Postojao je kraljevi i knezovi Duklje, koje nazivaju arhontima Srba, ili arhontima Slovena, takođe je Nemanja župan Raške, i eto

Više nezavisnosti uživali su krajevi južno od Bosne, teritorij Duklje i Hum ili Zahumlje, gdje su lokalni knezovi odolijevali vladavini Bizanta.

Rovinski kupio stari novac od jednog Albanca, pa konstatuje:... komu bi se čudo činilo, kako sami Cetinjani ne zamijeniše te novce, treba mu opaziti, da ponuda našeg Arbanasa samomu njemu nepoznatim novcima, nije mogla Cetinjane zanimati već zbog toga, što Arbanasi često dosađuju nuđenjem običnih rimskih novaca, koji se neprestano nalaze u razvalinama Duklje i kojima je Cetinje odavno puno i prepuno.

Nesto vise nezavisnosti uzivali su krajevi juzno od same Bosne, teritorij Duklje, inace poznat pod imenom Zeta (Crna Gora) i Hum ili Zahumlje (Hercegovina), gdje su lokalni srpski knezovi odolijevali vladavini Bizanta.

Prema tome, ako je EkM zaista napisan u Zahumlju, koje je prethodno desetljećima bilo u sastavu Duklje, kao što to misli većina istaknutih znanstvenika, hrvatskih i srpskih i crnogorskih, uključujući i P.

Ako se ipak dokaže da je pisan u Duklji, što je je vjerojatno s obzirom na destinatara i činjenicu da je Zahumlje tada i bilo dijelom Duklje, tada uz Hrvate i Srbe mogu na nj polagati pravo i Crnogorci kao baštinici i nasljednici srednjovjekovne Duklje.

To isto važi za srpske vladare od Duklje do Raške, a njihov jezik u dubrovačkim i latinskim spisima je uvek slovenski

Tijekom X. stoljeća prema tom rukopisu on će postati vladar Duklje.

Od 1102. g. kad je Hrvatska ušla u državnu zajednicu sa Ugarskom, Zahumlje je pod vrhovništvom Duklje i Bizanta, a biskup postaje sufragan Dubrovačkog biskupa.

Pod vlast Duklje tada dolaze Travunija i Raška, a dolaskom na vlast raškog kneza Dese, Mljet je došao pod Rašku vlast.

Vladari Hrvatske, Bosne, Huma (Zahumlja), Duklje, Zete, Raške znali su što ih čeka ako dirnu u to.

Pa kad Ferdo kaže ond a je jamačno tako A čak i on, srbofil, ne poriče da su HRvati došli i do Duklje.

Prema tome, na temelju usko povijesne analize izvora može se zaključiti samo to da se slavensko bogoslužje, a s njime i glagoljica, širilo u našim krajevima isprva na području Duklje, Travunje i Zahumlja, iako relativno velik broj najranijih glagoljskih natpisa na istarsko-kvarnerskom području upućuje i na ranu pojavu glagoljice na sjevernom Jadranu.

Ja bi je podijelio na razdoblje Duklje i Zete.

To što se u izvorima, s iznimkom kod arhonta Petra, čija datacija nije sigurna, ne spominje nijedan dukljanski knez sve do Vladimira (oko 1000.), znak je potpune ovisnosti Duklje od Bizanta.

Deseta knjiga po redu, koliko ih je do sada objelodanio hrvatski pjesnik i pisac Ante Matić, Kamena knjiga zadivljujuća je priča na kamenu (stećcima) diljem Bosne, Hercegovine, Dalmacije i Duklje, ispisana filozofsko-psihološkom i životnom poetikom bez presedana u svjetskoj literaturi.

Slapa Zete, odakle teku do ušća u Moraču kod Duklje (nekadašnjeg grada kod Podgorice).

Oprosti molim te, ali daj mi objasni koliki dio Hrvata otpada na Vlahe, Čehe, Slovake, Nijemce, Mađare koji su kroatizirani samo jer su bili katolici... isto tako možeš li mi odrediti koliko Srba otpada na Vlahe, Bugare, Rumunje, Grke, Cincare koji su srbizirani samo jer su bili pravoslavci... napokon stvaranje Srba na području Duklje, nekadašnje katoličke kraljevine, se može objasniti pristajanjem stanovnike uz vjeru osvajača, odnosno prelaskom na pravoslavlje... nije li tako... isto tako i Hrvati grkokatolici se mogu gledati kao na pravoslavce koji se na mala vrata prevođeni u katoličanstvo i polako su zatim kroatizirani... jesam li u pravu?

To potkrepljuje i jedan od zaključaka Splitskog crkvenog sabora 928. Slavensko (Metodovo) bogoslužje i glagoljica u ove su krajeve došli posredstvom najvažnijeg pomorskog puta Venecija - Carigrad i najvažnije ceste na Balkanu Via Egnatia od Drača do Soluna preko Duklje.

Drzava Petra Kresimira IV nema, kako vidimo, istocnoga dijela Slavonije, nema Soli, a nema ni Zahumlja, ni Travunje ni Duklje; od crvenohrvatskih oblasti drzi jedino Neretljanaku oblast.

Karakteristične spomenike te umjetnosti, presvođene crkvice slobodnih oblika i pleterne klesarije njihova kamenog namještaja nalazimo sve do 11. stoljeća ne samo na tlu zapadne Hrvatske nego i dalje na jug sve do Duklje.

Tada je sve pocselo, od Rashke, prieko DUklje do Stona:

Konavle su pod vlašću arhonta Travunje, pa potom Duklje.

Srbi su se naselili na području koje odgovara današnjoj jugozapadnoj Srbiji (teritorij kasnije poznat pod imenom Raška), a s vremenom su proširili svoju vlast na teritorij Duklje (današnja Crna Gora).

Ništa manje vrijedan nije opis granica sklavinija: Duklje, Travunje, Zahumlja, Paganije, Hrvatske i Srbije.

nasljednici vladara duklje su u 19. stoljeću (27, svibnja 1806.) u zajednici s rusima učinili strašna zlodjela na dubrovačkom području od ubojstava, silovanja, pljačke i paleži, do otvaranja i pljačke grobnica.

Sam Rovinski je učestvovao u arheološkim iskopavanjima Duklje i zapisao:... na kraju tog prvog otkopavanja nađeno je više od stotinu bakarnih moneta i samo jedna srebrna.

Knez Raške i pokorene Duklje, imenom Deša, polovicom 12. st. osvaja oblast Zahumlja, te 1151. daruje otok Mljet sivim benediktincima iz Pulsana.

No po tom pitanju radi grešku jer stanovnike Bosne ne naziva Srbima, kao ni Duklje.

Susjedni vladari Duklje i Travunije vršili su neko vrijeme utjecaj nad Bradom, odnosno dijelom Boke.