Marotti - koji zbog svoje ideološke orijentacije nema ni najmanjeg razloga lagati - svjedoči, dakle, kako je tadašnji intendant HNK, književni kritičar i ustaša Dušan Žanko, tolerirao prikupljanje pomoći partizanima i kako je u kazalištu bez ikakvih problema glumila Bela Krleža, žena hrvatskoga književnika Miroslava Krleže, koja je inače bila srpskoga porijetla.

S Merzom se nije moglo započeti razgovor o kakvoj indiferentnoj stvari, a do on za pet minuta nije skrenuo razgovor na vjersko, teološko ili crkveno, piše o njemu Dušan Žanko. (Dušan Žanko, Duša dr. Ivana Merza, Život, br. 1938.)

Tiskanje prvih triju naslova (zbornik Bleiburg uzroci i posljedice, Dušan Žanko: Svjedoci, te zbornik Razgovori o slobodi) dogovorili smo s pok.

»Te su vježbe utisnule u Merzov vjerski život onaj snažni liturgijski pečat.« [ 1 ] Dušan Žanko nadodaje: »Dr. Merz je u Sv. Gabrijelu u duhovnim vježbama upoz nao veličanstvo liturgije i otada je on njezin najdublji poklonik i apostol.

U Fermu su djelovali ratni intendant Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu prof. Dušan Žanko i rektor Zagreba č kog sveu č ilišta ing. Stjepan Horvat.

Listajući stranicu po stranicu od Chatobrianda do Helloa, tragajući isključivo za najintimnijim aspektom Crkve, za liturgijskim duhom, prolazio je Ivan, piše njegov bliski suradnik i prijatelj Dušan Žanko, »jedinstveno krštenje vodom ljepote«. [ 17 ]

Naime, na čelo HNK-a 23. travnja stupio je vjerni Budakov suradnik i prijatelj Dušan Žanko, profesor povijesti na Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu.

Prof. Dušan Žanko je za njega napisao: Nema jače ideje u duhovnom liku bl. Ivana Merza od ideje Crkve. Ljubav prema Crkvi govorila je iz svake njegove riječi rekao je za nj kardinal Franjo Šeper.

Poznato je da su primjerice Vinko Nikoli ć, Ivo Lendi ć, Sre ć ko Karaman, Viktor Vida, Boris Maruna, Dušan Žanko, Zdravko i Mirko San č evi ć hrvatski književnici koji su bili u egzilu u Argentini i Venezueli; znamo da su uglavnom pisali na hrvatskome jeziku i da ih se napokon priznalo dijelom hrvatske književnosti.

Magistralni članak i najvrjedniji od svih objavljenih priloga napisao je prof. Dušan Žanko pod naslovom« Duša dr. Ivana Merza ».

Dušan Žanko kaže da bi se Merza moglo usporediti s Léonom Bloyom, glasovitim francuskim književnikom, te napominje da je, od velikog broja francuskih pisaca oduševljenih liturgijom, Léon Bloy prvi pokazao da je na pravi način shvatio bit i pravo značenje liturgije, i to tako što je pretočio li turgiju u svoj svagdašnji život živeći intenzivnim liturgijskim životom. [ 6 ]

Katolik s papom i za papu, katolik kojemu u duši žive sve svete knjige, svi crkveni oci, svi koncili, sve dogme, sve enciklike, sve ceremonije, sve zapovjedi, svi katekizmi, sve nepogrešivosti, svi biskupi, svi svećenici, sva svetohraništa, svi siromasi, svi redovnici čitavog svijeta. " (Dušan Žanko, Duša Dr. Ivana Marza, Život br. 5, 1938.)

Svjedok među svjedocima Prof. Dušan Žanko je značajna pojava u međuratnom i ratnom razdoblju u Hrvatskoj i u posljeratnoj hrvatskoj emigraciji.

Da intendant Dušan Žanko nije imao prema Židovima posebnog sentimenta pokazuje i činjenica da se ubrzo uselio u vilu židovskog industrijalca Dragana Klaića (Klajna) u Hercegovačkoj ulici 76, čija je sudbina do danas ostala nepoznata. "

Među značajnim pojavama u međuratnom i ratnom razdoblju u Hrvatskoj, te u poslijeratnom hrvatskom iseljeništvu nalazi se prof. Dušan Žanko.

Među njih pripada svakako i prof. Dušan Žanko sa svim onim stoje ostvario na polju hrvatske kulture.

IVANDA NAM JE ISPRIČAO da se u to vrijeme širio glas da je tadašnji intendant Hrvatskog državnog kazališta Dušan Žanko, pisac i diplomat, bio glavni krivac što Lea nije bila spašena. Međutim, glumac Josip Bobi Marotti mi je rekao da to nije istina: upravo se Žanko, koji je povremeno dolazio u ustaškoj uniformi na posao, borio rukama i nogama da joj spasi život ", rekao je Ivanda.

Prof. Dušan Žanko rođenje 10. XI. 1904. u Trilju kraj Sinja.

Prva antologija marijanske poezije tiskana je 1935. a sastavio ju je Dušan Žanko pod naslovom Hrvatska marijanska lirika.

I letimični pogled na hrvatsku diplomaciju iz NDH ukazuje na imena ljudi koji daleko odskaču po jezičnoj naobrazbi i po struci od današnje hrvatske političke, akademske i diplomatske klase: državni tajnik NDH, Branimir Altgayer, čiji je drugi jezik bio njemački, general Slavko Kvaternik, školovan u Austrougarskoj Monarhiji, doktor prava Vladimir Mintas, inače konzul u Berlinu, doktor prava Stijepo Perić, ambasador u Sofiji, povjesničar Dušan Žanko, otpravnik poslova, zatim poliglot Petar Pejačević - Virovitički, poliglot Vuk Vučetić, konzul u Pragu, književnik i poliglot Ivo Omrčanin, šef NDH protokola, te Branko Benzon, najveći diplomatski ustaški šarmer njemačkog ženskog osoblja u Zagrebu, kardiolog i naknadni prijatelj argentinskog predsjednika Juana Perona, itd., itd.

No mnogi su još uvelike neobrađeni i čekaju objektivnu prosudbu: Petar Grgec, Josip Andrić, Fran Binički, Marin Sabić, Velimir Deželić mlađi, Stjepan Hrastovec, Lovre Katić, Hrvoje Bor, Serafin Mičić, Baltazar Vijolić, Cvite Škarpa, Ton Smerdel, August Đarmati, Antun Matasović, Serafin Mičić, Aleksa Kokić, Ante Jakšić, Ivo Balentović, Nedjeljko Subotić, Stanko Petrov, Mate Ujević, Narcis Jenko, Dušan Žanko, Drago Ćepulić, Mate Meštrović, Luka Brajnović, Gabrijel Cvitan, Stjepan Krčmar.

Sve u svemu:« to su neupitni su autoriteti, ustanove, već podijeljene dekoracije, uspostavljene veličine, gospoda profesori, akademici, specijalisti zadnjih detalja, tu je socijalni poredak; školski sustav i škole »(Dušan Žanko, Svjedoci, domovinsko izdanje, Zagreb, 1998., s. 235).

Objavljujući članke i esej što ih je prof. Dušan Žanko napisao o dr. Ivanu Merzu, Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza željela je pružiti hrvatskoj katoličkoj javnosti još jedno svjedočanstvo osobe koja je Merza iz bliza poznavala, a čija sjećanja i izjave imaju veliku vrijednost za upoznavanje duhovne veličine i svetosti Sluge Božjega Ivana Merza.

Dušan Žanko, koji će nakon smrti Ivana Merza postati profesor na istoj školi, Nadbiskupskoj gimnaziji, gdje je do tada Merz službovao, napisao je o Merzu tri članka i jedan esej.

Od svih priloga najvažniji i magistralni članak napisao je Dušan Žanko pod naslovom " Duša dr. Ivana Merza ".

U nedavno objavljenoj fotomonografiji Jutarnjeg lista Život u NDH ispod Žankove slike možemo pročitati sljedeće:« Intendant Hrvatskog državnog kazališta Dušan Žanko u kratkom je vremenu osovio kazalište na noge.

I dalje:« U to vrijeme, intendant HNK Dušan Žanko na posao je stalno dolazio u ustaškoj uniformi.

Dušan Žanko je volio često na početku svog mandata govoriti baš o novom duhu pa je Pavelićev povratak u Hrvatsku, ali i svoj dolazak na mjesto intendanta, nazvao ujedno i dolaskom novog doba i novog duha što je na Uskrs 1941. preobrazio Hrvate i Hrvatsku.

Najbolje je to izrazio Dušan Žanko: »On je bio čisti i savršeni katolik katolik s papom i za papu; katolik kojemu u duši žive sve svete knjige, svi crkveni oci, svi koncili, sve dogme, sve enciklike, sve ceremonije, sve zapovijedi, svi silabi, svi katekizmi, sve napogrješivosti, svi biskupi, sve svećenici, sva svetohraništa, svi siromasi, svi redovnici čitavoga svijeta (...) Dr. Ivo je bio katolik od jednoga komada, sav od jedne ideje, sav od jedne boje, katolik do dna, do vrha, do izgradnje.« [ 6 ]

Dušan Žanko je također bio jedan od Matičinih odbornika, a njegovo imenovanje za intendanta Kazališta dočekano je s oduševljenjem jer je nesumnjivo bila riječ o čovjeku koji je dušom i srcem pripadao pokretu, a bio je i jedan od najvažnijih Budakovih suradnika.