimo blesave muabete.

Što proleter-težak, poguren kao luk nad svojim teškim radom, prignječen svojom sudbinom, ima od toga što su neki brbljavci objavili pravo pričanja, novinari pravo pisanja svakakvih gluposti u usporedbi s ozbiljnim stvarima, kad stvarni proletarijat od toga nema nikakve koristi, osim onih mrvica koje mu mi dobacujemo s našeg stola, kao nekakvu naknadu za njihove glasačke listiće u korist naših pouzdanika i naših agenata.

to je amerika; demokracija svatko IMA pravo reći što misli a nitko pritom ne ulazi u osobne poticaje jer je to neukusno isto kao kad ideš po cesti pa su nas učili da se ne okrećemo za ljudima i ne komentiramo tuđi izgled, a kamoli da nekome dobacujemo zna se tko to radi i zašto; vjera je za neke ono što je npr. monika navela, a za neke optimizam, vjera u sebe, uspjeh i trlababalan, a za neke ono što je Isus istaknuo: onaj tko ljubi mene, ljubi i moga Oca i drži moje zapovijedi, a zapovijedi moje nisu teške: ljubi Boga svim srcem, umom i dušom i bližnjega svoga kao samoga sebe; čovjek posijeće drvo, napravi lik/neki tele (totemi) po Bibliji, i klanja se; svatko ima slobodnu volju i sve nam je dano pitanje je da crkveni dostojanstvenici vele ne što oni misle, već Bog jer njega zastupaju

Mi najbolje funkcioniramo i dobacujemo do 1000 ljudi...

Ljutog pogleda uz poznati hrvatski jal, dobacujemo opaske političarima.... a gdje smo mi u toj priči?

Kasnije se smijemo i dobacujemo jedni drugima klasične bračne šale.

Jok, ležimo pred pećinom u mrežama, u hladu, i dobacujemo si loptu

Tučemo se i svađamo, odbacujemo i nekome nešto dobacujemo.

Mislim da bi daljnje inzistiranje na tome da ipak ima nade za tebe preraslo u čisto natezanje, jer ne izlazimo jedno drugome u susret već se dobacujemo preko ograde, svako sa svoje strane iste priče.

Što više dobacujemo na ovu temu počinjem misliti da najvjerojatnije cijeli ovi topic " kako srušiti globalni Babilon " je usmjeren na uzaludni cilj.