Zar je tako teško shvatiti da smo svi mi pozvani služiti Bogu i to talentima koje od njega dobismo.

Pred pekarom Grabrik skupila se sva rulja među kojim je i bio naš uber popularan časopis (inače riječ časopi je došla od njemačke riječi Die Zaitung.... znači spajanjem riječice vrijeme ung = i dobismo časopis)

Napokon dobismo nalaze, a našlo se tu još mušterija...

PO Adamu svi dobismo gen propasti, zatrovanu krv, a po Isusu kroz sakramente dobivamo ČISTU SVETU KRV koja poništava otrov

A evo dobismo i cijelu pukovniju đenerala.

Pa, eto, dobismo ih u 2 godine još 50.000 više birokrata.

U toj prvoj zbirci dominirali su crnjaci, no s obje ove knjige u ruci (i u glavi) osjeća se da je prva nekako bila priprema za drugu, da je niz »crnjačkih« eksperimenata u kratkim pričama bio trening za »generalni crnjak« što ga dobismo u ovom romanu: podebljem, monumentalnom, ali itekako vrijednom čitanja.

I dobismo u gradu dekretom katedralu.

U molitvi i razmišljanju pred Djetetom koje nam se rodilo, pred Sinom koga dobismo, stojimo skrušeno poput majke Marije.

u nekoliko osinjih gnijezda nikada nije uputno dirnuti. ose te izbodu dok veliš rohatinski i ostaneš naotečen ko čobi na degustaciji domaćeg kulena. znamo svi o čemu pričam, al meni se živo hebe za ose, jer ionako se slična terapija otrovom tih malih beštija protiv boleštine koju imam grdo plaća. ovako ju dobiješ gratis, jedino riskiraš da ti se lijepe nelijepi komentari dežurnih dušebrižnika i onih koji svako jutro piju kapučino sa svetim Petrom. ako lupiš u osinje gnijezdo dakle ne znači da ne voliš ose, dapače, dobrodošle ste zujalice, ubadajte pasvammater, imate na to pravo. ljudski rod vas ionako smatra inferiornim bićima, naklapaju zašto u danom trenutku ubadate njih savršene, naklapaju, kenjaju. dakle, uvaženi komentatori nemojte mi vi kenjati o nacionalnoj svijesti, rodoljublju, vjeri i sličnim neupitnim stvarima koje bi trebali štovati a ne njima se " služiti ". eto, bozanićevim rotacijama (jer prije njega župnik je do smrti župil u jednoj župi) dobili smo u deset godina desetog župnika. s obzirom da mi je župnik susjed itekako mi je stalo imati dobrosusjedske odnose. do sada je išlo kako tako, bilo je svakakvih, od onih koji su doslovno prohujali s vihorom, no većina je došla tiho i otišla još tiše. nekidan pak došao je deseti župnik i odmah naredio da se ucmekaju dva stoljetna stabla ispred zgrade koja se naslanja na crkvu. drvca su rasla sto godina, a njihovo cmekanje trajalo je relativno brzo, recimo da je trajalo kao tekma bez produžetaka. upitasmo ga nas nekoliko " hrabrih " zbog čega ogoljuje još ono malo zelenila u kvartu i dobismo odgovor kako mu je korijenje " išlo " u kupaonicu. hm.... jučer dođem s puta i imam što vidjeti; ošla u povijest i stara magnolija čije korijenje nije " išlo " nigdje, jer je ljepotica tridesetak godina doslovno krasila brisani prostor odurne trafostanice. i sad nema više ničeg. sve je golo. čujem kako se priča da je izuzetno poduzetan i da je u staroj župi " čuda " napravio. o Bože, ne vjerujem. mislim vjerujem, al pojam čuda u ovom slučaju za mene poprima monstruozne obrise. kaj sad napraviti, sjesti i plakati. nitko ne može vratiti sto godina. sve je golo kao rit, al čovjek očito ima plan i može raditi što hoće. prigovori tipa: zakaj devastirate prirodu i kvart ili zakaj mi zvono već dvadeset godina ne da spat ni nedjeljom do šest, atak su na presveto Trojstvo? i usput, između ta dva rušenja, (ili kako bismo preveli na župnički - uređivanja) na putu, u gradu gdje se uz kavicu na rivi morah nasmijati čovječuljku s ustaškom kapom na glavi koji šalje turiste u pizdu materinu, u hotelu, u sobi, na noćnom ormariću, dočekala me Biblija. nisam provjeravala jesu li ih instalirali u sve sobe starog hotela u samom centru grada ili su doznali da sam raspuštenica koja ću gorjeti u paklu makar novom župniku za " uređenje " dala donaciju jacinih razmjera. di su ostale svete knjige, kuran, talmud... jel u taj hotel primaju samo katolike i one koji su malo " skrenuli " s puta. koliko licemjerja i sranja u zemlji koja se doslovno moralno raspala ne samo po šavovima nego i usred srca. nadam se da Bog ima beskrajno strpljenje, a dosad je imao, jer toliko zločestoće, svađanja, gnusa, ovog kretenizma od predizborne stenjaže teško da bi tolerirali svi bogovi s neba. biblija u hotelskoj sobi u kojoj noće ljudi raznih vjera nije u redu. nažalost, vjera dijeli umjesto spaja, to je činjenica, najžalosnija na ovome svijetu, svijetu koji puni želuce i prazni srca. prva bih bila da se na svakom praznom zidu, po fasadama, na cestama, umjesto hotelskog reda, u udžbenike svih zemalja, na čela taštih i nepismenih političara upišu redom deset božjih zapovijedi. kad ne možeš uspravno hodati nema tog štapa koji će biti bolji od njih, a upravo to nam se događa, s manjim ili većim amplitudama od stoljeća sedmog.

U siječnju žena i ja dobismo sina.

Dođoh iz crkve i dobismo pismo naših biskupa o potrebi za više molitve, ter, molitve za obitelj, a sve povodom dolaska pape

Hebote, dobismo novog papu, cijeli svijet u deliriju samo među hrvatskim katolicima posvemašnje beznađe i očaj.

Po informacijama koje dobismo iz medija, njih 200 (slovima dvjesto) poginuli su od eksplozija koje su se dogodile u skladištu streljiva 04.03. 2012. u Brazzavilleu.

Kako ljudi nemogu shvatiti da se svi mi rodismo kao ljudi, potom dobismo prezime po bioloskim ili drugim roditeljima, uz prezime i nacionalnost, pa i filozofsko ili religijsko opredijeljenje.

Jedna od sudionica akcije Meira Junuzović nam je pripovijedala o čišćenju grada kao o kakvoj bici iz prošlih vremena. Dobismo naređenja da se to uradi, dokle ćemo stići, nemam pojma.

Nažalost, jedino što je bilo smiješno to jutro su idiotska pitanja u onom listu koji dobismo...

Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast.

Jučer, na poznatom mjestu, u manje-više poznatom okruženju i uz naklonost kišonosnih oblaka, koji nas zaobiđoše taman koliko je trebalo, dobismo pobjednika.

Ja i @Robi dobismo što nas ide, da smo bivši glazbenici mužikaši

Za to polučiti htielo se je žrtavah najplemenitije krvi hrvatske, raztrgalo nam se domovinu, uvuklo u nas tudjince da nas raztruju, obdarilo nas krivim naukom, krstilo nas svakojakimi imeni, a za našu vjernost dobismo žalostnu sadašnjost.

Moj cimer i ja, ispisnici, dobismo prolaznu sobu sa dva kreveta, odmah pored glavne sobe za socijalni život.

I tako, dobismo mi veceru, ali nema besteka.

Sretni smo što dobismo u ruke ovakav sadržaj koji će nas obogatiti znanjem o primarnim stvarima našega sadašnjega i vječnoga života.

Dođe evo i 2013. po redu, od trenutka otvaranja novogodišnjeg šampanjca dobismo fiskalne blagajne, 5 % više gladi ali pijanci će ipak piti za nekih 15 % manje,

Na sinoćnjem festivalu demokracije dobismo diktatora.

Godinu dana nakon Pučine sna (romana kojega je napisao još kao 13 - godišnjak) sada dobismo i novi roman jedva punoljetnog riječkog pisca, Marka Luke Zubčića.

Zahvaljujući Bariši, Bajuši i Antiši dobismo priču koju treba pročitati; koja će, sklon sam povjerovati, čitatelja oduševiti, jer je zanimljiva, dojmiljiva, tajnovita i duhovita. Knjigu se može dobiti od autora po cijeni 100 kuna ili 20 maraka.

Tako dobismo u državnim tvrtkama par tisuća novozaposlenih a dobismo, bogami, i 500 - njak policijskih đenerala.

On je povezan s nama kroz svu vječnost. Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Bog je usvojio ljudsku prirodu u osobi svojega Sina i prenio je u najviše Nebo. Sin Čovječji dijeli prijestolje svemira.