No, parazitizam je u prirodi česta pojava i različiti organizmi su se toliko prilagodili na iskorištavanje svojih domadara da ponekad imaju bizarne oblike i načine života.

Nove sorte E. coli se neprestano javljaju kao posljedica slijeda prirodnih mutacija, a neke imaju i odlike koje mogu biti štetne po domadara.

Bijela imela kao polunametnik svojim sisuljama ili haustorijama probija u provodni sustav biljke domadara odakle crpi vodu s mineralnim tvarima, a sama asimilira svojim zelenim listovima.

Prednji dio tijela se zove skoleks (narod ga često zove glava) i na sebi ima kukice i prijanjaljke kojima se prihvaća za domadara.

Mogu se izbaciti kroz spolni otvor u probavilo domadara ili se pohranjuju u slijepoj vrećici, zvanoj plodnica ili uterus.

Zadnji zreli proglotidi, puni jajašaca, mogu se razgraditi u probavilu domadara ili izlaze s fekalijama.

Nametničke obliće debela kutikula štiti od probavnih enzima domadara.

Žive uglavnom u tankom crijevu i vezivnom tkivu domadara.

Pojedini odrasli oblici mogu živjeti u probavilu domadara i do 15 godina.

Mladi nakon ulaska u crijevo domadara putuju kroz krvotok u pluća, a odavde preko dušnika i jednjaka natrag u crijevo, gdje spolno sazriju.

Imaju jednostavan životni tok koji uključuje samo jednog domadara.

On ih zaštićuje od probavnih enzima domadara, a pomaže i u apsorpciji hrane.

Pomoću mišićavog ždrijela isisavaju tkivo domadara, tjelesnu tekućinu i krv.

Tolko o tvojoj sili, a pogotovo ak se zbog tog zračenja obrneju protiv svojeg domadara.

Parazit ne živi bez domadara, a domadar može odlično bez napasti.

Većina nas zaista živi bar kao ' humani ' paraziti, pokušavamo ne ubiti domadara, jer imamo soli u glavi bar koliko cucak-kućni ljubimac pa ne ubijemo gazdu, ako je gazda drag i ljubazan čovo, onda ga obično pas ne ujeda.

Mnogi su vanjski ili unutrašnji nametnici, već prema tome žive li na vanjskoj površini domadara ili u njegovim unutrašnjim organima.

Životni ciklus ovog parazita je kompleksan i uključuje dva domadara - komarca i čovjeka.

Razlikuju se po tome što su poluparaziti fotosintetski aktivni (dakle, imaju klorofil) u barem jednom stadiju svoga života (i tada sami proizvode svoje asimilate), dok pravi paraziti nikada ne fotosintetiziraju (nemaju klorofil) te uz vodu i mineralne tvari od domadara uzimaju i asimilate.

Vezu sa domadarima parazitske biljke ostvaruju preko posebnih struktura koje prodiru u tkivo domadara, a nazivaju se haustoriji.

Za razliku od parazita, parazitoid na kraju ubije ili trajno onesposobi svog domadara.

Zbog toga je i seoba ličinki u organizmu domadara najmasovnija obično u toku drugoga tjedna, a postupno jenjava kako ugibaju zrele ženke u crijevnoj sluznici.

Za razliku od tekuta, buhe mogu duže živjeti izvan domadara bez krvnog obroka.

S obzirom na dio organizma domadara gdje se ovi paraziti hrane razlikujemo ektoparazite, semiendoparazite i endoparazite.

Cerkarijalno stanje javlja se kod metilja kada je on u toku svog razvoja u obliku slobodno plivajuće ličinke (cerkarije) koja plivajući traži svog domadara.

Na prsima se nalaze tri para kratkih nogu posebno prilagođenih za prihvačanje na domadara.

Buhe nisu isključivo vezane za domadara tako da se na čovjeku mogu naći različite vrste.

Ova biljka ima specijalizirano korijenje pomoću kojega uzima gotovu hranu od biljke domadara.

Obavija se oko biljke domadara u gustom spletu koji se ne može razmrsiti, poput viline kose (ime).

Mladi nakon ulaska u crijevo domadara putuju kroz krvotok u pluća, a odavde preko dušnika i jednjaka natrag u crijevo gdje spolno sazriju.