Gospa od Loreta poštuje se u ovom kraju od XVIII. stoljeća, a kip se čuva u crkvi sv. Jurja.... sv. Ana, majka Blažene Djevice Marije, drži Malog Isusa s desna... župna crkva sv. Martina Biskupa prikazuje župnu crkvu Gospe od Začeća i općinskog zaštitnika sv. Antu Padovanskog knezovi Sv. Save (obitelj Kosača) hram sv. Vasilija Ostroškog (Ilidža) najveća crkva Srpske pravoslavne crkve, hram sv. Save (Vračar) hram Uspenja Presvete Bogorodice franjevačka crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije (ili crkva uznesenja BDM?) crkvica Marijinog Uznesenja simboli Presvetog Trojstva u crkvi Presvetog Trojstva u Velikom Trojstvu prikazuje Presveto Srce... prikazuje jaganjca božjeg (lik janjeta sa zastavom, a nije perifrazno ime božanstva da bi bilo Jaganjac Božji) fojnički franjevački samostan, gotički portal cistercitskog samostana, samostan Sestara milosrdnica (naziv rimokatoličkog crkvenog reda, pa veliko slovo), samostan Pavilna (skraćeni naziv Reda braće svetog Pavla prvog pustinjaka) kruna sv. Stjepana (ali Zemlje Krune Sv. Stjepana - ugarski dio Dvojne Monarhije, no jesu li onda one druge: Zemlje Zastupljene u Carevinskom Vijeću? no to je već drugo pitanje)

Tragična figura raspada Dvojne Monarhije bio je austrijski car i ugarsko-hrvatski kralj Karlo I.

Time su starokatolici postali zakonom priznata konfesija u onim hrvatskim pokrajinama koje su bile u sastavu cislitavskoga dijela dvojne monarhije: Istri i Dalmaciji.

To je razdoblje mađarske vlasti u Međimurju koje Ugarsko-hrvatskom nagodbom 1868. g. ponovno pripada ugarskoj polovici dvojne monarhije.

Carske i kraljevske vojske Dvojne Monarhije) s ciljem deblokiranja utvrde Przemyśl iz stiska vojnih snaga Ruske Carevine, Karpathenkrieg je vrlo specifičan slučaj koji se ipak podosta razlikuje od spomenutih bitaka na Zapadnom frontu.

Time su stvoreni potrebni preduvjeti za razvoj riječke luke u luku europskog značenja, koja je preuzela ulogu glavne luke Ugarske, kao što je Trst u to doba bio glavna luka austrijske polovice Dvojne monarhije.

Vanjska politika, vanjska trgovina kao i vojne snage su trebale biti pod zajedničkom upravom (stvarna zajednica) a austrijski car Franjo Josip I. (1867. 1916.) je bio zajednički poglavar dvojne monarhije, u Mađarskoj okrunjen za kralja.

Nekoliko dana kasnije pojavljuje se drugi Supilov članak u pod naslovom " Ispravak " u kojem iznosi tezu o preuređenju Austro-Ugarske iz dvojne monarhije u federalnu državu.

Njegova misao vodilja tijekom toga razdoblja bila je u promoviranju programa koji je tumačio da bi proces raspada zajednice naroda pod habsburškom dinastijom štetio interesima Hrvata, dok bi s druge strane stvaranje nove državne zajednice sa Srbijom na ruševinama Dvojne Monarhije označilo neizbježiv put u posve nesigurnu budućnost.

Raspravlja se o kaznama Dvojne monarhije (takodjer i Njemacke) kao i o nagradama sudionicima u obracunu s Italijom, Njemackom i Austro-Ugarskom.

Glad, kaos i Âťzeleni kadarÂŤ postaju svakodnevica Dvojne Monarhije, a vodeći političari i diplomati nisu imali snage i volje izaći iz rata i, dok je još bilo mogućnosti, radikalno transformirati državnu vlast.

Oni su u srpnju 1917. sklopili s Nikolom Pašićem Krfsku deklaraciju, kojom se najavljivalo ujedinjenje južnoslavenskih dijelova Dvojne Monarhije s Kraljevinom Srbijom.

U Starom gradu je 1855. godine otvorena šećerana, a prije njezina zatvaranja 1870. godine bila je to najveća šećerana mađarskog dijela dvojne monarhije.

Iako je naslov dnevnika upućivao na lokalni karakter novina, te žurnalistički i sadržajno zanimljive novine su jasno i objektivno izvještavale o događajima i stanju u Austro-Ugarskoj Monarhiji, u zemljama u hrvatskom okruženju, posebno na Balkanu (Balkanski ratovi), ali iznosile i kritičke stavove i prosudbe hrvatsko-mađarskih i hrvatsko-austrijskih odnosa, stanja u Austro-Ugarskoj monarhiji i utjecajima svjetske politike na život i stanje naroda dvojne monarhije, ali uvijek polazeći od hrvatskih nacionalnih interesa zastupajući južnoslavensku solidarnost, razumijevanje i međusobno pomaganje.

Uvod je zaokružen razmatranjima geopolitičke situacije Dvojne Monarhije i Centralnih sila krajem 1914. godine, odnosno posljedica debakla loše vođene početne kampanje K. u. K. vojske u Istočnoj Galiciji 1914., koji je i doveo do opsade utvrde Przemyśl.

Također su Hrvati izgubili svoja brojna povijesna prava nakon stvaranja dvojne Monarhije 1867. Bili su rastrgani na tri strane: pristalice Austrije, pristalice Mađarske, pristalice samostalnog vođenja hrvatske politike (Starčević, Kvaternik).

Nikolu Pašića uznemiravala je ideja ujedinjenja bez Srbije i Trijalizam koji su zahtijevali hrvatski političari tražeći rješenje unutar Dvojne Monarhije.

Svaka polovica dvojne monarhije je koristila svaku i najmanju šansu kako bi ometala zajedničke operacije za vlastite interese.

I samo zato što je moju potragu motivirao jasno definiran interes za djelovanje, iskustva, uspjehe i neuspjehe snaga Dvojne Monarhije na Istočnom frontu.

Pritom moje negativne predodžbe o odnosu anglo-saksonske historiografije (o hrvatskoj da se ne govori) prema problematici Istočnog fronta i doprinosa snaga Dvojne Monarhije ratnom naporu Centralnih sila nisu uopće otklonjene.

Apsolutnu ve ć inu stanovnika Militärgrenze nisu sa č injavali pravoslavni Srbi (Vlasi) nego pripadnici svih ostalih naroda dvojne Monarhije; pravoslavci su imali samo relativnu ve ć inu, a zapovjednici su bili uglavnom Austrijanci.

Nakon sklapanja Austro-ugarske nagodbe 1867. situaciju je dodatno otežavala i potreba dogovora austrijskih i ugarskih vlasti za trase pruga koje bi prolazile kroz oba dijela dvojne monarhije.

Babenborge je naslijedila slavna dinastija Habsburg koja je Austrijom vladala od 1282. pa sve do kraja Prvog svjetskog rata 1918. Nakon ukidanja Svetog Rimskog Carstva, Austrija je 1867. godine postala dio dvojne monarhije, Austro-Ugarske.

Slika prikazuje zastavu istaknutu na glavnom jarbolu sa zastavom Dvojne Monarhije na krmi.

Zajedno sa Svetozarom Borojevićem planirao je da jedinicama koje su bile pod njegovim zapovjedništvom pomogne caru u suzbijanju nemira i spriječavanju raspada dvojne monarhije, ali kada je 5. studenog 1914. došao u stožer svoje 6. armije u Villachu u istim je našao samo nekolicinu časnika gotovo bez ikakvih vojnika.

Cjelokupan spomenik imao je namjenu glorificiranja dvojne monarhije i prikazuje kontinuitet tisućljetnog opstanka kraljevstva i kraljevski ponos.

Nakon revolucije 1848. i stvaranja dvojne monarhije Austro-Ugarske, Hrvatska je izgubila autonomiju, iako je ban Josip Jelačić pomogao da se suzbije mađarski ustanak.

Slijedilo je još samo formalno proglašenje raspada Dvojne Monarhije.

I same granice Nezavisne Države Hrvatske po formuli mogućeg trijalističkog elementa dvojne monarhije nakon aneksije Bosne i Hercegovine minus ono što je Italiji ustupljeno Londonskim i Rapalskim ugovorom simbol su njezina postavljanja u funkciju novoga germanskog prodora na istok i talijanskih pretenzija na istočnu obalu Jadrana.

Smrću ambicioznog prijestolonasljednika nestalo je i posljednje nade da će se državnopravni status Hrvatske i ostalih južnoslavenskih zemalja bitnije promijeniti, budući da se mađarski dio Dvojne Monarhije oštro protivio trijalističkim i federalističkim konceptima.