Dok nije došlo do dramatskog obrata.

Budite se odmorni i nasmijani (ovo nasmijani samo radi dramatskog efekta, ne budim se nasmijana ni kad znam da je taj dan placa), spremni za nove radne podvige (pogotovo oni koji ne rade) i volite cijeli belosvetski svijet, ukljucujuci i bivseg muza koji kaze da auto u svari nije vase i da je samo prometna na vase ime. (Uvijek mu mozete rec ' da ni djeca zapravo nisu njegova vec da samo nose njegovo prezime.) Dakle, budim se sretna i zadovoljna, kako i ne bi, king size krevet je cijeli samo moj, protezem se mazno iako me nema ko vidjet i pozelit, al ' to vec nije tema.

Tako se super-efikasna Bianca odjednom našla u samoj žiži hrvatskih događanja, pod zasljepjujućim reflektorima domaće i svjetske javnosti, baš kao neki novi spasitelj - superstar odnosno klasični deus ex machina (tj. spasonosni izlaz iz naoko bezizlaznog dramatskog zapleta).

Redatelj ga je pisao upravo za Billa Murrayja komičara koji je (baš poput Robina Williamsa) nakon početaka u blockbuster komedijama (Istjerivači duhova, Beskrajan dan) vlastiti izraz pronašao upravo u low key neovisnim projektima, s tankom granicom između humora i dramatskog, smiješnog i tragičnog; njegova gotovo basterkitonovska kvaliteta lakonske izvanjske nepokretnosti s tek minimalnim naznakama bujanja nutarnjih previranja (boli, kajanja, čežnje, možda čak i tupe ravnodušnosti), odnosno sposobnost da s tako malo kaže toliko mnogo, upravo je čudesna.

Oko kamere polako prolazi prostorima i kao da je lišeno bilo kojeg dramatskog momenta.

Prostor je tako poprište određenog dramatskog zbivanja, povijesnog događaja ili prikaz životnog ambijenta, a kroz pojavu distance između izgrađenog okoliša i naracije vezane za ljudski subjekt, arhitektonski ili urbani prostor postaje predmetom autonomnog vizualnog eksperimenta.

Danas se teži k napuštanju kako proučavanja likova kao neovisnih osoba tako i pretpostavke da se moralna razmatranja mogu odijeliti od njihova dramatskog i estetskog konteksta. Ä esto je izrečeno kako Shakespeareovi likovi nisu u potpunosti ni dobri ni zli, nego da bivaju nezaboravni upravo zbog svoje nesavršene i nedosljedne naravi.

Odnos poslodavac - zaposlenik je takvog dramatskog naboja, da bi i Sofoklo imao o èemu pisat...

Kada biste dodali malo dramatskog osjećaja za uzbuđenje, kad biste dopustili da zavlada puka virtuoznost i dodali malo slavujskog narcizma, našli biste se na stazi užitka prema Marcellovom negramatičkom Kazalištu po modi, s njegovim primadonama što se dure i castratima što se kočopere, a kojima su još više zagorčavali život nesposobni ljudi zaduženi za ukrase i nekomunikativni kazališni pjesnici.

Da je saborski zastupnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin zapravo prikriveni Benito Mussolini koji potajno priželjkuje obnovu slavnoga rimskog carstva - premda je s istim čovjekom u Saboru dva zadnja desetljeća proveo nerazdvojan kao sijamski blizanac - Kajin je uočio, kakva li dramatskog obrata, odmah nakon što je na nesretnog Radina pogledao očima suprotnog političkog tabora.

Upravo ce sin Stjepana Bathoryja, Petar, biti jedan od stupova dramatskog zapleta u drugom dijelu romana.

Prva izvedena skladba bila je Preludij i fuga u C-duru, a nakon žestokog dramatskog preludija i svečane i pompozne fuge koncert je nastavljen Malom fugom u g-molu BWV 578. Ovo djelo Bach je izvorno namijenio orguljama, a na koncertu je odsvirana među gitaristima omiljena atraktivna obrada za kvartet gitara.

Art je žanrovski teško odredljiva drama koja fluktuira između dramatskog, tragičnog i komičnog s jedne, te psihološke, socijalne i refleksivne drame s druge, između ozbiljnosti, duhovitosti, dubine i parodije s neke treće ili četvrte strane.

Razumljivost u Halevijevu razlaganju opsežne, ingeniozno romantičke misli u Brahmsovu Kvintetu za klarinet i gudački kvartet, op. 115 bila je pokretač nosive ekspresije i tonskog intenziteta u toj izvedbi, a visokom sabranošću rijetko dubokog osjećaja za komorni slog te za snagu Schubertova dramatskog izričaja dojmio se u izvedbi Schubertova remek-djela, Ok teta za klarinet, rog, fagot, gudački kvartet i kontrabas, D 803.

Takav je slučaj Szerelemtol sujtva (Žrtva ljubavi), Mađara Tamasa Sasa, tragična priča o nemogućoj vezi između kćeri i očuha, zapravo, sat i pol prilično repetitivnog dramatskog programa.

Predstava Kavalira s ružom u svakom slučaju funkcionira i danas, interpreti se u njoj glumački dobro snalaze (precizno izvršavajući naputke obnovitelja režije, oslanjajući se istodobno i na vlastite improvizacijske mogućnosti), no bjelodano je da predstava danas ne može ponuditi ništa značajno u interpretaciji kompleksnog glazbeno-dramatskog predloška dua Strauss Hofmannstahl, ploda jedne među najkvalitetnijim skladateljsko-libretističkim suradnjama glazbene povijesti.

Ostvario je repertoar od 67 uloga lirskog i dramatskog žanra i bio uzoran interpretet verističkih opera, a pjevao je i talijanske canzone.

Vizualno impresivan, snažne glumačke izvedbe Pavla Vuisića i dramatskog naboja, Rani snijeg u Münchenu dobar dio kritike, usprkos nekim scenarističko-psihološkim stereotipovima, smatra najboljim Žižićevim ostvarenjem.

Zamjetno je uočljiv i njegov naglašeno romantičan pristup u smislu izražajne interpretacije, pa čak i tada kada nisu u pitanju samo tipično romantičarske skladbe prepune dramatskog naboja i intenziteta.

I u naznaci dramatskog koju ekspresija potiće naglašeno je ozračje lirskog, izraženo brižnošću i ljubavlju žene.

Dosegnuti vrhunac dramatskog uprizorenja, visoka izvedbena i zanatska kvaliteta, smjelo kompozicijsko rješenje, ikonografska dosljednost tematskog prikaza, simbolika i snažna ekspresivnost - sve to postignuto je na toj monumentalnoj zidnoj slici koja s punim legitimitetom potpisuje trostruko autorstvo, kako je i signirano na zidnoj slici dolje lijevo (K.

Mimi Valentine Fijačko usredotočena je više na vokalnu izvedbu, u kojoj se iskazala kao pouzdana i strastvena tumačiteljica potresne mlade švelje, mekih piana i fina dramatskog luka (koji ne treba razvijati u trenucima umora).

U toj briljantnoj partituri folklorne tematike i snažnog dramatskog naboja svi sudionici izvedbe i klarinetist i gudači imaju svoje kraće ili duže solističke nastupe, što je uz skladnu zajedničku svirku pridonijelo uspješnoj izvedbi i dobrom dojmu u cjelini.

No, taj sukob ne rezultira, kao u Williamsove Blanche, dramatskom bolnošću Tanjina tankoćutna duha i bijegom od daljeg sučeljavanja s bezobzirnim primitivizmom u utješno zaklonište snova, već nečim posve drugim, onim izvan dramatskog.

A tih je drugih faktora bilo, na žalost, dosta, i oni su u vrlo kratkom vremenu razbili krhki oklop neistinite nadmoćnosti, skinuli lažnu masku alpinističkog herojstva, a na površinu izbacili sve nedostatke u pripremi i izvedbi uspona, umanjivši time svu draž opasnosti i uspjeha toga zimskog uspona, dajući mu oznaku dramatskog pothvata, što je u stvari i bio.

Maximilan Schmitt još nema dovoljno zrelosti za naslovnu ulogu koja uz carsko kao javne i čovječno ranjivo kao privatne sfere jednako dobro mora balansirati i između lirskog, koloraturnog, a u pregnantnim trenucima recitativa accompagnata i dramatskog registra.

Broiny se zatekne usred dramatskog raspleta i njezino dječje iskustvo rezultira dugoročnim posljedicama.

Bogata i inventivna instrumentalna sola klavijatura, gitara, bubnjeva u službi su ugođaja, u rasponu od intimnog do dramatskog: tihog, nježnog i toplog, ljubavnog i duhovnog, do krika i odrješitih ritmova i pulsa.

Bio je to koloraturni mezzosopran, raskošan, pastozan, bogat bojama, vibrantan, topao i podatan, ujednačen u velikom opsegu od dvije i pol oktave, kojim je suvereno vladala i s lakoćom mogla izvoditi najteže koloraturne ukrase i izraziti cijelu paletu dinamičkih nijansi od dramatskog fortea do suptilnog lirskog piana.

Naše intuicije što je to osobito u radnji koja je dramska uglavnom su posljedicom osobite teorijske tradicije u tumaèenju dramatskog u drami, ali i njezinim razgovornim, svakodnevno-uporabnim primjenama i razradama.