Bijedniče Osvrćeš se uplašeno U mrak Života svog Primjećuješ Tračak titravog usijanja To svijetlost je Koja pokazuje Tvoje vrijeme sreće Jedva primjetno Tinja i nestaje u daljini Drhturi Dok crni bezdan ga guta

Tamo u mraku, posve sam, drhturi poput lista na vjetru.

(Tamo pri plotu u crveni vuneni rubac zamotana, u poderanim cipelama, sva prokisla na snijegu, tamo drhturi Grilčeva žena i čeka da se svrši taj dugi prijavak i da joj Grilec dade komisx koji je fasovao za frontu.

Elem, odoh ja jutros u školu, malena već od jučer drhturi i plače, bez obzira na uvjeravanja da će sve biti ok, da će i to proći, da mora sada malo pretrpit učinjeno, jer - Bože moj - takav je život... ali ne pomaže.

Još uvijek je u duhu vidio kapljicu znoja kako drhturi na njenom malom nosu i vrlo se dobro sjeća, kako se začudio, kad je u toj minijaturnoj kapljici ugledao odsjaj stabla koje se nalazilo u neposrednoj njihovoj blizini.

Kroz san je osjećao njezin miris u nosnicama, najljepše miriše baš dok spava.Stisne se bliže uz nju, osjećajući savitljivost kičme ispod tanke spavaćice.Pada li još kiša? Cijelu noć je padala, tada ona nemirno spava.Sigurno se iz kreveta neće dizati sve do podneva.Kako voli ta njezina ugađanja kojima podilazi sama sebi.A on će skoro već morati početi gledati na sat.Zatvori ponovno oči i pokuša zamisliti da je tek legao i prespavati tu još koju minutu do buđenja.Ne ide.Izvlači se polagano, šaptajima smirujući njezino mazno meškoljenje.Ne, danas ne smije kasniti.Odijela su unaprijed već složena, ne voli se zamarati sitnicama ujutro.Ima još kave od jučer, promisli na tren i srkne je onakvu hladnu.Bez grimase je ostavi na kuhinjskom stolu.Gotovo poželi uključiti grijanje u autu, upalivši radio zaboravi na to.Starica iz susjedne kuće već je na prozoru.Čitav dan provede brojeći mačke u ulici.Uključi se u gužvu smoga i koraka.Čekanje na semaforu skraćuje bubnjanjem prstima po suvozačkom sjedalu.Tu je sjedila sinoć.Njezina preslatka mala stražnjica zavaljena u njegov skupo plaćeni komfor.Slina mu se skupi u kutevima usana od pomisli na to.Samo direktori imaju rezervirana mjesta za parkiranje.On svoj auto mora ostaviti na šljunku iza zgrade.Taman ispod svog prozora.Za vrijeme radnog vremena može gledati kako mu ptice sraćkaju po staklima.Osim kada osjeti njezin parfem na hodniku.U napadačkom pohodu.Prvo bi ga nazvala da čuje uzbuđenje u glasu, tek onda bi svratila.Ponekad bi ostajala kraće, kao da je u prolazu.Ponekad bi zaključala vrata odmah iza sebe.Bez riječi se uputila k njemu i ljubila ga dok oboje ne bi grcali nad hrpama zgužvanih i vlažnih papira.Zbilja ju voli.Takvu jednostavnu i bez glumatanja.Zvoni mobitel.Njegov ili njezin? Smijući se prekapaju izmiješanu odjeću.Njezin nije.Povuče suknju nadolje i popravi nat na čarapama.Na izlazu mu pošalje poljubac.On joj uzvrati i tek tada se javi na poziv.Taj glas.U početku je mislio da drhturi zato jer je nervozna ili preplašena.S vremenom je primijetio da je to njezin način zavođenja.Bila je svjesna svoje amazonske ljepote.Grublji glas otjerao bi i one rijetke koji su se usudili prići tom oltaru.Da, naravno da se vide na ručku.S njom su i siromašni sendviči od suhog kruha prava gozba.Mrmoreći bi prebacivala hranu u ustima, pričajući o najnovijoj izložbi koju tog tjedna postavljaju.Uživao bi samo gledajući je.Volio je način na koji bi omatala kosu oko prsta dok bi vilicom pokušavala probosti punjenu maslinu.Zašto je gladan svaki put kada pomisli na nju? Nakon ručka vrati se u ured i ostatak radnog vremena provede vidno zadubljen u analize pred sobom.Na kraju zaključi da će se sa svime time opet baviti sutra.Neće ponijeti ni laptop.Želi ovu večer samo za njih dvoje.Na putu kući svrati po ono zlatnožuto slatko vino koje toliko voli.Djevojci u trgovini još ne zna ime, ali te zelene oči ga progone u samoći.Uvijek stigne kući prije njega iako oboje rade do 16 h. Čuje zveket posuđa u kuhinji.Zna ona već da je jeo prije koja dvatri sata i obično samo spremi obilniji desert.Ostavi boci vina u hladnjaku, ne da se rashladi, dovoljno je hladno.Treba ga samo održati na toj temperaturi.Danas joj je bio dobar dan na poslu, vidi odmah.I kad je na poslu, poslom se ne bavi.Za to plaća druge.Volim te, kaže joj.Ona zastane s napol pregriženom bobom bijelog grožđa u ustima i on pomisli da će se zakašljati.Samo se nasmiješila, znala je to, ali godi to čuti svaki puta kao da je prvi.Nikada ne odgovara na to.Ne može se natjecati s njegovim istreniranim riječima.

Brajo al ne vidiš kak ' su kršni a svako zlo prid njima drhturi.

Ta plaha kožica što drhturi na najnježniji dodir već zna razlikovati dodir prijatelja od neprijateljskog dodira.

Majka zaštitnički zagrlila čeljad i drhturi slušajući kako mužjak u spavaćoj sobi bijesno lupa škafetinima s donjim rubljem, sve dok crven u licu ne bane kroz vrata i konačno kaže:

Ponovo podaci, uzimaju joj krv, pokrivaju je, ona drhturi, ja odgovaram na pitanja.

Odgovor nije dolazio, dok treperava svijetlost svijeća drhturi po zidovima.

Na njima Weller portretiše oblake, ili nam daje iluziju vanvremenske prisutnosti i bliskosti, kroz otvoren prozor sobe s pogledom na bujnu krošnju drveta, dok lišće drhturi na povetarcu, zavesu lagano njiše propuh, kroz sporoprotočne makro kadrove kuhinjskih elemenata, posuđa i tegli na kuhinjskoj polici, koji bude u nama emocije i proizvode optimizam.

Strast se mogla opipati u zraku, kako nam drhturi nad glavama.

I taj drhturi nad svakim novčićem, međutim jedan je beg bio široke ruke, pa je osvjetlao obraz svim begovima, što je do danas ostalo zabilježeno u uzrečici Nije beg cicija.

Ubogi kumordinar šepa i drhturi kano da ga trese devet ljutih groznica.

Ded, pođite, ako ste junakinja, da vidimo - drhturi slomljenim i poraženim glasom kumordinar.

Vjerujte, iz najdubljeg uvjerenja kažem, kad se moli Zdravomarija drhturi svaki pesimizam, pakao.

Dugo u noć, u žutom svjetlu petrolejke gospa Juliška s djetinjom radošću razgledava galantarsku korpu i svako malo pa malo pljeska ručicama i oduševljeno kliče: Kak Kristbaum što Potrka, istina, ne razumije, ali razumije ono drugo, ono tvrdo, zbijeno, ružičasto što neprestano drhturi i treperi ispod duge i lagane kućne haljine i ledenim mu žmarcima cijelo tijelo plȃčē. Dobre li bedevije, devendjede Prpa, o dobre li bedevije

Ili, do kada će ovaj boss, zbog kojeg danas i umirovljenici, najslabiji socijalni sloj ove države (pored nezaposlenih) drhturi hoće li im stići normalno iduća mirovina, odlaziti na put kao najpošteniji građanin ove države, umjeto da bude u najmanju ruku - u kućnom pritvoru??

Nema prokletih fobija koje ga tjeraju da pse na ulici zaobilazi u širokom luku, znoji se u liftu predosjećajući napad klaustrofobije, drhturi pred ordinacijom ili šalterom s laboratorijskim nalazima.

Sećam se, kao da vadim fotografije iz kakvog albuma: žena koje su decu rađale na brodovima, bolesnika u bedi, bez lekova, noževa sa bleštavim sečivima kojima su ljudi sekli presno konjsko meso, mnoštva sitnih lopova, očevog straha da će nas pokrasti, dvanaest cipela neke obudovele grofice iz Peterburga, koje sam brojao u sobi hotela u gradu Konstantinopolju, jedne austrougarske metalne kase s bravom i velikim ključem, oficirskog opasača s otiscima zuba, brade nekog čoveka koja drhturi u polumraku.

Konj također ima znatno bolje razvijena i sva ostala osjetila, pa na koži iako gusto pokrivenoj dlakom može osjetiti i najmanju muhicu ili komarca, koje se nastoji osloboditi trešenjem kože (kao da drhturi) ili mahanjem repom, grivom, a često i udarenjam nogama o pod, ili pak zubima nastoji potjerati nasrtljivca.

Ali sada - ona se trže najedamput i krikne, tek što je ugledala onoga čovjeka, po kome drhturi tajna i strahota...

Sunce je nisko i kao da stoji, ne pomiče se, drhturi na mjestu.

Obučena u kratku žutu haljinicu, sasvim mokru, koja joj se pripija uz tijelo i duge butine, drhturi na vjetru koji je stigao zajedno sa kišom.

Izgledaju kao ma? ke kada spaze pticu pa im gubica nagonski neobuzdano drhturi.

Mislim da i doticni odvjetnik drhturi.

Fala ti Bože, šta lopovski američki izrod drhturi i šta ih kažnjavaš upravo onim šta su najviše otimali do sada.

Ljubav se skrila negdje u skrovitom kutku moje duše i drhturi kao nada na dnu Pandorine kutije.

Iz kafića izlazimo na hladnoću, a Ernestina, koja se spustila niz osam katova obučena samo u mušku košulju i traperice izbledjele od čestog pranja, drhturi od ledenog vjetra: prosinac je i bura puše, uvlači se u kosti