Inače, ovaj komad dolazi od ruske novinarke i dramaturginje Viktorije Nikiforove, a adaptaciju u hrvatskom stilu napisao je Dubravko Mihanović.

Adaptaciju teksta potpisuju Dario Harjaček i Dubravko Mihanović, scenografi su Iva-Matija Bitanga i Leo Vukelić, kostimografkinja je Sara Lovrić Caparin, a glazbu potpisuju Pavao Miholjević i Jura Ferina.

Redatelj predstave je Aleksandar Popovski, dramaturg Dubravko Mihanović, scenografiju potpisuje NUMEN, kostimografkinja je Jelena Proković, a autor glazbe Kiril Džajkovski.

Dubravko Mihanović napisao je snažan tekst Ivica Vidović nekoliko rasutih fragmenata sjećanja, koji govori o Vidovićevoj mirnoći, njegovoj torbi uvijek punoj dramskih tekstova, svjedoči o tome kako nije nužno da naraštaji okreću jedni drugima leđa.

Pri tom će svladati sve prepreke koje su na ovakvom putu mnogobrojne i koje se, kako to već biva, vole pojavljivati kad ih čovjek, odnosno pas, najmanje očekuje objas nio je autor Dubravko Mihanović koji će uz originalne redateljske ideje Dore Ruždjak Podolski ovom kazališnom pričom sigurno zaintrigirati dječju publiku.

Autor teksta je Dubravko Mihanović, glazbe Dinko Appelt, dok je režija povjerena iskusnoj Dori Ruždjak Podolski.

Dramaturg je Dubravko Mihanović, scenograf Samo M.

Stručni žiri u sastavu Tajana Gašparović, dramaturginja, Ksenija Zec, redateljica i koreografkinja, Ivan Plazibat, redatelj, Luka Duplančić, ak. slikar i Dubravko Mihanović, dramski pisac, dramaturg, proglasio je slijedeće nagrade:

U predstavi čiju režiju potpisuje Krešimir Dolenčić, dramatizaciju i adaptaciju Dubravko Mihanović i Krešimir Dolenčić prema prijevodu R. M. Šurbatovića, scenografkinja i kostimografkinja je Valentina Crnković igraju Enes Vejzović, Nataša Janjić Lokas, Duško Valentić, Jelena Miholjević, Siniša Ružić, Franjo Dijak, Janko Rakoš, Ankica Dobrić, Mirjana Majurec, Đorđe Kukuljica i Barbara Nola.

Dubravko Mihanović me pozvao da radimo na tom projektu i drago mi je da ću u ovako kratkom vremenu opet imati priliku surađivati sa živućim dramskim autorom.

Usput budi rečeno, Dubravko Mihanović je, pripremajući Peera Gynta u Gavelli prije tri godine dramaturški vješto iskombinirao oba prijevoda.

Radića), televiziju (TV film Veliko spremanje Daniela Kušana, Hrtić-Hitić), radio (drama Špacakomini, igra Šegrt Hlapić), kazalište (SK Kerempuh, Mala scena, Trešnja, ZGK Komedija, DK Gavella, Zorin dom Karlovac, zagrebačko Kazalište lutaka); Dodjela nagrada hrvatskoga glumišta 2002. Skladao je glazbu i za četiri filma: Veliko spremanje Danijela Kušana, Holding Tomislava Radića, dugometražni animirani film Duga, Joška Marušića i film Koko i duhovi Danijela Kušana, za koji je dobio i Zlatnu Arenu za najbolju glazbu 2011. Uspješno je surađivao s redateljicom Dorom Ruždjak Podolski 2006. godine na višestruko nagrađivanoj predstavi Kazališta Trešnja Ljepotica i zvijer, a u veljači 2009. premijerno se, u istom kazalištu, izvodi i njegov prvi mjuzikl Svaki pas ima svoj dan za koji je tekst napisao Dubravko Mihanović, a režiju potpisuje Dora Ružđak.

Jedini odmak učinjen je prostom prilagodbom dramskog teksta jednom drugom podneblju koji potpisuje ponajbolji hrvatski dramski pisac, Zagrepčanin Dubravko Mihanović koji će, razumljivo zbog svog prebivališta, u nekoliko navrata pobrkati slengove pa će Osječani učestalo izgovarati primjerice soma eura, što zvuči gotovo bogohulno svakom poštenom legi.

Dramaturg predstave je Dubravko Mihanović, scenografiju potpisuje Saša Šekoranja, a kostimografiju Irena Sušac.

Zato ne čudi odluka GDK Gavella da takav tekst (u prijevodu Irene Lukšić) postavi na svoj repertoar i da ga pritom kućni dramaturg Dubravko Mihanović adaptira pod naslovom U ime novca s lokalizacijom u današnji Zagreb koja je najvidljivija u tome da su sporni krediti koji ugrožavaju egzistenciju građana u švicarskim francima.

Za pročitati pjesništvo i filozofiju Ibsenovog " Peera Gynta " redatelj Aleksandar Popovski se odlučio na nekoliko jakih dramaturških (dramaturg: Dubravko Mihanović) i redateljskih postupaka: zadržavanje stiha u prva tri čina, dok su preostala dva u prozi, maksimalno zgušnjavanje podjele, te postupak komentiranja prirode kazališne igre.

" Gogoljevu besmrtnu grotesknu fresku ruskog društva polovice 19. stoljeća u kojem će se i mnoge druge sredine i vremena bez problema prepoznati, društvo prepuno sitnih varalica, pohlepnih ljudi koji ne prežu da pronađu rupu u zakonu kroz koju bi provukli svoju rabotu, domoljuba kojima je domovina samo bitna u smislu koliko mogu uzeti od nje, uglavnom; društva kojem kriterij nije niti pamet, niti moral, već samo snalažljivost režirao je Dražen Ferenčina.Širok i nezahvalan za pozornicu roman u dramski je tekst pretočio Dubravko Mihanović, služeći se ugodno protočnim prijevodom Zlatka Crnkovića.

Temelj dosadašnje suradnje Hrvatske i stranih zemalja bio je reciprocitet, pa su tako, zahvaljujući ovoj Koloniji, naši suvremeni pisci i njihove drame već predstavljeni u SAD i Grčkoj (Miro Gavran), Češkoj (Lada Kaštelan), Indiji i Čileu (Filip Šovagović), Slovačkoj (Tena Štivičić) Meksiku i Čileu (Elvis Bošnjak), Čileu (Ivan Vidić, Dubravko Mihanović, Ivana Sajko), Rusiji (Mate Matišić).

Ljudi se u takvim situacijama obično drže zajedno, okupljeni oko nečega u što vjeruju, a to je za kazalište uvijek dobro, vjerojatno i ključno - kaže Dubravko Mihanović.

Dubravko Mihanović uvaženi je hrvatski dramski pisac, koji je za svoje drame Bijelo i Žaba nagrađivan mnogim važnim nagradama, među ostalima i nagradama Marin Držić i Marko Marulić.

Jer suvremeni austrijski autor Robert Thayenthal, čiji je tekst za Žar-pticu prevela Sandra Markota, a kratkim dramaturškim komentarom na kazališnoj cedulji popratio dramaturg predstave Dubravko Mihanović, postupa kao esejist koji kolokvijalnim dijalozima usporedno s igrom na svoj način ilustrira neiscrpnost odnosa iluzije i zbilje.

U predstavi igraju Dražen Kühn, Sven Medvešek, Sven Šestak, Ozren Grabarić i Ksenija Pajić, dramaturg je Dubravko Mihanović, scenografiju potpisuje Ivo Knezović, a kostimografiju Mirjana Zagorec.

Preiskren je, preneposredan i bavi se preozbiljnom temom da bi se skrivao iza ironije ' ' (Dubravko Mihanović)

Predstavnici hrvatskog suvremenog dramskog pisma na ovogodišnjim Gavellinim večerima Mate Matišić (Sinovi umiru prvi) i Dubravko Mihanović (Žaba) potvrđuju kvalitetu i aktualnost suvremenog hrvatskog dramskog pisma.

Autor Dubravko Mihanović dramaturg je kazališta Gavella i pisac nagrađivanih dramskih tekstova " Bijelo " i " Žaba ", a redatelj Oliver Frljić za predstavu " Mrzim istinu " dobio je nagradu Hrvatskoga glumišta, u kategoriji najbolje predstave u cjelini.

Na internetskim stranicama Ministarsva kulture, u Očevidniku kazališta, možete vidjeti da su članovi Kazališnoga vijeća kazališta Gavella Darko Lukić, Dražen Ferenčina i Dubravko Mihanović.

Režirao ju je Mario Kovač, a dramaturg je Dubravko Mihanović.

Generacija mlađih pisaca kao što su Miro Gavran, Asja Srnec Todorović, Lada Kaštelan, Ivan Vidić, Tomislav Zajec, Dubravko Mihanović te Ivana Sajko potekla je s Odsjeka za dramaturgiju na ADU, koji je osnovan 1987. na inicijativu teatrologa i redatelja Vladana Švacova i uz moj skroman udio, premda je naš dragi šjor Ranko Marinković bio žestoki protivnik te ideje s obrazloženjem da se nikoga ne može naučiti pisati.

Izložbu je pratio i opširan katalog čije tekstove potpisuju istaknuta imena domaćeg grafičkog dizajna i teorije - Srđana Modrinić, Damir Bralić, Dubravko Mihanović, Marko Koržinek, Maroje Mrduljaš i Dragana Lucija Ratković.

Redatelj i dramaturg Dubravko Mihanović pritom majstorski sažimlju komad na filmskih dva sata, stvarajući scensko djelo koje bez praznog hoda plijeni svojom ironičnom vizurom na ljubavne jade mladih protagonista.