Traže isplatu dviju zaostalih plaća, a osim Vladi, svoje su poruke uputile i novim vlasnicima DTR-a Anti Nobilu i Milanu Cariću, koje pozivaju da im se obrate i prekinu neizvjesnost o budućnosti tvrtke.

Uprava je neki dan izdala priopćenje da je radnicama DTR-a u protekloj godini isplaćena božićnica, uskrsnica i regres.

Moja mama za svoj rad ne prima plaću, što je totalno čudno, jer joj u radnoj knjižici piše da je zaposlena u DTR-u.

Zahvaljujući mojoj mami i takvima kao što je ona, DTR posluje već 99 godina.

Jučer je u DTR došao poslovni partner iz Njemačke.

Ovim putem molim medije da odu pred upravu DTR-a i pitaju radnice DTR-a kako žive i razumiju li one Plan 21?

Jasno je da postoje ogromne razlike između CA i DTR-a, čije su radnice također u štrajku cijelo ovo vrijeme.

No, kako tumačite to što su se s CA solidarizirali radnici iz brojnih poduzeća, a DTR jedva da je doživljen u javnosti?

Razlika je i u tome što je DTR privatna tvrtka u tekstilnoj industriji, koja je i inače u problemima, dijelom uzorkovanim nedostatkom državne strategije.

Pokušali smo doznati tko je vlasnik Ceufina, a time i DTR-a.

U počecima privatizacije Ceufin brokers je imao udjele u brojnim tvrtkama, pa su tako 2001. otkupom od Istarske banke i malih dioničara stekli udjele u DTR-u, koji je tada imao 530 zaposlenih.

Nakon nekog vremena u suvlasništvo je ušao Argentinac Alejandro Marcionna-Fare, a za predsjednika Uprave DTR-a 2004. dolazi Boris Vicente Mateo Pavletić, argentinski državljanin hrvatskog podrijetla i bivši časnik argentinske vojske.

Iste godine u Upravu DTR-a ulazi i Mladen Trogrlić.

Poslovanje DTR-a nastavio je voditi Pavletić, sve dok 2008. nije umro.

Njegovu suprugu policija je zbog zbivanja u Ceufinu i DTR-u počela zvati na informativne razgovore, nakon čega je i ona nestala i navodno se vratila u Argentinu.

Nakon Pavletićeve smrti kao jedini član Uprave ostao je Mladen Trogrlić, koji od tada sam, za nepoznatog vlasnika, vodi DTR. (poslovni.hr/zg-magazin)

Zar ti misliš da ljudi čije se firme gase svaki dan i koji nemaju sa čime platiti režije, kredite i kruh imaju snage? Pitaj, za primjer, radnice DTR-a.Odavno je narod ostao bez snage samo što to vi sa visokim primanjima u Saboru ne razumijete jer vaša plaća je osigurana, upravo od tih " malih " ljudi koji neće ići niti na more niti na skijanje već će razmišljati šta će djetetu staviti na stol za jesti.Sit gladnome nikada nije vjerovao Da bi suosjećali sa narodom morate se naći u takvim okolnostima bar 3 - 4 mjeseca pa bi onda pričao o snazi i duhu

Koliko se mogu sjetiti kroz maglu, na tom je mjestu, taman gdje je sad trgovina " Skinny ", nekad bila trgovina sa natpisom " Rublje " (nešto tipa " DTR " ili " Kamensko "?) pa bi onda ova dva slova bila ostatak, gornji dio, tog nekadašnjeg neonskog natpisa.

Povijest DTR-a počinje daleke 1914. godine i svih ovih godina suvereno vlada ovim prostorima.

Podršku na Trgu danas su im pružile i zaposlenice DTR-a, koje štrajkaju već tjednima, a pirotehničari najavljuju nastavak prosvjeda sve dok se njihovi zahtjevi ne ispune.

Hren se našao u središtu skandala nakon što ga je Marcchiona Fare optužio za novčane malverzacije oko tekstilne kompanije DTR, koja čini najvrjedniji dio portfelja Ceufin brokersa.

Spor u Ceufinu ustvari je epilog borbe za kontrolu DTR-a, gdje je Hren zadržao mjesto predsjednika nadzornog odbora.

Poražavajuće je na kakve je grane spala domaća tekstilna industrija i žalosno je u kakvoj se situaciji unatoč golemoj tradiciji našao i DTR (premda radi kvalitetne proizvode), čiji radnici ne primaju plaću, a neki će od njih biti i višak.

PITANJE: Opel Vektra 2,2 DTR 2004. g. prošla 40 000 km.

Naime, putem Zagrebačke burze krajem prošlog mjeseca je objavljeno kako je Nagodbeno vijeće donijelo rješenje kojim se otvara postupak predstečajne nagodbe nad dužnikom Domaća tvornica rublja (DTR).

Specijalnost tvrtke DTR je izrada; muških, ženskih i dječjih košulja, ženskih bluza i muških pidžama.

Zašto je DTR, tvrtka sa tradicijom dugom 100 godina (2014) dovedena u ovakvu situaciju, to bi trebalo pitati nesposobnu upravu kao i sadašnjew vlasnike koji su DTR kupili DTR-ovim novcem.

Neposrednom pogodbom sadašnja uprava prodala je zgrade i zemljište u Mandlovoj bb poliklinici Medikol, od početka 2011. godine proizvodni pogon DTR-a nalazi se u Brckovljanima dok je uprava ostala u Zagrebu.

Nerazumnim trošenjem novca i određenim makinacijama DTR je znatno osiromašen, nema dovoljno robe za proizvodnju, od nekadašnjih 16 trgovina ostale su samo 4, dugovi se gomilaju, radnici nisu već 3 mjeseca dobili plaće, 5 mjeseci naknadu za troškove prijevoza, uglavnom DTR se nalazi pred stečajem, jer je teško da predloženi Planm predstečajne nagodbe može proći pošto su dugovi preveliki, Plan nema veze sa realnošću već je to samo skup lijepih želja.

Mjesec dana slobodnog da bi po gradovima i selima laprdali kako oni s dvadesetak tisuća kuna mjesečno i svim mogućim privilegijama razumiju radnice iz DTR-a, i ostale koji rade za nekih par stotina eura.