Ja sam upravo prozivjela taj trenutak i ostat ce mi duboko u srcu, jer nikad ne cu znati kad cemi trebati nada za necim boljim.

Sve u svemu, cijeli je dan bio jedna velika komedija.. koliko me nervoza prala dok sam razmisljala kako ce mi biti, toliko me smijeh prao cijelo vrijeme tamo i evo jos me drzi dok razmisljam o svemu sto sam prozivjela.. nije ovo ovdje ni polovica svega, ali iovako je drugacko.. btw. za sve koje zanima, fotic nisam nosila jer ga nemam heh..

Nekad mi se cini da sam prozivjela 100 godina obzirom na to kako mi je zivot pun; nekad mi se cini da je to tek pocetak

Europa je u XX st. oko 10 godina prozivjela u ratu, a Hrvatska i nesto vise.

Dragi mihaele, kasno sam se ukljucila, ali dovoljno da me sablazni.Ja sam shvatila da Kristijan i Jura nju ne bi napadali da ona svakodnevno - bas svakodnevno - ne poteze teme Katolicke crkve.Nisam primijetila da oni vrijedjaju Jehovine Svjedoke, zidovske vjernike, muslimanske i sl. Sta je ona prozivjela to je, nazalost, njezina muka kao sto je i ono sto sam ja prozivjela moja muka.

Da imas ista ljudsko u sebi, sakrila bi se u kakvu spilju i tamo prozivjela ostatak svog uzaludnog zivota.

Glede tog Kaporovog komentara, mutno se sjecam neke analize iz ratnih vremena gdje je neki hrvatski intelektualac (navodnike si stavite sami) objasnjavao velikosrpsku agresiju i razaranje Vukovara mrznjom prema baroku jer ga Srbija, buduci tada pod Otomanima, nikad nije prozivjela, te je stoga gonjena zaviscu.

svim tim ljudima koji mogu ovako nesto napraviti bilo zivotinji, bilo drugim ljudima, zelim da umru u jos gorim mukama nego sto su ih ta sirota bica prozivjela. gamad prokleta

Jedino sto znam je to da znam sto sam prozivjela i stojim iza toga glavom, bradom, zubima i zglobovima:) jos jedna stvar koje sam se sjetila (sto ne znaci da ju i preporucam, ali mozda pomogne u razjasnjavanju misterija zvanog kriza od subutexa) - u onom ludilu prvih mjeseci kada sam tragala za bilo cim sto bi mi moglo pomoci naletila sam na masu beladone i ja sam to lagano, jako lagano zobala i mazala njome pulsne tocke nekoliko dana; donekle je pomoglo.

Ona se sjeca svega sto je citala, dozivjela, prozivjela....

Ovaj misijski Veliki Tjedan, doista s punim pravom nosi taj naziv... Jer sve sto sam u njemu dozivjela, i prozivjela, planirano i neplanirano, doista je bilo - velicanstveno...

Slicne stvari je nazalost prozivjela i moja mama...

Toliko sjecanja, toliko toga sam prozivjela u toj skoli.imala sam i onu pravu srednjoskolsku ljubav...

Ja sam u svoje 24 godine dovoljno videla, prozivjela, naucila... ne da smatram da sam najpametnija, vec da ZNAM da je najbitnije slusati sopstvene instinkte.

ovo vam je naslov reportaze u elleu od osmog mjeseca. govori o curi imenom Edie Sedgwick. iskreno prvi put cujem za nju no vise zbog toga jer sam jedna od mladje generacije ne jer ne pratim showbiz. citala sam njenu pricu i polako sve vise i vise razmisljala o zivotu. cura je dosta propatila no razmislimo malo: imala je sve moguce sto je htjela. bila je razmazena i drukcija no nije me to nagnalo na razmisljanje. vec cinjenica da je umrla s 29 god. dok sam citala o njenom zivotu imala sam dojam da je cura umrla s 40 ne s 29. zivot joj je bio nemoguce uzbudljiv, porocan no ipak zanimljiv. nije marila za tim sto ce sutra jesti, hoce li uspjeti zavrsiti fakultet hoce li imati pristojnog muza i djecu.... jednostavno sve sto mi smatramo prioritetima njoj su bili sprdancija njoj je bilo vazno da se ludo provodi i zabavlja. mozda ona nije bila ni sretna ni zadovoljna no ja to nisam primijetila. jednostavno nekako su mi se ' ' prosilrili vidici ' '. razmisljala sam i nikako se nisam mogla dosjetiti odgovora.... kako je uspjela zivjeti bez srama i straha od tudjih komentara, tudjih zlih jezika, kako je mogla sama sebe staviti u srediste svijeta i svoje zadovoljstvo staviti kao prioritet? kako je mogla zivjeti bez zakona, bez imalo srama... i onda sama sebe pitam zelim li ja nesto tako? nesto za cime ce drugi zidjeti no ipak osudjivati? neki ce reci unistila si je zivot. je li? ili ga je samo prozivjela? nista ne znam.... skroz sam zbunjena.... ne znam sto znaci zivjeti zivot na opci nacin... znaci udati se, roditi djecu i raditi? mogu li svi ljudi tako naci srecu? ne. neke to doista ispunja no ima drugih kojima je to teret, neuzbudljivo. a kako cu ja saznati? ne zelim imati neki propali brak, djecu s rastavljenim roditeljima... mozda sam perfekcionista i ne zelim imati nijednu pogresku ni uciti na svojim greskama.... ali znam samo jedno. cura je bila SVOJA. radila je sto je veseli. iako je umrla mlada ona je bila spremna na to. i iako nam se cini da je netko lud jer se kosi sa opcim normama razmislimo. mozda on osudjuje nas sto se povodimo za vecinom....?

a zasto se ne mozes zaljubiti? bojis se da cura ne otkrije tvoje probleme, da ce se uplasiti jer si ti jedini covjek sa problemima u zivotu ili mislis da cura nije prozivjela tolko toga koliko si ti? mi smo pesimisti...

vele da je ovo jedan od jacih koji je pogodio zagreb. bas ruzan filing. copio me strah dal ce doci i drugi udar. sjecam se jednog unazad do 7 godina i jednog od prije 15 - tak. ah, svasta sam prozivjela: zubo:

cold ja umirem. nos mi je hladan. uvijek se covjeku pocinje prvo nos hladiti ako mu prijeti smrt. a kaj je najgore, osim kaj mi je nos hladan, hladne su mi i ruke i noge tj stopala znaci cijela sam hladna. to ne sluti na dobro:) bas me zanima kakav je feeling kod umiranja.... ludo me to zanima bilo bi fora da umrem, pa da se vratim, ali da se sjecam svega:) ali to jos nema svrhe. mozda bi bilo ruzno. kak bi onda prozivjela ostatak zivota ako bi znala da me na kraju ceka ruzan kraj. bolje onda ne znati. onda bi stalno bila u strahu od smrti. pf. bzvz. i kod ostalih stvari-ono kaj ne znas, ne moze te povrijediti. jos uvijek sam tolko luda da kaj se tice nekih neodgovorenih pitanja radije zelim zivjeti u neznanju.... svjesno biram biti budala. i bez odgovora. pustam i zivim dalje. makar nema tako strasnih odgovora ali whatever. ono pitanje-glup i sretan ili pametan i nesretan? moj odgovor bi bio da onaj koji je stvarno pametan ne bi bio nesretan nego bas suprotno - sretan. ali ja sam jos uvijek sretna budala:) hi hi imam plan jednom biti sretna pametnjakovicka:) - 00:24 - Komentari (16) - Isprintaj -

A vidish da je curka koja je prozivjela tamo svoje djetinjstvo savrsheno sretna...... i nema nikakve posljedica osim shto che najvjerovatnije svoje dijete isto tako poslati tamo..... pa neka se tako savrsheno odgajaju: D

Drazi mi je moj Umag iako kako se sada osjecam nije mi do toga da zivim ovdje jer me srce jos previse boli kada vidim sva ova mjesta koja mi toliko znace zbog svega sto sam prozivjela tu.

Sve ono sto sam prije prozivjela...

Prozivjela sam iskustvo bliske smrti (liječnici su to nazvali klinička smrt).

potpuno tocno leddevet. jelenska je tragicno stanje hrvatskog drustva stavio u koleraciju sa tragicnom sudbinom braniteljske populacije.. medjutim, ta koleracija nije tako cvrsto kauzalna kao sto bi se dalo iscitati iz njegova posta. rat je drustveni fenomen koji uz svoje tragicne posljedice stvara i neke pozitivne, bar sto se tice samog nacina funkcioniranja ugrozenog drustva i medjusobnih odnosa ljudi u tom drustvu. naime, u ratnim situacijama kad je entitet realno ugrozen, javlja se veca povezanost medju ljudima, pocevsi od (neuobicajenog) veceg stupnja solidarnosti medju njima (medjusobno, gotovo nesebicno pomaganje), pa do toga da su i svi oblici mikrozajednica u ratu daleko cvrsci, nego li u nekim normalnim i mirnim vremenima. npr. rastave brakova su u ratnim situacijama gotovo rijedak fenomen. svi oni koji su prosli ovaj rat (kao civili, ili vojnici) vrlo dobro znaju za taj fenomen " zajednistva ", koji je jedino (u toj fascinirajucoj kolicini) i bio prisutan u tim ratnim okolnostima. kod vojnika na ratistu taj oblik zajednistva i nesebicnog pomaganja je jos i veci nego li u ostalim dijelovima zajednice, koji nisu neposredno ratom ugrozeni, jer o njemu ovisi njihov goli, fizicki opstanak. prestanak rata, kojem se psiha manifestno veseli, stvara i neke druge posljedice kojima se ona sama tesko prilagodjava. nakon dugogodisnjeg, " kolektivnog bivanja ", gotovo preko noci se treba prilagoditi " individualnom bivstvu " (okreniti se sebi) sto je za mnoge, a pogotovo one koji su te godine proveli u ratu, dosta tezak i dugotrajan proces. o samim postraumatskim posljedicama koje prozivljava ljudska psiha dugotrajno izlozena stresu, ovom prilikom i ne treba puno govoriti. ne zato sto su one manje bitne od tih resocijalizacijskih (dabache), vec sto o njima danas vise znamo i govorimo. uz hrvatsku i mnoga druga drustva koja nisu prozivjela ovu sramotnu tranziciju, pljacku i opcenito, veliku drustvenu nepravdu.. imaju taj problem sa resocijalizacijom i postraumatskim posljedicama kod svojih ratnih veterana. sama amerika nakon vjetnamskog rata, a i ovog irackog, uprkos svojim strucnim timovima koji su se bavili resocijalizacijom i psiholoskim terapijama ratnih veterana, biljezi daleko vecu stopu suicida i asocijalnog ponasanja (nasilje, droga, alkohol) u toj populaciji bivsih vojnika, nego li u ostalom prosjeku svoje populacije. hrvatska vlast ne samo da nije formirala strucne timove koji bi se bavili tom resocijalizacijom, vec je ranim umirovljenjem vecine tih branitelja mnoge od njih jednostavno iskljucila iz drustvene zajednice i osudila ih da se sami bave sobom. sa tragicnim posljedicama koje imamo danas. dugo nepriznavanje ptsp-a i ceste zloupotrebe tog sindroma dovele su do jos gorih posljedica. na kraju, status branitelja u hrvatskoj je sramotno i neselektivno napravljen tako da ga danas imaju i oni koji su samo par dana proveli u zagrebackoj vojarni na crnomercu, kuhajuci sebi kavu dok im netko ne sredi demobilizaciju, kao i oni koji su par godina proveli na bojistu? trpajuci sve nas u isti kos, nekima je omogucila da iz tog svog statusa profitiraju (i to uglavnom onima koji su rat jedino na tv-u gledali), dok je one druge (sa bojista) ostavila da se u svojoj praznini sami nose sa sobom i svojim stvarnim traumama jelenska, tragicno stanje hrvatskog drustva na isti tragicni nacin prozivljava moj otac koji je cijeli zivotni vijek posteno radio da bi danas bio osudjen na moju pomoc, jer od svoje umirovljenicke crkavice ni ne moze zivjeti, kao i svako onaj tko je sa idealima ulazio u ovaj rat. tragicno ga i dozivljava i svaki onaj koji danas (160 njih) ostane bez posla, a mora odhraniti obitelj i platititi ratu za stan. dozivljava ga tragicno i vecina nas, zar ne netko se i ubije zbog toga, kao onaj nesretnik iz podravke koji je uzeo pola kilograma vegete i dobio otkaz od iste one bagre koja je napravila samo " poslovnu nepravilnost " kraduci 260 milijuna kuna iz te iste podravke. mozda se zbog toga ubije i poneki branitelj, ali razlozi za veci suicid u toj populaciji su ipak neki drugi.

Vec je Ministrica Holy to isto prozivjela.

Dakle, @ yohana je to sve ZIVJELA I PROZIVJELA I BORI SE ZA ISTINU i PRAVDU

isto tako, ti si prozivjela sto si prozivjela (sto god to bilo), od zlocinaca srpske nacionalnosti, a ne od Srba kao opceg pojma (to ne znaci da ti je kriv samo konkretan zlocinac, krivi su i oni koji su tu politiku podrzavali makar i tiho, ali ni to nisu svi Srbi, daleko od toga). sta da nije bilo rata pa su te, ne daj Boze, silovala tri pijana Hrvata (ili ako hoces: Bosanca katolicke vjeroispovijesti)? ili sto je sa zenama koje u kuci imaju muzeve Hrvate koji ih premlacuju?

Prozivjela sam jedno bas traumaticno iskustvo sa svojom doktoricom u vezi progesterona i cinjenice da sam postupila izvan onoga sto mi je bilo propisano.

Vecina djece u udomiteljstvo stize iz razorenih obitelji i traumatizirana onim sto su vidjela i prozivjela cesto izlozena i nasilju ili cak i seksualnom zlostavljanju.

Eh, pa Poppi, da ti kazem da sam u tim istim godinama tako nesto dozivjela ali eto neupotreba kondoma (kojeg ti savjetujem naravno) njega je vezala da bude samo moj (zenske spletke rekli bi, ali meni se ipak slucajno desilo). nije ti ovo nikakav savjet nego samo moj komentar koji uvjek vezem sa onim sto sam prozivjela, a to je utvari skup od milion pehova al sam ipak sa onim kojeg volim pozz.svima. (Policajka 10.10.2007., 14:54:04)

No kako god okrenes premalo je ovih 350 000 za ono sto je prozivjela, cak i bez PTSP-a.