Dozivale se i bake iz cijeloga kraja, gdje je samo bila koja na glasu vračara.

Rosa Škember nam otkriva kako su djevojke u njezinu Mitlu i momke dozivale ojkanjem.

Skakutajući grančicama šipkova grma dozivale su se živahne sjenice.

Uspavali su me.Pao sam u komu.Svakodnevno dolazila mi je u posjetu žena sa kćerkicama.Bile su još male, nisu još ni krenule u školu.Dok je žena plakala pored kreveta, one su me dozivale i pjevale pjesmice koje su naučile u vrtiću.

I danas se sjećam tajnog koda, dozivale bismo se pa razgovarale uz pomoć kupaonskih cijevi, telefona nije bilo, a kamoli mobitela ili interneta, a tek sam u odraslim danima shvatila da su nas svi susjedi čuli

U glavnoj dvorskoj palači nastala je neopisiva panika, a žene su plačući dozivale svoju djecu

Dozivale su ih kartonske kutije koje su tvorile zidove u zamračenom prostoru te malene žarulje koje osvjetljavaju fotografije i tekst.

Češljale su vile svoje dugačke kose pred ogledalima, plele vjenčiće i pletenice, prele vunu i tkale zovnice, svirale i dozivale, a istodobno i čarale svojim pogledima te nestajale u sumaglici i bezdanu.

Rekao je da ćemo odbubnjati pozdrav Suncu... koje je bilo na odlasku... možda odlazilo biti Sunce negdje drugdje, nekome drugome.. pozdravljalo... kadulja, duhan za duše koje su bile predviđene na okupljanje, pročišćenje... gledah kao kroz neki davni vid... ono viđeno još nije uspjelo doći do onoga što razumije... počelo je... bubanj u mojim rukama... slušah zvuk šuškalice do sebe i onaj koji je inicirao sve.. samo slijedih... moje ruke kao da su bile bez težine, bez osjećaja... lupale su... pozdrav Suncu... glas koji je počeo pjevati.. zvuk mog bubnja, zvuk šuškalice i zvuk velikoga bubnja pomalo ne bijahu tri već jedan jedini zvuk... uho blizu... prolazak cijelim tijelom,... vibracije koje su se susretale u srcu... ono je raslo... pogled... fatamorgana... mijenjalo je oblik, mijenjalo boju, variralo je i pomicalo se... spremalo za počinak počašćeno našim ritmom... zatvorih oči... u valovima zvuka bose noge Indijanaca koji si plesali oko vatre... more je ljeskalo... pjesma... zazivi... i jedan trojeidini zvuk... zahvale... četiri strane dozivale su svoje sile, svoje predstavnike duhove... zaštita... tiha mentalna molitva za ono što će mi najviše trebati... snaga... otvorio se prolaz... zatvaranje očiju i nagovještaj otvaranja puta.. prelaska... ptice kao da su urlikale.. letjele su prolazom... i vjetar je došao, otplesao svoju spiralu, zarobio, obgrlio naša tijela onako sklupčana, poredana, disahu jedno do drugoga... pojačavanje inteziteta zvuka, pojačavanje plesa, spirale... pojedini udarci u masi udaraca isticahu svoju želju... pjesma.. zahvale četvorici imena... koja stajahu čvrsto nad nama... još uvijek nemogućnost osjećaja onoga što se događalo... razmišljanje... cijela okolina je žarila... ono užareno Sunce nestajalo je u plavetnilu... dobivalo ljubičasti intenzitet, pozdravljalo... zahvaljivalo... ispraćaj... posljednji odbubnjani udarci... i zvuci koje je nosio vjetar... povratak samo jedne jedine ptice.. povratak samome sebi... osmijeh na licu.. osmijeh ispunjenja... jedinstvo... put se okrenuo prema meni, dozivao je... pauk na ruci odobravao je.. a moja duša samo lebdila.. odazvala se.. rušila i stvarala... u zvuku koji je vjetar odnio sa sobom.. poklonio ga Suncu... i praiskonski zvuk čuo se sve jače dok sam odlazila... dolazio je meni... ušao... nastanio se... Sunce je postalo dio mene... baš kao što je bio Mjesec... sada su zajedno plesali u spirali.. i čekali novi potez... imali zajedničko lice...

Po pripovijedanju Svetog Paulina Nolanskog i povjesničara Euzebija, ove su česme dozivale u sjećanje vjernike na vrelo krštenja, kojim su se preporodili na milosni život; a vanjska čistoća podsjećala ih je na unutarnju čistoću, koju su trebali imati pri sudjelovanju kod svetih otajstava.

- Mustafa, Mustafa dozivale su djevojke jednog od brodskih časnika dođi i upoznaj Valeriju.

Tu su još mala plastična glava dinosaura (kojom su se u jednom trenutku opet nepotrebno dozivale seksualne aluzije) i jedino osvježenje predstave malena ručna lutka, koja je davala smiješne komentare, dijelila publici fotografije te pobjeđivala Scotta u fizičkim vježbama i obračunima.

Bilo je onda posve prirodno što sam godine 1992. sudjelovao u djelu Maladie et maladies (Bolest i bolesti), izdanu u Ženevi u njegovu čast, sa četrnaest pjesama na francuskom jeziku pod naslovom Cache-toi, maladie, la santé arrive (Sakrij se, bolesti, dolazi zdravlje) koje su dozivale naše narodn e vradžbine i bijelu magiju pučkih vidarica.

Nekada su nas s igre u parku, dvorištu ili livadi kraj zgrade dozivale majke, bake ili svima dobro poznati signal paljenja ulične rasvjete.

Lupale su po vratima i dozivale ju, no ona im nije odgovarala.

To su redovito osobe koje su se uplele u okultizam, prakticirale, magiju, dozivale duhove ili se predale moralno raspuštenom životu.

Nema nikakve dvojbe u to kakav je učinak na mlade ljude morao proizvesti ovaj književno-fikcionalni odlomak, prepun fraza o« preplašenim licima ugrabljenih dječaka »,« suznim očima »majki što su« raspamećene jaukale, urlale »i plačnim glasom djecu dozivale:« sine, nemoj majke zaboravit »[ 21 ]

Nije mi jasno, a piše da su bile u kući zatočene, kako nikada nisu vikale i dozivale u pomoć ako subile vezane, netko bi ih čuo.

Dolazile su sve bliže, proklete kuje, i dozivale ga, puštale niz vjetar svoje mirise, a on se mučio i cvokotao zubima, grizao vlastite udove smrznute do kostiju.

Žene su vrištale i dozivale pomoć.

Jedina glazba koja nas je pratila uz pjev ptica, bilo je blejanje ovaca koje su mirno brstile travu i grmove, razgovarale sa susjedama ili dozivale podmladak.

I, onda je vidio da je i dječak ranjen, nedostajao mu je dio desnog kažiprsta, više gotovo da i nije krvario, čelo mu je gorjelo, modre usne su samo dozivale majku.

Nisam htjela poci one tuzne noci... ali su me daljine sebi dozivale Na rastanku sam jednu suzu pustila, jer su se i suze u meni skrivale Ja te nisam htjela ostaviti tada... ali znao si i ti damorala sam ic..

Zablenut u one, meni nepregledne, vitrine od tamnog lakiranog drveta ispunjene uredno i gusto složenim knjigama iz kojih su dozivale neslućene avanture, nisam reagirao.

Bojim se da ćemo biti primorani prijaviti osobe koje mu se budu približavale, dozivale ga u šumi i hranile ga.

On stade paliti bilje i mumljati melodije i stihove koje su dozivale mnoga božanstva.

Bilo je lijepo s tobom razmijeniti par riječi nakon proba, otići kod tvoje Ruže na mezu, nasmijati se na uspomene koje su dozivale u sjećanje kako nama sjemeništarcima u pjevanju note nisu puno smetale ili kada je tebe sa kumom Paponjom rakija sa srčanikom umalo glave došla

Lievo i desno uza škrinju išle prijateljice pokojnikove kuće, jedna za drugom, razpletenih kosa. (...) Ženske su bile odpratile mrtvaca na groblje, gdje su za njim naricale, tukle se u prsa i dozivale ga.

Smiješio se, a njegove ruke dozivale su ju...

Majke bi iz svojih dvorišta pred kućama dozivale djecu: Joleeee, eeej Joleeeee Šta jeeee, negdje iz komšiluka odazvao bi se mali Jole. Trči kući.