Ja nikad ne učim na tuđim pogreškama, pa bože imam i svojih dovoljn, npr, sebe ali ponekad, priznajem, uživam biti ja.i prihvaćati tuđe sitne male laži, možda da ih i počnem zapisivat jer ljudi stvarno znaju biti glupi kad te tješe i govore ti gluposti i obećanja za koje znam da se nikad neće uspuniti.Ali se zato uvijek lijepo nasmiješim i oteturam doma.Znam da me tamo čeka krevet i jastuk i tak to i tamo, a jebiga, ako nigdje drugdje može biti po mom... heh život je stvarno ponekad tako smiješna pojava koju poželim, s vremena na vrijeme izbjegavati.A onda opet, okrenem jastuk na drugu stranu, izbacim noge iz kreveta i odem u grad tražiti neke nove istine.Nikad velikog filozofa od mene, seratora da. " Baš to tebi treba, novinarstvo " - ti mediji daju samo lažnu sliku stvarnosti a mi se tješimo da se takve stvari događaju samo drugdje, samo na televiziji, Većina da, ali ona naj apsurdnija se događaju tu i ovdje baš sada, u našim " domovima " i našim glava ispred naših iskrivljenih faca samo što svi super glume da ih ne vide-pogotovo kad se njima događaju..