Nečajev je bariton svjetlijeg glasa, punijeg zvuka i prodornih visina s dubljim tonovima koji često ostaju prazni i oduzimaju mogućnost da se lik doživi s više dramatske snage.

Kao dječak nisam bio ni nalik Leoneu, niti je u meni bilo tih Basilides - Daniellijevskim navještaja jedne kasnije dekadanse i mogućeg kraha ante diem, a u komoditetu svih tih rasprava o slikanju, grmljavini, nekom nécessaireu i Singerici, te prilici da se demantira jedan infamni Revolverblatt, vidite nikome nije palo na pamet da bi Glembayevi, koji su Falschspieler und Mörder, mogli i pomisliti da ta venetska genetika zaziva propast jedne više hijerarhije, onih koji su zaista aristoi, razumijete što mislim...; dapače, sve su to, moj amice, Barboczy legende, ta nagađanja da bih ja kroz neku lirski nepreciznu, snježnu i nježnu predbožićnu noć hrlio prama Stubici, Luci ili Ljubici - vi znate da naša najveća građanska drama počinje čuvenim stavkom: " Formfehler je učinjen ", pa kako bih ja onda poslije svog lirskog, wildeovskog simbolizma u tim mojim stvarima na sceni počeo da radim s gorućim vlakovima, s masama mrtvaca, vješala, sablasti i dinamike svake vrsti: ta tonule bi čitave lađe, rušile bi se crkve i katedrale, stvari bi se odvijale na oklopnjačama od trideset hiljada tona, pucale bi čitave regimente i umiralo se u masama... svi oni simbolični dance-i macabre-i, bezbrojna umorstva, samoubojstva, priviđenja, sva ona jurnjava pokojnika, mrtvaca, gorućih anđela i bogova... sve je to samo traženje takozvane dramatske radnje u sasvim krivom smjeru: u kvantitativnom.

Napetost pojedine scene ne ovisi od izvanje dinamike događaja, nego obratno: snaga dramatske radnje je ibsenski konkretna, kvalitativna a sastoji se od psihološke objektivacije pojedinih subjekata, koji na sceni doživljavaju sebe i svoju sudbinu...

Otkriva se zamalo potpun tematski repertoar Nove objektivnosti, ali i postulati Marinettijeva manifesta, muški i ženski aktovi u nadrealnom osvjetljenju na način Dalijevih fotografija, stupovi dalekovoda iz žablje iskošene perspektive, govor dijelova tijela, dramatske sjene.

Tu se orkestar ponovno skupio u skladni odmjereni ton te izvrsno podupirao melizmatske kolorature i dramatske recitative dvoje mladih solista - zaokruženo koncentrirani baritonom Alena Ruška i svijetlim gipkim sopranom Tamare Felbinger.

Upravo suprotno, to je regularni dio krškog ozemlja, koga inače karakteriziraju dramatske razlike i neopisivi vizualni kontrasti.

U namjeri da se što prije u kinodistribuciju pusti novi filmski nastavak, zabrzalo se i krenulo možda ipak za ovu franšizu u prekratkom vremenskom razmaku u štancanje novih Bondova, bez nasušno potrebne dodatne dramatske razrade tih novih filmova.

Upravo ta činjenica da se sveopća krađa glazbenih i tekstovnih materijala uopće i mogla zbivati sama je po sebi znakovita za degradaciju opernog žanra: podrazumijevalo je to da su arije konvencionalne, da se trgovalo i zarađivalo na onome što su te arije gubile od svoje glazbene i dramatske specifičnosti.

Odnos dramatske i lirske teme vrlo brzo poprima značenje suprotnosti koje se privlače.

Tako je u lirskoj temi, koju donose gudači, moguće prepoznati širinu i dostojanstvo dramatske teme, koju izvode limeni puhači.

Oblikovao je potpunu i uvjerljivu kreaciju pravednoga dužda sigurnim scenskim nastupom i glasom u službi meke melodioznosti u dubljim lagama, kojem je povremeno nedostajalo dramatske snage u gornjem registru.

On spaja različite materijale u vrlo dramatske kompozicije, koje bi se mogle svesti na dihotomiju struktura (anorganska forma) senzibilnost (organska forma), dva aspekta koja su u dijalektičnom uzajamnom djelovanju.

I stoga je tek blago prigovorio kad je primio libretistov detaljan sinopsis Luise Miller. 34 Uglavnom je pokušao (kao i uvijek) ponovno dobiti dramatske elemente koji su postojali u izvornoj drami te su se u redukciji izgubili.

Prve dramatske role (često je glumio u Shakespeareovim dramama) gotovo su ga koštale karijere, jer je na početku imao užasnu tremu, nije se mogao koncentrirati a glas mu je stalno podrhtavao.

Ona predstavljaju značajne i zanimljive dramatske izazove, no u njima nema raznolikosti.

Ali zato je za izvrsnu glazbenu realizaciju zaslužan maestro Nikša Bareza, čija je izvedba unatoč malim nepreciznostima, koje se s vremenom mogu ispraviti, bila u cjelini na visini Verdijeve dramatske snage, izražajnosti i ljepote.

Upravo u tom operetnom viđenju Offenbachove opere leži opasnost simplifikacije i otupljivanja gotovo bolno oštrih i tjeskobnih bridova glazbeno-dramatske tvorevine triju Hoffmannovih priča s okvirom prologa i epiloga.

On nedvojbeno odgovara primarnom zahtjevu pri angažiranju solista u Metu, mogućnosti da voluminoznošću glasa ispuni golemi prostor kazališta, a ne nedostaje mu ni dramatske sugestivnosti.

Dok je u susretima sa sestrom i majkom Elektra Gabriele Schnaut u širokom rasponu dramatske izražajnosti, njezin susret s Orestom odnosno stvarnost tog nestvarnog i neočekivanog susreta nenadano je ženstveno preobražava.

Nakon završetka Hrvatske dramatske škole odmah je angažiran i u nepune je četiri godine odigrao niz najrazličitijih uloga, pokazavši i zanimanje za režiju.

Dmitrij Kitajenko i Zagrebačka filharmonija ostvarili su muziciranje koje je oduševilo predajom nesumnjivo jednog od najbitnijih Šostakovičevih simfonijskih opusa (formalno posvećenog 20. obljetnici Oktobarske revolucije, a stvarno, osobnog autorova umjetničkog, stvaralačkog creda, spoja rezignacije i nade, žalosti i humora, lirskih titraja i dramatske raspojasanosti).

Selem je vrlo jasno postavio likove i njihove međusobne odnose, rješavao dramatske situacije i sigurno vodio krivudavim putem između stvarnosti i zbilje.

Riječ je o iznimno konvencionalnom i razvučenom štivu, priči bez stilskih začina i bez dramatske koherencije.

Nakon toga je dr. sc. Józef Niewiadomski, profesor dogmatike iz Innsbrucka, održao predavanje s naslovom Žrtva i predanje u tumačenju insbruške dramatske teologije.

Gostujući bariton svjetske reputacije Igor Morosov oblikovao je potpunu i uvjerljivu kreaciju pravednoga dužda sigurnim scenskim nastupom i glasom u službi meke melodioznosti u dubljim lagama, kojem je povremeno nedostajalo dramatske snage u gornjem registru

Hatze ima više topline, on je veći lirik no dramatik, dok naprotiv Bersa traži dramatske efekte, a ima manje lirike.

S Normom je Bellini dostignuo vrhunac svoga razvoja i stvorio djelo velike lirske i dramatske ljepote.

Nekadašnji polaznik Hrvatske dramatske škole, nakon višegodišnjeg boravka u češkim i njemačkim kazalištima, gdje je dobro upoznao rad Maxa Reinhardta i Carla Hagemanna, vratio se u Zagreb te režijom ⠀ Koriolana⠀ 1909. godine ponajviše pridonio uvođenju modernističke stilizacije na našu pozornicu. 5 Zora Vuksan⠀ Barlović u svome pismu Treščecu iznosi redateljsku misao o tome kako bi postavila uz pomoć Ive Raića Schillerove Djevice Orleanske u perivoju Maksimir.

Seidlmeieru se ne mogu poreći interpretacijske težnje u želji da oslika sumorni karakter (pogotovo u talijanskoj, milanskoj verziji opere u četiri čina), ukaže na razvojne motivske procese u partituri te podcrta dramatske akcente, no u potonjemu je katkada i pretjerivao, ostavljajući groteskni dojam.

Uhvaćen trenutak ugođaja s rafiniranim sjenama lirskoga u kolopletu dramatske radnje točka je sudaranja svih vokalnih prijelomnica, što izvedbu Dunje Vejzović uvijek iznova čini zanimljivom i gotovo izazovno posebnom