mali tanjuric na kamenom stolu, prstima uzimam i zvacem netom skuhane plosnate skoljkice. sol, jod, miris mora, ljubavi posvuda. sunce stize tik do zaklona grijuci bijeli kamen poda. ponovo skidam suvisan, polumokar ogrtac. oslobodena laganog plasta, legnem par koraka dalje cijelim tijelom dodirujuci vruc kamen micuci ruke i noge. miris bora, smola.. neka cudom stvorena zelena iglica pored mog jezika, grickam sisuci sokove. toplina ugrijanog kamena i sunce rose mi tijelo slozeno u zlatni da vinci-jev krug. nema nikog u blizini. prvi put u zivotu sam potpuno sama na ovom mjestu. upijam ga. i ono mene. tek negdje, pokatkad dolaze zvukovi nekih radova. brodice u prolazu, samo ponekad. pece me, vrti mi se u glavi. sunce ili bura izunutra. rosim se svugdje. neka sjena nadvila se nadamnom u pravi tren, olaksanje. okrecem se dalje zmireci. kapi neke padnu mi na prevruce tijelo. miris poznat, muski. osjecam ga sve blize svome licu. bez bola, samo daskom na usni pojavio se i ostavio poznat okus krvi. ruka na obrazu. hej... izgorjeti ces.. dodi.. otvaram oci ne osjecajuci vise kamen pod sobom. miris muskosti puni mi nos. grlila sam znojavo prasnjavo tijelo, pripijajuci se. nosio me napetih misica. hladne plahte. cocosovo ulje njeznim, zuljastim rukama... strpi se, polako, spusti ruke, cuvam te. nije pomagala moja pobuna. lagani uljasti pokreti trajali su sve dok nije bio zadovoljan ucinjenim. tek tada dozvolio mi je sjesti. dodirnula sam mu obraz. osmjeh. i osmjeh. klupko ruku, klupko tijela. isparavajuci miris kipuceg klupka punio je kucu. krv na usnici, lagani griz, jos sam osjecala. prelazeci rukama, gledala sam ga beskonacno dugo. maestral pocinje svoj sum zibajuci kokosov zrak. ovdje se nikad ne osjecas sam.