Kao i hrišćansko, i esensko učenje ukazuje da se krvne žrtve trebaju zameniti molitvenim prinosima, koji su Bogu istinski ugodni ukoliko dolaze iz dubine za istinu gorućeg srca, kako bi prinosnici dospeli u unutarnju Svetinju i gledali Gospodnje Lice: »Kad svi ovi budu u Izraelu, prema svim ovim odredbama, temeljem svetog Duha, istini večitoj, tražili oproštenje od krivice upornog greha, i prestupa grešnog, i bude tako zemlja ugodna [ Bogu ], više stoga no zbog mesa paljenica i sala žrtava; a prinosi usana Zakonu kao miomiris pravde, a čovek neporočna puta kao darivanje ugodne žrtve.« (Pravilnik Zajedništva, 9:3 - 5) Svojim krvnim prinosima sveštenici službenog kulta su neizmerno opoganili Božiji Hram i Sveto Mesto; tako se u Havakukovom Pešeru daje tumačenje ukaza...