U ovom ediktu točno je nabrojeno gdje kovači novca mogu raditi na teritoriju njegova kraljevstva.

Zbog toga je pristao na očuvanje posebnog hrvatskog vjerskog zakona, protivnog Ediktu o toleranciji, čime je postigao to da su se Josipove reforme u Hrvatskoj osjetile još manje nego drugdje.

Također smo pokazali kako je partizan u idejama i planovima pruske vojne reforme iz 1808. - 1813. dobio filozofijsku legitimaciju, a u pruskom ediktu o Landsturm iz travnja 1813. povijesnu vjerodajnicu.

Kao i Konstantin, Teodozije dobiva nadimak Veliki radi svoje podrške kršćanstvu koje tada postaje jedina državna religija. 380. u svome ediktu Cunctos populos proglasio je kršćanstvo de facto državnom religijom, a 8. studenog 392. zabranio je sve poganske religije u Carstvu.

Temeljem svog imperiuma pretor je uvodio nova pravna sredstva i propisivao im formule u ediktu.

Prilikom stupanja na dužnost pretor je određivao i objavljivao u ediktu program svoje pravosudne djelatnosti (tzv. edictum perpetuum), odnosno pravila kojih će se pridržavati u vršenju pravosuđa za trajanja svog mandata.

Dakle, ako bi pretor došao do uvjerenja da bi provođenje postupka bilo neopravdano ili suvišno, odbijao bi tužiteljev zahtjev za podjelom tužbe (non dare, denegatio actionis, tj. non dabo kako se kaže u pretorskom ediktu).

Moglo bi se zaključiti da je denegacija tužbe povijesno prethodila uvođenju prigovora jer se u ediktu nigdje općenito ne kaže exceptionem dabo nego se na druge načine očituje da pravna zaštita neće biti dopuštena.

Posebice je važno njegovo Pismo Atiku 6,1,15 u kojem ukratko izvještava o svom ediktu za provinciju Kilikiju.

Međunarodni znanstveni simpozij o Milanskom ediktu i Sv. braći Ćirilu i Metodu organizirali su Beogradska nadbiskupija, Srijemska biskupija i KBF u Đakovu, uz sudjelovanje Pravoslavnoga bogoslovnog fakulteta u Beogradu i predavača iz pet država regije: Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije i Italije. (ika/gk)

Imajući u vidu (prilično realnu) opasnost da cijela kraljevska kuća izumre, Louis je svojim ediktom iz srpnja 1714. g. pokušao izmijeniti nasljedni red uvrštavajući u njega i svoje nezakonite sinove, i to po redoslijedu iza svih zakonitih potomaka kraljevske obitelji (ovom ediktu je slijedila i deklaracija od 23.05.1715. kojom se rečenim izvanbračnim sinovima i njihovim potomcima dodjeljuje status prinčeva kraljevske kuće/princes du sang /).

Ovaj je Edikt imao svoju značajnu prethodnicu u ediktu o toleranciji što ga je 311. u Nikomediji proglasio car Galerije.

Doduše, to je samo heuristička fikcija, dopuštena za trenutak, u momentu u kojem pruski časnici partizana uzdižu do ideje, dakle samo za doba prekretnice koja je vodila ediktu od 13. travnja 1813. Već nekoliko mjeseci potom misao da pruski general može postati partizan bila bi, čak i kao heuristička fikcija, groteskna i apsurdna, i ona bi to zavazda i ostala sve dok je postojala pruska vojska.

U Ediktu o žrtvovanju vidi se primjer neizravnog progonstva.

Rijeka, 26.4.11. Na kadetskom turniru U susret Milanskom ediktu koji je održan od 21. 23. 04. 2011. godine u Nišu (Srbija) nastupila je i kadetska selekcija Primorsko-goranske županije pod vodstvom trenera Petra Gračakovića.

Govorite o ediktu iz 5 stoljeća.

I tom se ediktu govori o povezanosti državnih vlasti sa crkvom, a nigdje se ne spominju granice.

1992. dok je bio predjsednik Čehoslovačke, Havel - veliki demokrata, tražio je da se ukine parlament i da mu se dopusti vladavina prema ediktu, sve sa ciljem kako bi se što brže ugurale " reforme " slobodnog tržišta.

Naprotiv tomu, Liutprandovi dodaci Rotarijevu ediktu odlikuju se kvalitetom rimskih zakona; on donosi zakone kojima se svim (slobodnim) podanicima jamči pravednost sudbenog procesa i pravo na žalbu, te zakone o uspostavi pravnih ustanova koje će se baviti žalbama građana.

Dosadašnje je istraživanje pokazalo, nadam se, da je viđenje avaritiae u Ediktu o cijenama blisko viđenju određenih tekstova-prethodnika, ali i da je u ediktu pokazana određena inovativnost.

Edikt o braku s Ediktom o cijenama dijeli motiv toleriranja postojećeg stanja (pri čemu se u Ediktu o cijenama tvrdi da su tetrarsi neko vrijeme namjerno tolerirali pohlepu, dok bi u Ediktu o braku tolerirati grijeh i nemoral bilo protivno rimskoj tradiciji; tolerancija Edikta o braku naznačena je i kad se obrazlaže amnestija za sve one koji su već u prekršaju).

Oba edikta spominju mos maiorum i naklonost bogova (potonju, kako je već spomenuto, čitamo i u Ediktu o Manihejcima).

Poput Edikta o cijenama, i Edikt o braku izrijekom je upućen svima (volumus omnibus palam fieri), mada se ovdje univerzalnost ne ističe toliko ni tako često kao u Ediktu o cijenama.

Naposljetku, u Ediktu o braku negativna sila suprotstavljena disciplinae nostrorum temporum biva apostrofirana jednom kao instinctus execrandae libidinis, drugi put kao infrenatae cupiditates, sličeći pohlepi iz Edikta o cijenama i konceptualno i po odabranim terminima

Ovaj ću prikaz dalje usporediti sa srodnim mjestima latinskih tekstova koji kronološki prethode Ediktu o cijenama ili su njegovi suvremenici, tražeći i tradicionalnost i inovativnost pristupa preambule

U 16. stavu poznatog ' Diktata pape ' Gregorija Sedmog određuje se: »Nijedan sabor bez njegove/- papske/odluke ne sme se nazvati ekumenskim/vaseljenskim.« Jedan od crkvenih vaseljenskih sabora Šesti (prav. 1), čak je rimskog ' svetog oca ' Honorija Prvog (625. - 638. g. ne.) osudio kao monotelita (grč.: mónos = ' jedan '; to thél ma = ' volja '), odnosno stavio na spisak osuđenih heretika. (Imperator Heraklije je inače 640. g. ne. doktrinu monotelitstva nametljivo razložio u specijalnom ediktu Ékthesis, smatrajući da doktrina monotelitstva može biti u službi duhovnog ujedinjenja Carstva.) Peti vaseljenski sabor (553. g. Konstantinopol) koji je pokušao da pomiri protivrečna shvatanja ' ortodoksije ' i monofisitstva i osudi heresu ' Tri poglavlja ', rimskog episkopa Vigilija (537. - 555. g. ne.), koji nije umeo da se distancira prema monofizitstvu (koje je podržavala Justinijanova žena Teodora), lišio je episkopske vlasti.

Naime, u ediktu Louisa XV iz srpnja 1717. g. izričito se navodi Ali ako francuski narod ikada iskusi tu nesreću/tj. izumiranje kraljevske obitelji - prim.

Ja bih odmah ga popapo da nisam u sretnoj vezi sa modnim dizajnerom iz Millana (tak se piše po novom modnom ediktu) Nicolleoneom Maskaric i u malo nesretnijoj ali obujmom vecoj (ah znate na kaj mislim) vezi sa tamnoputim vizažistem Vrucic Cmarkom " le Cokoladica " iz Napolia

I Nervin edikt ima nekoliko slučajeva gdje se apstraktni izrazi (potcrtani u sljedećim citatima) gotovo osamostaljuju: ipsa felicitas temporum edicit; hoc sibi civium meorum spondere possit vel non admonita persuasio; ne... aliquam gaudiis publicis afferat haesitationem vel eorum qui impetraverunt diffidentia vel eius memoria... Dva su potonja abstracta precizirana izricanjem vršitelja radnje u genitivu (persuasio civium meorum, diffidentia eorum), kako smo već vidjeli u Ediktu o Manihejcima i reskriptu Gracijana, Valentinijana, Teodozija i Arkadija iz 385. No u prvom primjeru felicitas izrijekom preuzima funkciju čovjeka-vladara, nastupajući ravnopravno s njim

To umijeće nije nazvao posebnim imenom, kao što je to učinio rimski car Dioklecian u sličnom ediktu oko četiri i pol stoljeća poslije