ja smatram da nije tocno da bi ljudi koji ne zele djecu, svojoj djeci, kad bi ih dobili, napravili od zivota horror. ne mogu suditi o drugima, mogu, doduse govoriti u svoje ime.ja nemam zelju za djecom, ali da se ne znam kojim nemogucim cudom dogodi da imam dijete, sigurna sam da bih ga voljela, itekako bila brizna, savijesna i da bi prije sebi sve uskratila i zrtvovala vrijeme i nacin zivota, samo da djetetu budem sto bolji roditelj i mozda to tada i ne bih dozivljavala kao zrtvu, tada bi to bila ljubav.a druga je stvar to sto ja necu imati djecu, jer nemam tu zelju i potrebu.to sto smatram da bih bila dobar ili bar ok roditelj, ne znaci da ih samim time moram imati. s druge strane, znam primjere djece i roditelja, zeljene djece, ciji zivot fakat jest horror, bar po mojim kriterijima.djece koja nemaju ni podrsku, ni oslonac, ni granice, ni reda, ni razumijevanja... o ljubavi nije na meni da sudim.dakle, puno je vaznije imati pravilnu procjenu samoga sebe kad se odlucis imati djecu, nego ako ih odlucis ne imati. tako da, ja ne bih generalizirala.