Pokazalo se da važan, misaono složen i stilski izbrušen dramski predložak, koji tematizira ni manje ni više nego upravo problem identiteta i (glumačkih?) dvojništava, u izvrsnu prijevodu i impozantnom, čistom, simetričnom ambijentu akcentuiranom, kako već Kica znade, povremenim svjetlosnim igrama i projekcijama božanskih glava prijetvornih Zeusa i Merkura kada je izložen recitacijskoj skali na kojoj Ljubo Zečević dobiva minus dva, a Sreten Mokrović i Goran Grgić plus četiri, s povremenim odmorima uz inventivnu, ideji komada uistinu doslušnu komiku Ljubomira Kerekeša, ne pruža više dužni, pokusni odgovor na pitanje upućeno u pjevnom, djevojačkom, drhtavom vapaju sitne i izborane gospođe Irme: Romeo, Romeo, zašto si Romeo?