drugi kreveti doneli su nam i chudne snove, o neurovim necu da vam pricham, bane svoje nie hteo da podeli sa nama a ja sam sanjao jednu devojku, koju sam znao iz interkontinentala. jedna slatka rachica. uglavnom u snu je bila u nekom drugom drushtvu, sa shtrbanom i jecom, i tu se upoznajemo. bila je neka guzva pa smo se priljubili jedno uz drugo i poljubili i onda ja kazem; " ocesh da smotamo neshto " i tako sagorimo dzoint i smuvamo se. ovo je josh i normalan san u odnosu na ovaj jutros; - sanjam da sam u srednjoj shkoli, idem uz stepenice i shvatam da sam zaboravio torbu (knjige i sve ostalo) i polako me hvata losh osecaj. onda shvatam da kasnim i da nemam pojma gde mi je uchionica. obuzima me osecaj koji je meshavina izgubljenosti, panike i nervoze. nekako pronalazim uchionicu nadajuci se da nisam jedini koji nije ni hemijsku poneo (a zadnje dve godine srednje bilo je dana kad nam je i to bilo vishak) enivej - ulazim u uchionicu u kojoj su neka poznata lica ali neshto kao da nije kako treba. predavanje je u toku, nema slobodnih stolica (iako je uchionica poluprazna). tad ulazi starke (koji isto kasni, a inache smo ishli prvu godinu u isti razred), nalazimo nekako klupu i stolice, lica po razredu su poznata ali neki ljudi iz razreda nisu nikad bili ni blizu moje srednje u stvarnosti. na velikom odmoru shvatam da neshto debelo nije u redu kad srecem prijatelje iz vojske. pitam se otkud oni kod mene u srednjoj kad ih znam iz vojske. losh osecaj se vraca, mislim da me neko bash zajebava. neshto gadno nije u redu. posle budjenja nema losheg osecaja ali mi je san i sad zanimljiv/chudan... isuvishe je nevezan sa stvarnim dogadjajima.