Naposljetku, ista riječ odgovara i onom drhtaju duše kad se suoči s istinom ljubavi tako jasno izraženoj u njemačkoj uzrečici: " Liebe ist Heimweh " (Ljubav je čežnja za zavičajem, nostalgija).

Niko se ne duri i ne hladi i ne spušta jer na mom izrazu tela, u drhtaju, u uzdahu ne vidi, ne čuje, ne oseća ono što očekuje i želi.

Taj drhtaj je nešto najstrašnije što sam ikad u životu vidio, u tom drhtaju je sadržana sva jednostavna želja da se bude živ, sav užas pred ponorom beskonačnog bola i ništavila.

U tom drhtaju je sadržana neprocjenljiva vrijednost pojedinačnog ljudskog života, a taj drhtaj je kratko trajao - mladić je sljedećeg trenutka ubijen.

Sveta Marijo, ženo od malo riječi, koje nadljudska veličina lebdi u brzo izgovorenu drhtaju jednog " fiat ", moli za nas grešne koji smo, između oporavaka i ponovnih padova, stalno izloženi trovanju riječima.

U Drhtaju Maggie i Sam su pronašli jedno drugo.

Kotrlja svoj jezik i usne preko mojih grudiju, preko stražnje strane moga vrata, mojih nožnih prstiju, mog trbuha, bogatstva između mojih nogu, oh, fina ekstaza usana i prstiju na genitalijama, bilo simultano ili naizmjenično, nikad se neću zasititi te srebrne tečnosti, moje spolovilo pliva u užitiku poput ribe u vodi, oslobođena od sebe i druge, u drhtaju osjeta, ružičasta tjelesna izbočina odvaja vas od svih boja i svih živih bića, i omogućava da vidite samo zvijezde, mliječne putove, goni bestjelesno i bezdušno u valoviti svemir u kojem valovito nebo talasa ne-tijelo.

Osjećamo i misli... neke nove misli... drukčije i još snažnije... kako putuju prema križu... dok oči gledaju gore... dok su koljena na podu... a ruke u drhtaju...

Ima nesto sto povezuje svakoga... nesto sto vlada i upravlja nasom voljom... iznenadi te iza ugla, savlada i zarobi... postajes igracka u njenim rukama... Ta " bolest " radja se u dubini oka, u drhtaju srca, da bi se kasnije poput pijeska rasula tijelom...

Mjestimice zastavši da u drhtaju ostavi trag noktiju na njegovoj koži.

Ljubio sam je u vrat vrlo polako, mokro, užavao sam u svakom njenom drhtaju, vampirski sam ne naslađivao njenim užitkom, spreman zariti zube u nju i prepustiti se svom užitku dok izvlačim život iz nje.

Sve mora disati po zadnjoj modi, po zadnjem drhtaju trenda koji je ugledan na nekom od stranih blogova ili web-stranica.

Otišao bih, Ali tebe u drhtaju imam.

Pripremajući se za pisanje ovoga teksta, sjetio sam se genijalnog, dakako zaboravljenog, Danila Kiša (za odlikaše: www.danilokis.org) i njegove zbirke priča Enciklopedija mrtvih (u knjižnici sam posudio BIGZ-ovo izdanje iz 1987.), u kojoj se nalazi i istoimena priča (s podnaslovom Čitav život), a o kojoj u Post Scriptumu piše: Osoba koja je sanjala ovaj san, i kojoj je priča posvećena, jednog je dana otkrila, ne bez čuđenja bliskog drhtaju, da su njeni najintimniji košmari već materijalizovani u tvrdom kamenu, kao kakav čudovišan spomenik (slijedi podulji navod iz socijalističkog lifestyle časopisa Duga od 19. svibnja 1981. u kojem je riječ upravo o mormonskom Trezoru).

Hladan Zamrznut u ledenom drhtaju usamljenosti Tako daleko od topline tvog mekog dodira Kao daleko sjećanje prizivam Vrijeme koje smo obilježili pogledima Jedini lijek za gorčinu postojanja u besmislu

Iskrene riječi Srcem izgovorene Dušom protkane Nježnost daruju Do srca dopiru U duši ostaju Hvala na toplini Na drhtaju nježnosti Toplom suncu iz hladne zime Svaka riječ Svaki dodir Nosi ljubavi ime Riječi života Čvrste kao stijena Jače od svih bura i nevera

U drhtaju dana nestane strah ako ga jutro donese.. Jutrom smo svi nekako topli, sanjivi, nerazbuđeni.. Staklastim pogledom obuhvaćamo prve slike.. Ponekad je jutro bogato slikama sna, ponekada nigdje nikoga..

osjećam te svakom porom tvoji prsti nježno diraju kao da cvijetom nježnim kliziš mojim tijelom polako šetaš od nosa preko vlažnih usana kliziš vratom izazivaš drhtaj kao lahor grudima prolaziš nestašno zastaneš poljupcima kliziš mojom ženstvenošću pitam se.. zašto te svaki put sve jače i jače osjećam a onda shvatim da i kada nisi tu ti si u meni kada miluješ mene još više probudiš sebe u meni toliko si prisutan u svakoj mojoj pori u svakom mom dahu želji... drhtaju drhtim ljubavi moja na izvoru moje zrelosti na izvoru oko mog pupka ti postojiš sada i zauvijek cvjetna dolina miriše samo za tebe latice se šire da pčela svoj nektar uzme

ali duša i tijelo razdvojeni su, tijelo je tu u zagrljaju u njegovim rukama, a duša izgubljena u prostorijama drugoga, u prostorijama njegovih misli, u drhtaju njegovog tijela, u srcu njegovom i mojem poklonjenom, i nikad vraćenom...

.. mala sam kad u zagrljaj ti se uvučem, sve slojeve tijela i duše tad svučem, pritajenu divljinu izvučem u želji da i tvoju povučem, mala sam kad ti osjetim toplinu tvojih usana blizinu čežnju neizgovorenu u drhtaju ruku prisutnu, toliko čekanu, snivanu....

zaustavljeno vrijeme ispred sveg vremena vreba moje misli sto plove prema jednom sasvim obicnom bicu koje vlada mojim srcem ispunjena radoscu sto dan je na zavrsetku slusam kako otkucava ponoc u mojim staklenim mislima polako prolazi sjena njegovog osmijeha i onaj slatki miris njegovih poljubaca treperim pod dodirima njegova lika sto moja masta stvara sad tu pored mene smijem se oblacim svilu njegovih poljubaca na svoju meku kozu vec toliko naviklu na njegov dodir da samo jedan dah njegovih usana uznemiruje vec i onako uzavrelu strast mog bica prolazim hodnicima sjecanja i uzivam u trenutcima beskrajnih saputanja i slatkih pogleda dva zaljubljena bica stvaram si san za sutrasnji bolji dan i zivim zivim kao i do sad, no bez tuge i boli bez straha i nocnih mori zivim svaki dan kao da sutra bit cu u zagrljaju s njim lakse je tako jer onda ne patim, onda se smijem i veselim drhtaju njegovog zagrljaja slusam tisinu sto ispunjava praznu sobu i gledam kako mrak guta i zadnji sjaj mjeseca pored mog jastuka prepustam se snovima i njegovim dodirima pokrivam se toplinom njegovih uzdaha i okrecem uzdasima strasti da izgubim se i ovu noc u jos jednom ljubavnom zagrljaju tihe kisne noci lebdim na krilima njeznih pahulja ljubavnog mirisa i osjecam tako snazno njegov stisak njegovo toplo tijelo kako tik uz moje sniva jos jednu noc i tako noc za noc dan za dan bez straha, boli i patnje idem dalje s beskrajnom srecom ljubavi kojom je ispunio moj zivot, moj san

Jasno, u prostorima motiva, ali ne i u drhtaju emocija.

U svakom drhtaju, gledalo me ljubavi lice...

Igra i strast, želja i sjedinjenje, ispunili su vrijeme u jednom usponu, u jednom zajedničkom drhtaju kao da njih dvoje i nisu dvoje već jedan trenutak što praskom obasja more.

U stihu mome vjecan je car Tebe... i nebo ce Tvoje Ime zapamtiti.. i sve ono sto mi znacis.. u vječnom drhtaju srca moga ce zivjeti...

pevensiju se ispričavam duboko zbog ovakve nenamjerne pogreške, ali čuj, ruke mi drhtaju, u groznici sam, imaj razumijevanja čovječe.: P

Naposljetku, ista rijec odgovara i onom drhtaju duse kad se suoci s istinom ljubavi tako jasno izrazenom u njemackoj uzrecici: Liebe ist Heimweh (Ljubav je ceznja za zavicajem, nostalgija).

U grču njihova tijela, u nama nerazumljivim zvukovima, u euforiji i u utihama njihova bića, u drhtaju i vapaju, u suzi i osmjehu nakupila se priča koja nas poziva i podučava, koja nas tjera i na tišinu i na iskorak iz naših paralelnih svjetova u kojima lutamo sami i nesretni.

Što se tiče ove odvratne zmijetine: mislim da više uživaš u smrtnom drhtaju zečeva.Voliš gledati patnju.U skladu je sa tvojom ideologijom koju ti i tvoje društvo uporno njegujete.Prilično sam iznenađena u koliko još udruga sudjelujete i kakav vam je promidžbeni materijal.Iznenađena sam brojem tzv. svećenika.Zanima me ako država financira Crkvu, da li Crkva financira vas, da bi držali lojtre opet zna se kome.To je pravi krug nametnika.Što se tiče vaših pohoda liječnicima tamo po Vrapču: Nisi znala da je empatija glavno oružje psihoterapeuta? Time su procjenili da li ste opasni ili niste opasni.Znači da niste opasni.Opasna si samo za zečeve:))))))))))

U očima bilo koje boje, tišina strepi.. Snovi se neki sa željama lome.. U drhtaju tišine, u igrama snova i jave.. U mirisima jutra.. Ljepotom dana.. U obrisima sutona.. U lutanju glasa.. Tražimo ljubav u sjaju oka.. U otkucaju srca.. Dodirujemo blago.. Milujemo nježno i skrivamo se od samih sebe.. Dok se tako skrivamo učahureni naša nas duša otkriva.. Počinje klijati, pupati.. Nabubrena životom obogaćena ne može ostati skrivena.. Otvorene duše.. Moja i tvoja za životom žude..