SNAGA OBIČNOSTI Intimno jednostavna, bez pretjerivanja, naguravanja i šokantnih sugestija, Eastwoodova je glazba maksimalno emotivna Filmovi Mostovi okruga Madison, Svemirski kauboji, Mistična rijeka i za sada posljednji Djevojka od milijun dolara nose poseban autorski biljeg Clinta Eastwooda: ne samo redateljski, producentski i glumački, nego i - skladateljski.

Oba filma govore o podizanju američke zastave na brdu Suribachi na pacifičkom otoku Iwo Jima u veljači 1945. Nebrojeno puta reproducirana fotografija, na kojoj šestorica američkih vojnika podižu zastavu na tom brdu, a snimio ju je ratni fotoreporter Associated Pressa Joe Rosenthal, ključni je element priče Eastwoodova filma.

Eastwoodova ratna drama ' ' Flags of our Fathers ' ', o kojoj je bilo riječi u prošlom Kasting njuzu, ima novu pridošlicu u vidu Jamiea Bella.

Za razliku od ' Ljevorukog revolveraša ', ' Malog velikog čovjeka ', ' Plavog vojnika ' i brojnih drugih antivesterna, pa i Eastwoodova remek-djela ' Nepomirljivi ', koji su poetiku gradili na osporavanju ili preispitivanju mitova, dramaturgije ili stila klasičnog vesterna, ' Deadwood ' ništa ne osporava niti se referira na bilo koju tradiciju.

Eastwoodova prekrasna posveta životu i glazbi nesretnog genija prati njegov životni put od odrastanja u Kansas Cityju, preko međurasne veze s Chan Richardson i prerane smrti u 34. godini uzrokovane teškom ovisnošću o opijatima.

O ovoj se može kazati štošta, ali uvijek treba malo natezati kako bi se opravdali dobrosusjedski odnosi u kategoriji s takvim naslovima kao što su Eastwoodova Mistična rijeka i Rossov Seabiscuit.

Među brojim novim casting zanimljivostima valja izdvojiti kung fu pirata, Eastwoodova tri vojnika i odvjetnika koji se suočava sa serijskim ubojicom.

Scenarij za film po istoimenu književnom predlošku piše Will Fetters, autor scenarija Eastwoodova remakea hita " Zvijezda je rođena ".

Invitus je zapravo čistokrvni, standardni biopic, a takvom dojmu doprinosi i Eastwoodova konvencionalna režija.

Slon, koji se fiktivnom pričom referira na učestale učeničke masakre u američkim školama, imao je vrlo jaku konkurenciju u Cannesu za Zlatnu palmu natjecali su se među ostalima von Trierov Dogville, Eastwoodova Mistična rijeka, Ceylonov Dalek i Arcandove Barbarske invazije.

Ako je početak filma ambijentacijom i potjerom skupine za pojedincem radi izvršenja osvete asocirao na Pollackova Jeremiaha Johnsona, saznanje motiva osvete upućivalo na Eastwoodova Odmetnika Josieja Wellesa, pustinjska završnica priziva davni Stroheimov nijemi klasik Pohlepa (jedini nevestern među ovim filmovima) i još više, svojim visokosimboličkim i fantazmagoričnim začinom, kultno Pucanje Monteja Hellmana. Seraphim Falls nije film koji bi se mogao mjeriti s bilo kojim od ovih naslova, ali već sama činjenica pobuđivanja asocijacija na njih sugerira da je riječ o zanimljivom uratku.

Zaprepaštenje i osjećaj napuštenosti (koje je, vidjet ćemo poslije, vezano i uz način na koji obitelj postupa s njom) nadvladava sve ostale osjećaje i to je trenutak kada Eastwoodova tema preplavljuje ekran.

Intimno jednostavna, bez pretjerivanja, naguravanja i šokantnih sugestija, Eastwoodova je glazba maksimalno emotivna.

Nasuprot Americi, u Engleskoj se pojavio s par mjeseci zakašnjenja, ali tržište je već bilo preplavljeno s piratskim kopijama (omotnica je bilo crno-bijela fotokopija) i prema podacima Britanskog ureda za zaštitu autorskih prava, E. T. je najpiratiziraniji film ikada... Michael Jackson snimio je prigodnu pjesmu Someone In The Dark koja na koncu nikad nije korištena... Istu sezonu kada je prikazan i kada je po utršku postao najkomercijalniji film u povijesti, E. T. - ju su konkurencija (za naklonost publike te za zlatne kipiće) bili sljedeći filmovi: Rocky 3, Briljantin 2, Carpenterov Stvor, musical Annie, Blade Runner, Mad Max 2, Eastwoodova Vatrena lisica, Poltergeist (koji Spielberg potpisuje kao producent), Oficir i džentlmen, Tootsie, Victor/Victoria...

Otprilike godinu dana nakon gledanja Eastwoodova izvrsnog filma Mistična rijeka, sada sam pročitao i hrvatski prijevod književnog predloška na temelju kojega je stari, dobri Clint snimio taj film.

Eastwoodova ratna drama Pisma s Iwo Jime drugi je film koji je došao u naša kina.

Između tih interesnih skupina smjestila se Eastwoodova junakinja Christine Collins (Angelina Jolie) i njezina osobna drama prouzročena nestankom maloljetnoga sina Waltera (Gattlin Griffith).

Kao što to pokazuje naslov Eastwoodova filma, priča započinje zastavama kao simbolima, ali i kao materijalnim predmetima, a završava očevima.

Pored toga što je na videu i DVD-u objavljen svježi kinohit Svemirski kauboji za filmske nostalgičare i štovatelje Eastwoodova rada još je zanimljivija vijest o objavi video-kolekcije od šest njegovih filmova.

" Djevojka " je sjetna i gorka Eastwoodova pljuska svima onima koji su odbili financirati njezino snimanje.

Unutar Eastwoodova svijeta i mikrokozmosa njegove " Djevojke od milijun dolara " roditelji nesretne boksačice ili tobože neuvjerljiva glavna protivnica nisu više od scenografije i prigovori da su oni neuvjerljivi stoje koliko i oni da je primjerice Hamlet neuvjerljiv jer lubanje pokojnih očeva inače ne mogu govoriti.

Čak i Warner Bros., Eastwoodova matična kuća, nije pristao na budžet od 30 milijuna dolara.

Stoga redateljska Eastwoodova raznovrsnost ipak preteže na stranu likova što ih je sam utjelovljavao ratnika, boraca... pravednika koji se za svoju stvar trebaju iz-boriti.

Motivacijska potka Eastwoodova filma bila je vrlo jednostavna.

Pričajući dvije odvojene priče iz drukčijih perspektiva i na različitim jezicima, Pisma s Iwo Jime i Zastave naših očeva Eastwoodova su počast poginulima na objema stranama.

Da sve bude interesantnije, " Elitna postrojba ", baš kao ni Scorsesejev " Taksist " (za razliku od Siegelova i Eastwoodova " Prljavog Harryja "), ne prikazuje svoje junake kao ultimativne pozitivce.

Film je postao super hit, pokrenuvši cijeli niz imitacija na ekranu, a Eastwoodova slava je bila tolika da mu je u jednom trenutku bila ponuđena uloga Jamesa Bonda koju je u konačnici odbio

Ime pokojnoga Luke Ritza služi danas kao simbol patetičnih akcija protiv nasilja i logotip parola lišenih praktične svrhe, uz potpuno zanemarenu činjenicu da su oni koji su mu - po riječima junaka ilustrativnog Eastwoodova filma Unforgiven - oduzeli sve što je ikada mogao imati, od države na dar dobili amnestiju, zaborav i mogućnost da vlastite živote nastave neometano konzumirati prema svome izboru ili psihodefiniciji.

Prije bijahu to većinom Talijani, kojima baš nije davao starozavičajni popust, ovaj put većinom su Irci, ali oni iz Bostona, pa vidimo, pridoda li se Eastwoodova Mistična rijeka (Mystic River), da je taj grad Harvarda i uspomena na velike trenutke američke povijesti počeo ozbiljno zahvaćati kriminal.

S obzirom da je John Glenn, 1998. godine, sa 77 godina života ponovno odletio u svemir, Eastwoodova ideja poprimila je čak i realne, moguće, oblike, tako da je film neka vrst dvostrukog komentara, prvo na nesporazume unutar iste, ali taštinski i temperamentom opterećene generacije, a potom i na klasični sudar generacija koji je u krugovima svemirskih pilota, bespoštedan i u kojem iskustvo gotovo da uopće ne pomaže.