Riječ je o impozantnoj knjizi od gotovo 600 stranica, u kojoj je opisala uzbudljive sudbine najvažnijih članova svoje obitelji majčine, Šilović-Gavella, i očeve, Ivanišević, od svog pradjeda bana Josipa Šilovića i djeda dr. Srećka Šilovića, ambasadora i velikog meštra lože Maksimilijana Vrhovvca, pa do svog oca, pjesnika i slikara Drage Ivaniševića, majke Ines Šilović, osnivačice folklornog ansambla Lado, i njezine tete Nane Šilović, supruge Otokara Keršovanija, koju je Staljin dao likvidirati.

Poslije je prikazivana u prijevodima Milana Begovića i Drage Ivaniševića, a Komedija 1972. godine na repertoar postavlja i komičnu operu Mirandolina za koju je glazbu skladao Bohuslav Martinu.

Između su umetnuti još jedan blok (ić) pjesama Drage Ivaniševića pod doista neobičnim naslovom tuk na luk pa na utuk iliti A3 2, izvješće Vinka Antića o pripremi predstave, pa pohvalama i čestitkama Viktoru Caru Eminu prigodom praizvedbe njegove drame Zimsko sunce u zagrebačkome Hrvatskom zemaljskom kazalištu (kako se tada zvalo HNK) 10. prosinca 1902, putopisna proza Mladena Kljenka, a na posljednjoj stranici nalazi se autorizirani prijevod Giacoma Scottija na talijanski pjesničkog teksta za kratki film iz 1955. Crne vode Dragutina Tadijanovića, pod naslovom Acque nere.

Zbirku sabranih stihova Drage Ivaniševića uredio je Tonko Maroević, a ovih dana objavila Matica hrvatska.

Uz album ide i knjižica s tekstovima pjesama Marka Marulića, Drage Ivaniševića, Jakše Fiamenga i dr., a cjelokupni umjetnički dojam zaokružuju fotografije Ivice Batinića.

Poslije blagoslova himnom Lijepa naša odana je počast Domovini, a zatim je povorka krenula prema velikom 8 - tonskom kamenu na kojem je dvojezično uklesana pjesma Drage Ivaniševića Hrvatska.

Taj ogled dijeli i četvrtu stranicu s tri kratke pjesme Drage Ivaniševića, naslovljene Biografije.

Imao sam to zadovoljstvo i sreću da sam ih svih dobro poznavao, od Jure Kaštelana, Drage Ivaniševića, Bepa Pupačića do Anđelka Novakovića

Otac Drage Ivaniševića držao je u Trstu krčmu Bosna, a poslije toga krčmu Africa.

Pjesnici, poput Drage Ivaniševića, posreduju mišljenje kako je jezik domovina koja je uvijek s pojedincem, ali koja se pritom ne suprotstavlja drugima.

Dakle, nitko ne može dokinuti i falsificirati sudbinu pisca, nitko ne može spriječiti dobro i zlo u književnoj sudbini, jer piščeva jedina sudbina njegov je tekst, a to se može vidjeti na svakoj stranici ove knjige koja inaugurira vrlo različite biografije (imena) dramskih pisaca kako u dramaturškim analizama tekstova Drage Ivaniševića ili Miroslava Feldmana, reinterpretacijama politički poželjnog dramskog repertoara, točnije ideološki upregnutih klasičnih djela od Molierovih Tartuffea i Škrtca preko Schillerovih drama do onih Ibsena, Čehova, Gogolja i Gorkog, ali se to vidi i u prešućenim tekstovima Kralja Gordogana i Areteja, koji nisu spomenuti u ovoj knjizi.

Lebić je našao mjesta i u pjesmi Drage Ivaniševića: Svi šijuni, fortunali,/svi lebići... ne bi mogli mene zdići,/jer san, bidna, ka sovura,/ča je svaki nogon tura (Nesriknja divojka, zbirka Jubav).

Antologijsku pjesmu Drage Ivaniševića, Hrvatska, također antologijsku pjesmu Jure Kaštelana, Svijetliš u tami, i vrlo dojmljivu pjesmu koju je napisao prof. Martin Vlašić u čast don Petru Car.

Opisao je, vrlo sugestivno, sobu Drage Ivaniševića, koju sam i ja poznavao, pa mogu posvjedočiti da je svaki detalj iz Vlatkova opisa točan, opisao je i sobu Milivoja Slavičeka, u kojoj sam i ja jedanput bio, ali je nisam tako precizno percipirao kao on, a i radni prostor Vladana Desnice, i svaki taj i svi drugi primjeri doveli su ga do respektabilnih zaključaka.

Po 16. put ovdje podno Mosora, između Cetine i Žrnovnice prisjećamo se brojnih pjesnika: Josipa Pupačića, Jure Kaštelana, Nikole Miličevića, Anđelka Novakovića, Drage Ivaniševića, Branka Klarića

Te godine drugu nagradu osvojio je maestro Duško Tambača s pjesmom " Ka ' smo digli crjenu kapu na sikiru " na tekst Drage Ivaniševića, dok je treću nagradu dobio Zdenko Runjić s pjesmom " Serenada u zoru " na tekst Tomislava Zuppe.

On je samo najsigurniji, najsretniji, najviše svoj na pragu svoga doma; u tom smislu ovdje asociram pjesmu " Hrvatska " Drage Ivaniševića.

1. Soba-roba-osoba: Esej o povezanosti izgleda i karaktera u književnosti i životu, Vlatko Pavletić (Naklada Pavičić) Pavletićev esej na primjeru hrvatskih pisaca koje je dobro poznavao Drage Ivaniševića, Milivoja Slavičeka, Vladana Desnice i drugih govori o povezanosti osobe i njezina karaktera, sa sobom (stanom, ambijentom) u kojoj živi i s robom (odjećom) koju nosi. 2. Magnissimum crimen Pola vijeka revizionizma u Hrvata, Salamon Jazbec (Margelov institut) Najveći dio knjige posvećen je spornom muzejskom postavu u Jasenovcu, no Jazbec dokumentira i kako se Jasenovac tretira u hrvatskom društvu - sakupio je gotovo sve relevantne medijske istupe i izjave u posljednjih desetak godina vezane uz Jasenovac, fašizam i antifašizam. 3. Baltazar autobiografija, Slawomir Mro ek (AGM) Baltazar je knjiga koja je pisca izliječila od nesposobnosti da piše, potresno svjedočanstvo o borbi za svaku rečenicu, znak solidarnosti s ljudima pogođenim afazijom, dokaz koliko je krhko ja, pobjeda riječi nad šutnjom.

Na lokalnoj splitskoj televiziji voditelj, koji vjeruje da šok može izazvati zanimljivost, uredničkim je razgovorom s režiserkom Danom Budisavljević uveo u film o prostitutki Lidiji Šunjergi iz prigradskog dijela Splita koja je godinama radila u amsterdamskom izlogu. (Kako se ne sjetiti antologijske pjesme Drage Ivaniševića o ženama u tom istom izlogu prije niza godina.) Prikazan je ambijent u kojemu se kretala, njezini prijatelji s kojima se družila (očito je redateljica s potpisom Nenada Puhovskoga i »Factuma« imala i previše sredstava za film) u Amsterdamu i sada u Kaštelima.

Nastavak programa Ljetnih priredbi donio je druženje krčke publike s dvoje vrsnih zagrebačkih glumaca, Vedranom Mlikotom i Sinišom Ružićem koji su pred malobrojnim, ali pomnim, auditorijem srčano interpretirali pjesme proslavljenih domaćih i inozemnih autora poput Tina Ujevića, Antuna Gustava Matoša, Sergeja Jesenjina, Dobriše Cesarića, Jirija Šotole, Drage Ivaniševića, Pabla Nerude, Jacquesa Brela, Edgara Allana Poea i ponajviše Arsena Dedića.

Učenica naše škole Monika Jurjević je izrecitirala pjesmu od Drage Ivaniševića, Hrvatska.

U sklopu izložbe predstavljena je i odabrana hrvatska uskrsna lirika Dragutina Domjanića, Drage Ivaniševića, Josipa Velebita te niza drugih pjesnika koji su o Uskrsu napisali brojne stihove.

Ivan Trojan pozabavio se ekspozicijama u dramskim djelima Srđana Tucića, usredotočivši se ponajviše na autorove drame Povratak i Golgota, Viktorija Franić Tomić prvom hrvatskom Antigonom, odnosno dramom Ljubav u koroti Drage Ivaniševića, a Martina Petranović počecima hrvatske kostimografije.

U listopadu 2010. dalmatinski zadrugari posljednji put su mahnuli predsjedniku Zadružnog saveza Dalmacije (jedne od zadnjih institucija koje u svom imenu nose dalmatinski spomen) Jošku Niskoti, istinskom gospodinu s dušom težaka, a Dalmovnica ga ispratila versima Drage Ivaniševića o didu koji se od ditinstva vas zemji naminija.

Okolica Splita od rijeke Žrnovnice do Cetine zvana Poljička Republika živi za poeziju, dala je lijepu nakupinu pjesnika, od Drage Ivaniševića do Jure Kaštelana i baš je briga.

Sve redom izvrsni hrvatski filmski i kazališni glumci čija popularnost godinama ne jenjava pjevat će evergreene i jazz standarde velikana Franka Sinatre, Billi Holiday, Arethe Franklin, Doris Day, Louisa Armstronga, Louisa Prime i Glenna Millera te kazivati poeziju Drage Ivaniševića, Arsena Dedića, Tina Ujevića, Charlesa Baudelairea, Dobriše Cesarića, Enesa Kiševića, Edgera Allena Poa.

Takva brana posta rodnu ognjištu i junakinja Mila Gojsalić, koja u ruhu svečanu smrću praćena, s vatrom u srcu i u rukama dođe do turskog tabara i u plamu baruta knjigu sebi vječnu i Poljicima zapisa. (stihovi Drage Ivaniševića).

Studijski posjeti Parizu 30 ih, kao i tada još uvijek prisutni glasnici avangardnih tendencija i njezinih autohthonih izdanaka na bivšem jugoslavenskom prostoru - poput Josipa Seissela, Drage Ivaniševića i Radovana Ivšića, s kojima usko surađuje - potaknut će ga na ispitivanje izvanestetskih dadaističkih i nadrealističkih tehnika i postupaka, od kolaža, frotaža, fotomontaža, sve do dekalkomanija i dimnica tj. očađenih papira te do ciklusa Vrpce ' automatskih ' crteža, svojevrsnih ' preslika podsvjesti ' koje stvara uz glabenu podlogu Mozarta i Beethovena.

Knjiga započinje reminiscencijama na sobe hrvatskih pisaca koje je autor dobro poznavao, Drage Ivaniševića, Milivoja Slavičeka, Vladana Desnice i drugih, a završava morbidnom pričom o sobi-kapelici koju je svom sinu Emilu, autorovu prijatelju, nakon što je naglo umro, uredila neutješna majka.

Pada mi na pamet jedna pjesma Drage Ivaniševića koja otprilike glasi ovako: " I kud god krenem samo mi je Hrvatska, ja kao Hrvat brat sam svih ljudi ".