Šta, dakle, ukoliko srpska država nikada ne uspe da u svoje granice uključi svoju navodnu etničku supstancu, odnosno odlučujuću većinu Srba unutar vlastitih granica; ako jaka manjina koja sledi istovetnu logiku nacionalne države, uz međunarodnu pomoć otcepi značajan deo zemlje i na taj način zahtev za teritorijalnim integritetom današnje Srbije učini smešnim; ako njena građanska srednja klasa prema današnjoj hegemonijalnoj liberalno-demokratskoj ideologiji društveni supstrat demokratije par excellence prilikom dovršenja projekta nacionalne države materijalno, moralno i politički propadne; ako se optimalna perspektiva budućnosti njenog privrednog razvoja sastoji u sustizanju nivoa koji je već bio dostignut u komunističkoj prošlosti; ako se njena intelektualna elita više ne može razlikovati od političke, politička od kriminalne, kriminalna od vojne, a ova poslednja od ratno-zločinačke?